MARIJA U DUHOVNOSTI SV. TEREZIJE BENEDIKTE OD KRIŽA (EDITH STEIN)

Ono što duboko određuje mjesto Marije u životu i misli Edith Stein jest njezin specifični životni put. Upravo to trebamo imati na umu kada promatramo koje je mjesto Marija zauzimala u duhovnosti Edith Stein. Četiri glavne odrednice su da je ona bila žena, židovka, karmelićanka i znanstvenica.

Kao rođena Židovka Edith Stein je preko svoje majke upoznala velike žene Izraelskog naroda – Deboru, Juditu, Esteru i Mirjam – Mojsijevu sestru. Međutim, njezina majka joj nikada nije govorila i Mariji iz Nazareta, Isusovoj Majci, najvećoj ženi Izraela. Edith Mariju susreće tek izvan svoje obiteljske kuće. Ona se našla privučenom od Blažene Djevice Marije koju je počela oponašati u njezinu nasljedovanju Isusa. Za razumijevanje bliskosti između Edith Stein i Marije važno je imati na umu tu Editinu pripadnost narodu kojem je pripadala i Marija.

Edith Stein se u svome znanstvenom radu, naročito bavila problemima života žene. Sve svoje probleme, sva pitanja koja joj se postavljaju Edith rješava usmjerujući žene na Mariju.

Majka Terezija iz Kalkute reći će za Edith Stein: “Edith Stein se trajno trudila da usmjeri pogled žene prema njezinom najčišćem idealu, prema Mariji, koja je istovremeno sluškinja i majka. Govori o njoj, ne polazeći sa spekulativnog ili dogmatskog gledišta nego kao netko tko je iskusio prijateljstvo te predivne Majke. (…). U Mariji odsjeva na jasan način to duhovno, ljubezno i bezinteresno majčinstvo. Zbog toga Edith izabire Mariju kao onu koju nudi ženi kao čvrst oslonac u bilo kojem zanimanju u kojemu se može pronaći”.

Nadalje Edith Stein je nakon 42 godine života postala karmelićankom. Nije ovo bilo nimalo slučajno. Korijeni karmelskog reda nalaze se u zemlji njezinog izabranog naroda, a u karmelskom redu se na poseban način časti Presveta Djevica. Iako je više godina provela u benediktinskoj opatiji Benedikt Beuern i iako joj je dugo godina duhovni vođa bio opat Benedikt Beuerna Rafael Walzer, nikada nije imala želju postati benediktinkom. I upravo ova činjenica, pripadnosti karmelskom Redu duboko obilježava njezin odnos s Marijom, kao i njezine misli o Mariji.

Ono što je još važno reći jest da iako nekada piše i spekulativna razmatranja o Mariji, da ih uvijek piše iz dubokog uvjerenja.

Marija je za Edith Stein savršeni model ženske duše. Kao što je Isus Novi Adam utjelovljenje idealnih muških vrijednosti, tako je i Marija kao Nova Eva, koja stoji pokraj Novog Adama, idealno utjelovljenje ženstvenosti. U Mariji se vraća dostojanstvo žene i u njoj se promatra izvorni naum sa ženom prije i poslije pada.

Slika Majke Božje jasno pokazuje koji su stavovi ženske duše koji odgovaraju njezinom naravnom pozivu. Prema mužu: poslušnost, povjerenje i sudjelovanje u njegovom životu i zadacima, kao i u razvoju njegove osobnosti. Prema djetetu vjerna zaštitnica, briga i odgoj talenata koje im je Bog dodijelio. I prema mužu i prema djetetu potpuno sebedarje i spremnost da se tiho povuče kada više nije potrebna. U svojoj konferenciji “Temelji ženskog obrazovanja” Edith Stein opisuje idealne karakteristike ženske duše s kojima je stvorena prva žena. Nakon pada niti jedna žena nije ostvarila u punini taj ženski ideal sve do Marije, Nove Eve. I zato u Mariji možemo prepoznati sve idealne karakteristike žene, pa tako kaže Edith:

  • Duša žene treba biti otvorena prema svemu što je ljudsko i ništa što je ljudsko ne treba joj biti strano. Primjer za ovo daje nam Marija na svadbi u Kani, gdje njezin tihi pogled ispituje i promatra gdje što nedostaje. Ona je bila prva koja je primijetila da nešto nedostaje i prije nego je nastupila neugodna situacija već donosi svoju pomoć. Ona pronalazi sredstva i način kako da pomogne, daje neophodne naznake, a sve to čini u tišini i poslušnosti. Na taj način daje primjer ženi u njezinom profesionalnom životu. Sve što čini čini u tišini i poslušnosti, ne tražeći nikakvu pažnju i priznanja za sebe. Prati situaciju budnim okom i ako netko treba pomoć ona čini sve što je u njezinoj moći.”

  • Duša žene treba biti tiha jer život koji treba štititi je plašljiv i tiho govori. Ako ona stvara buku, ne čuje krik drugih i njihovih potreba. Primjer imamo u Marijinu skrovitu životu koja uvijek uočava potrebe drugih, ali nikada ne želi pažnju svratiti na sebe.
  • Žena se treba isprazniti od vlastitog egoizma da bi u sebi dala prostora životu drugih. To je život Marije službenice Božje. U središtu njezina života je njezin Sin. Njegovo rođenje ona očekuje s vedrinom, od djetinjstva ga čuva i štiti, prati ga na njegovom putu, izbliza ili iz daleka, onako kako On to želi. Mrtvog ga prima u svoje ruke i nakon Njegovog odlaska provodi ono što joj je On poručio. Ali sve to Marije ne čini kao svoju vlastitu stvar, nego vrši to kao službenica Gospodnja jer je na to poziva Bog. Zbog toga dijete ne promatra kao svoje vlasništvo i ne koristi ga svoje vlastite projekte da bi njoj služio. Primila ga je iz ruke Božje, i Bogu ga vraća kada ga prinosi kao žrtvu u Hramu i kada ga prati na njegovom križnom putu.
  • Ženska duša treba biti oprezna jer utjecaji izvana mogu staviti u opasnost njezin unutarnji život. Za sve druge treba biti zatvorena, a samo za ljubljenog otvorena. Kao službenica Gospodnja donijela je Sina Božjega, a bila je poslušna čovjeku – Josipu koji joj je bio postavljen kao zaštitnik. S njime nije postala jedno tijelo kao što biva u braku i u Mariji se pokazuje ta savršena slika djevičanske čistoće. Tko bi mogao učiniti da ona donese takvu odluku ako li ne želja da u potpunosti bude službenica Gospodnja, da potpuno pripada njemu i da mu neprestano stoji na raspolaganju.

o. Srećko Rimac, OCD

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.