“Moj” Krist u tvojoj duši

Moja draga sestrice, upravo sam pročitala u sv. Pavlu predivne stvari o otajstvu božanskog posinjenja i naravno da sam pomislila na tebe – bilo bi čudno da nije tako. Ti koja si mama i koja znaš koje je dubine Božje ljubavi stavio u tvoje srce za tvoje djevojčice, možeš shvatiti veličinu ovoga otajstva. Sinovi Božji! Zar te to ne ushićuje, draga Gita? Slušaj riječi mog dragog sv. Pavla: “Bog nas sebi izabra prije postanka svijeta, u ljubavi nas predodredi za posinstvo, na hvalu slave svoje milosti.” To znači da On u svojoj svemogućnosti ne namjerava raditi ništa veće od toga. Slušaj još: “Ako smo djeca, onda smo i baštinici.” A kakva je to baština? “Bog nas je učinio dostojnima da imamo udjela na baštini svetih u svjetlosti.” Potom, kao da nam želi reći da se to neće ostvariti tek u dalekoj budućnosti, Apostol dodaje: “Više niste tuđinci ni pridošlice, nego ukućani ste Božji”, i još: “Naš je život na nebesima”.

O, Gita, ovo Nebo, ova kuća Oca našega je u središtu naše duše. Kao što ćeš moći vidjeti kod sv. Ivana od Križa, kad smo u najdubljem središtu nas samih, nalazimo se u Bogu. Ne čini li ti se to sve tako jednostavno i tako utješno? Zahvaljujući tome, usred majčinskih briga, dok si sva posvećena svojim anđelčićima, možeš se povući u ovu samoću da bi se prepustila Duhu Svetom kako bi te On preobrazio u Boga. On utiskuje u tvoju dušu sliku božanske ljepote, kako bi Otac, kad se prigne k tebi, vidio samo svoga “Krista”, i kako bi mogao reći: “Ovo je kćerka moja ljubljena, u njoj mi je sva milina.” O sestrice, u nebu ću se radovati gledajući tako lijepi pojavak moga Krista u tvojoj duši. Neću biti ljubomorna, nego ću mu s ponosom majke reći: “Ja, siromašna i jadna, bijah ona koja je rodila ovu dušu za vaš život.” Sv. Pavao tako govori o svojima, a ja sam možda preuzetna što bih ga htjela nasljedovati. Što ti kažeš o tome? U međuvremenu, vjerujmo u ljubavi sa svetim Ivanom, i budući da Ga posjedujemo u nama – što sa sobom donosi i noći koje mogu zatamniti naše nebo – što onda ako se čini da Isus spava? O, odmorimo se i mi pored njega i budimo potpuno mirne i tihe, ne budimo Ga, nego čekajmo u vjeri: kada su Elizabeta i Odeta u rukama svoje mame, vjerujem da malo razmišljaju o tome kiši li ili je sunčano. Nasljedujmo te male slatkice: živimo u naručju dobrog Boga s istom jednostavnošću.

sv. Elizabeta od Trojstva, Pismo sestri, gđi Chevignard, u: Scritti 370-371.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.