Proslava svetkovine Gospe Karmelske u Kloštar Ivaniću

Najveća i najljepša svetkovina Karmelskog reda kojom se časti Blažena Djevica Marija, slavna Kraljica i divni ures gore Karmel, proslavljena je u nedjelju 16. srpnja u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću.

U prepunoj samostanskoj kapeli misno je slavlje predvodio vlč. Josip Bošnjaković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, uz koncelebraciju vlč. Julija Bašića, svećenika i našega stalnog i dragog gosta iz Subotičke biskupije te  fra Smiljana Berišića, župnoga vikara domaće kloštarske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Starozavjetna gora, koja zbog svoje plodnosti i obilja darova zemlje simbolizira svaki napredak i blagoslov u životu Izabranoga Božjega naroda, puninu je toga značenja ostvarila u osobi Blažene Djevice Marije od gore Karmela, koja nam je u svom sinu Isusu Kristu podarila najljepši plod spasenja i vječnoga života.

Vlč. Bošnjaković je na početku Mise istaknuo kako je i svaki od okupljenih vjernika i hodočasnika došao u ovaj Karmel ubrati poneki plod za svoj život te se s njim u ruci opet vratiti u svoju svakodnevicu. Svakom je hodočasniku u srcu poznato što mu je potrebno, pa je poželio da se to i ostvari u ovaj dan koji u sebi čuva sjećanje na izobilje Božjih darova što rastu u prekrasnom karmelskom vrtu.

Iz misnih čitanja koja smo potom čuli vlč. Josip Bošnjaković je u svojoj nadahnutoj propovijedi posebno izdvojio motiv „dlana“ koji se spominje u prvom čitanju kao nagovještaj žuđenog osvježenja i kiše za koju na gori Karmel moli prorok Ilija. Sedam puta Ilija šalje momka da ide na vrh i provjeri idu li oblaci iz pravca mora. I tek sedmi put momak vidi oblak, malen kao dlan čovječji. Premda tako malen, on donosi silnu nadu. Sveti pisci u tom dlanu prepoznaju ulogu Blažene Djevice Marije u Božjem planu spasenja. Ona je ta koja je otvorila svoj dlanove i u raspoloživosti cijeloga svojega bića rekla: Evo me! Ona je ta koja donosi osvježenje i promjenu u tijek ljudske povijesti, jer po njoj nam je darovan Isus Krist – Nada naša.

Riječ dlan i izvedenica odlanuti, tj. odmoriti se, spominje se 22 puta u Svetom pismu, a vlč. Bošnjaković se u nastavku propovijedi zaustavio na nekoliko biblijskih citata u kojima se ta riječ spominje. Razmišljajući o  Blaženoj Djevici Mariji od gore Karmela, u Mudrim izrekama susrećemo poglavlje koje govori o vrsnoj ženi: „Ona siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.“ Otvarajući svoj dlan i darujući nam svoga Sina Isusa Krista koji se rađa kao siromah, Marija se približava nama i pruža svoje majčinske ruke svima koji su željni Boga. I apostol Pavao u svojoj poslanici Korinćanima govori da „Bog, premda bogat, posta siromašan, da bismo se mi njegovim siromaštvom obogatili.“  Svatko se od nas može prisjetiti trenutka kad nam je netko pružio ruku, podmetnuo svoje rame, sjeo pokraj nas. Pružajući i sami svoju ruku siromahu,  postajemo bogoliki i marijoliki, jer bogat je samo onaj koji daje. Siromaštvo nije samo materijalno, jer svi smo potrebiti i ljubavi i nade i razumijevanja, a to može dati onaj koji je bogat Bogom.

Razmišljanje o dlanu dovelo nas je do svima jako dobro poznatoga citata iz proroka Izaije koji govori kako nas je Bog urezao u svoje dlanove. Sveti nam pisac ovom slikom želi reći da Bogu nikad nismo daleko. Biti urezan u dlan znači da smo mu uvijek na vidiku.  Taj izraz bliskog zajedništva s Bogom i sami izričemo kad u svojim dlanovima prebiremo zrnca krunice. Želimo i dodirom osjetiti Božju blizinu, a u isto vrijeme On nam govori: Toliko sam ti blizu da ne možeš daleko otići od mene. Ta obostrana ljubav Boga i čovjeka izražena je i stihovima poznate pjesme „Krist na žalu“: „Ti trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen.“

Završna misao u propovijedi vlč. Bošnjakovića odnosila se na retke iz knjige proroka Izaije koji govore kako će Izrael doživjeti uskrsnuće. Prekrasna je slika obećanja koja se nagovješta Božjim izabranicima: „U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu kralja svog.“ Podsjećajući nas na kraljevsko dostojanstvo kojim smo svi mi pomazani u činu krštenja, vlč. Bošnjaković je okupljene vjernike pozvao na promišljanje živimo li kraljevski ili robovski. Pravi se kralj stavlja u službu drugima i omiljeni su oni kraljevi koji to žive. U tome nam je uzor i primjer Blažena Djevica Marija, koja je u zbornoj molitvi ove svetkovine nazvana Kraljicom Karmela.  

Na kraju propovijedi vlč. Josip Bošnjaković nas je sve pozvao da ponekad otvorimo svoje dlanove. Gledajući u njih, možemo puno toga iščitati. Dlanovi nas podsjećaju i na to kako je prava ljubav uvijek djelatna. Dlanovi se trebaju otvarati prema drugima. Njima treba zagrliti, potapšati po ramenu, činiti dobro, blagoslivljati kćeri i sinove. Dlanovi nas mogu podsjetiti kako smo zaštićeni, uvijek Bogu na oku, a možemo i poput proroka Ilije u njima ugledati maleni oblak, Blaženu Djevicu Mariju po kojoj nama nevoljnicima u težini života dolazi sva nada.

Misno slavlje završilo je zahvalom sestrama karmelićankama što svojom žrtvom i molitvom pred Bogom stoje i za sve naše osobne potrebe i nakane. Mnogi su na ovaj blagdan i došli u Karmel tražiti takvu utjehu. Sigurno je to zato što vjernici u sestrama vide onaj mali oblačić nade iz kojega dobivaju svježinu i snagu za nastavak puta.

Osnaženi ovim susretom s Bogom u Riječi i Euharistiji,  u posebnom obredu oblačenja škapulara koji je predvodio vlč. Julije Bašić, dio se vjernika, pa i sam predvoditelj misnog slavlja vlč. Josip Bošnjaković, stavio pod zaštitu i zagovor Gospe Karmelske.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.