APSOLVENTSKO PUTOVANJE I DUHOVNO-KULTURALNI DAN TEOLOGIJE POSVEĆENOG ŽIVOTA 2017.

Dvije godine življene za duhovni rast, dvije godine druženja su iza nas – profesora i polaznika TPŽ-a. Ispred nas su, vjerujemo, godine predane u Božji promisao. Profesorskim rječnikom rečeno, prošlo je vrijeme dvogodišnje sjetve sjemenja duhovnosti, teologije, povijesti, konfesiologije, filozofije, psihologije, pedagogije, međusobne komunikacije i poštivanja u prizmi posvećenog života. Studentskim pak rječnikom rečeno: iza nas je vrijeme sađenja mladica i sijanja sjemena po slušanju, pisanju, učenju, a počinje vrijeme njegovanja posijanoga i posađenoga. Dao Bog da plodovi koji će rasti po tim naporima, a ponajvećma po blagoslovu Onoga kojemu smo se po redovništvu odazvali i predali da nas vodi i život nam upravlja po svom promislu, budu na korist i nama samima i svima onima koji će prolazeći kroz naš život biti u mogućnosti ubirati od tih plodova.

Kao vrhunac dvogodišnjeg druženja, a ujedno kao i simboličko označavanje završetka, a time i rastanka, vodstvo TPŽ-a organiziralo je u nedjelju 21. svibnja 2017. apsolventsko putovanje u Mađarsku. U programu je bio posjet tisućugodišnjoj benediktinskoj opatiji u mjestu Tihany i bazilici sv. Male Terezije uz karmelićanski samostan u mjestu Koštel (Keszthely). Nama, polaznicima TPŽ-a, pridružili su se i karmelićanski bogoslovi iz Remeta te nekolicina prijatelja i poznanika. Organizaciju i stručno vodstvo nosili su predstojnik TPŽ-a o. Jure Zečević, OCD, profesor o. Endre Nagy, OCD i naravno naša tajnica Snježana Foršek, OCDS.

Krenuli smo u nedjeljno jutro veseli i raspoloženi ususret sunčanom danu koji smo priželjkivali osvježeni blagom kišicom na polasku. Nakon dobrodošlice i uputa oca Jure važnih za putovanje, osobito nam je svima bilo drago kada je o. Jure pozvao da iz „šešira“, za koji se pobrinula tajnica, izvučemo ime molitvenog brata ili sestre kojeg/koju ćemo taj dan, u anonimnosti, pratiti svojom molitvom.

Kad smo stupili na mađarsko tlo, o. Jure nas je tijekom vožnje u autobusu, u okviru vrlo sadržajnog i zanimljivog kulturološkog sata, upoznao s povijesnim vezama Mađarske i Hrvatske od početaka do aktualnog vremena, poprativši svoje izlaganje recitacijama pjesama V. Nazora „Kralj Tomislav“ i anonimnom preradom pjesme „Ustaj bane“ autora B. Županjca, koja je napisana 1906., objavljena u Hrvatskom braniku 1909., a govori o događajima iz 1903. godine. Spomenuti su i dobri odnosi dviju zemalja, Mađarske i Hrvatske, tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku u zadnjem desetljeću 20. stoljeća.

Putujući uz obalu Balatonskog jezera, stigli smo do prve stanice našeg putovanja, do benediktinske opatije Tihany, koju je 1055. osnovao mađarski kralj Andrija I. i koja je prekrasno položena na istoimenom poluotoku sjeverne obale Blatnog jezera. Ona je značajna za povijest Mađarske i zbog groba kralja Andrije, ali još više zbog toga što je povelja o njenom osnutku prvi očuvani zapis na mađarskom jeziku. Od brojnih povijesnih trenutaka navodimo kao primjer da je u njoj neko vrijeme boravio i posljednji austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj (1916.-1918.), habsburgovac Karlo I. Austrijski, kojega je 3. listopada 2004. godine sveti papa Ivan Pavao II. proglasio blaženikom zbog njegovog duhovnog profila i iskrene pobožnosti, kao i zbog njegovih mirovnih nastojanja tijekom Prvog svjetskog rata.

U opatiji smo posjetili grob kralja Andrije I., muzejski uređene prostore sa značajnim povijesnim eksponatima, kao i vrlo suvremeno uređenu, veliku i bogatu galeriju s reprezentativnom zbirkom umjetnina.

Opatija Tihany predstavlja pravu turističku atrakciju kako zbog povijesnog, tako i zbog kulturnog i umjetničkog značaja. Od nje se pruža najljepši pogled na Balaton – prostrano „Panonsko more“, to jest Blatno jezero.

Budući da čovjek za vrijeme zemnog života živi i o duhu i o kruhu, u Tihany-ju smo objedovali u restoranu „GulyásHof“. Okrijepljeni, otputili smo se k mjestu Koštel (mađ. Keszthely) i svima nam dragoj Maloj Tereziji, to jest k njenoj bazilici, kao hodočasničkom vrhuncu duhovnog programa današnjeg dana. Smješten također na obali Blatnog jezera, Koštel je jedno od najpoznatijih turističkih odredišta u Mađarskoj, među ostalim poznat i po velebnom dvorcu Feštetić koji su podigli velikaši hrvatskog podrijetla.

Naša je posebna pozornost u Koštelu bila usmjerena na karmelićanski samostan i baziliku sv. Male Terezije, gdje je euharistijsko slavlje bilo kruna našeg bratskog i sestrinskog zajedništva. Svetu misu predslavio je o. Jure Zečević, a propovijedao je o. Endre Nagy. Po završetku misnog slavlja pozdravili su nas domaćini, dvojica karmelićana iz zajednice u Koštelu. Prevoditelj, kako u Koštelu tako i u Tihanyu, bio je o. Endre koji je i sam Mađar, što nam je pomoglo da lakše pratimo naše domaćine u njihovu tumačenju svetišta te duhovnosti i pobožnosti vezanih uz štovanje Male Terezije. U kratkim crtama čuli smo i o povijesti karmelskog reda u Mađarskoj te same bazilike sv. Male Terezije. Za vrijeme okrepe u prostorijama samostana otkrili smo jedni drugima za koga smo molili tijekom dana i kod Euharistije, pri čemu je bilo puno iznenađenja i radosti. Sve Bog na slavu, a nama na duhovnu korist.

Okrijepljeni, osvježeni i počašćeni od naših domaćina karmelićana, uvečer smo krenuli nazad prema Zagrebu. Ispunjeni lijepim dojmovima, tijekom vožnje prema Zagrebu pjevali smo duhovne i druge lijepe pjesme, šalili se i molili. Posebno povezani osjećali smo se i tijekom pjevane Večernje, tako da nismo ni primijetili kako je vrijeme brzo prošlo.

Pri ulasku u Zagreb o. Jure je zahvalio svima, a na poseban način onima koji su nosili organizaciju i provedbu izleta, našoj tajnici Snježani i o. Endreu, te vozaču, a naravno i svi mi skupa srdačnim smo pljeskom zahvalili o. Juri, predstojniku TPŽ-a, i na predloženom cilju našeg putovanja i na organizaciji. Dakako, nismo zaboravili zahvaliti ni dragom Bogu da je sve dobro i uspješno završilo.

Razišli smo se u toj dubokoj zahvalnosti Bogu za predivan dan kojim smo okrunili naše dvogodišnje druženje. Dobri Bog neka se i nadalje po svima nama veliča i sva naša djela neka budu njemu na slavu, bližnjima na korist, a nama na spasenje.

s. Antonija Delonga

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.