RAĐANJE IDEJE O OSNIVANJU OBNOVLJENOG KARMELA

Nakon velikih mističnih milosti Terezija po volji Kristovoj počinje razmišljati o obnovi karmelskog reda te doživljava novo zvanje u već postojećem zvanju. Na to je potiče i sve veća ljubav prema dušama koje se gube uključujući luterane koji po krštenju pripadaju Crkvi. Nakon velikih mističnih milosti Terezija po volji Kristovoj počinje razmišljati o obnovi karmelskog reda te doživljava novo zvanje u već postojećem zvanju.

Kad je razmišljala što bi mogla učiniti, prvi odgovor nalazi u tome da ona sama živi s više velikodušnosti za Krista i Crkvu: “ Razmišljala sam što li bih mogla učiniti za Boga, pa sam pomislila da prvo bijaše slijediti poziv koji mi Njegovo Veličanstvo bijaše uputilo za redovnički život te obdržavati svoje Pravilo s najvećom savršenošću što mognem“ (Ž 32, 9).

Terezija je iz iskustva života u samostanu od Utjelovljenja vidjela i velika ograničenja tih tadašnjih velikih struktura i velikog broja sestara. Pod isprikom zavjeta siromaštva u nekim godinama ovog vremena bilo je i do 50 sestara koje su živjele van samostana u kućama rodbine ili dobročinitelja. Sestre plemićkog porijekla su mogle u svojim odajama ugošćavati prijatelje, rodbinu pa čak i sluškinje, dok su sestre iz siromašnih obitelji spavale u zajedničkim spavaonicama. Pod isprikom poslušnosti sestre su lako duže vremena živjele van samostana kao pratilje plemenitih gospođa koje su želje društvo „duhovnih“.

Prava inicijativa za osnivanjem novog samostana dolazi od samog Isusa.  Svetica piše o Isusovim poticajima ali svojoj poteškoći da ih prihvati: „ Neka kažem svojem ispovjedniku to što mi zapovijeda, te da ga on moli da ne bude protiv toga niti da me ometa. To je viđenje imalo tako velike učinke, i takvo je bilo to govorenje što mi ga je kazivao Gospodin, da nisam mogla posumnjati kako bijaše on. Spopala me je jako velika muka zato što sam s jedne strane uvidjela velika nespokojstva i teškoće kojih će me to stajati, a bila sam tako jako zadovoljna u onoj kući, pa, premda sam oko toga nastojala, nisam imala više onoliko odlučnosti niti sigurnosti u to. Tu se činilo da me se požurivalo, pa sam, uviđajući da započinjem nešto od velikog nespokojstva, bila u nedoumici što mi je učiniti. No Gospodin mi je često ponovno govorio o tome, iznoseći mi toliko povoda i razloga, te sam uviđala da su razumljivi i da je to bila njegova volja, pa se nisam usudila ništa drugo doli reći to svojem ispovjedniku, te sam mu napismeno iznijela ono što sam mislila“. (Ž 32, 11-12)

Zamisao o novom Karmelu se rađa negdje oko 1560. a svetica tada ima 45. godina i ta zamisao je plod duhovnoga sazrijevanja i mističnih doživljaja te teških povijesnih okolnosti društva i Crkve (Put 1, 1-2) i na kraju razmjene duhovnih iskustava sv. Terezije sa svojim duhovnim prijateljima. Terezija novi Karmel zamišlja kao jednu malu grupu dobro biranih sestara koje bi se bavile molitvenim životom i mrtvljenjem u samoći slijedeći izvorna pravila Karmelskoga Reda i primjer prvih karmelskih pustinjaka. I sam Isus u mističnom doživljaju potiče Tereziju na to djelo, a ona kuša jednu veliku nedostojnost i nesposobnost za to. (Ž 35, 6)

U rujnu 1560. rođakinja sv. Terezije Maria de Ocampo izjavljuje da bi htjela živjeti kao bosonoge franjevke sv. Petra Alkantarskog. Ta želja za životom prema obnovljenim pravilima bila je u skladu sa željama sv. Terezije i ona o tome govori doñi Guiomar de Ulloa koja se oduševljava za to i spremna je materijalno poduprijeti te planove. Terezija se povjerava svom ispovjedniku, mladom isusovcu Baldassaralu koji je podržava. Ubrzo je i karmelski provincijal Gregorio Fernandez o tome obaviješten i on podržava tu ideju.

Ali kad se pročulo u gradu Avili o eventualno novom osnutku karmelskog samostana nastaje komešanje i pobuna protiv tih planova. Provincijal povlači svoje dopuštenje, ispovjednik mijenja mišljenje i više ne podržava sveticu, nalaže joj da o tome više ne razmišlja. I poznati učeni teolog tog vremena dominikanac Pedro Ibañez je konzultiran o tome, na početku je protivan, ali poslije će podržati te planove.  1561. u travnju dolazi u kolegij isusovaca novi ravnatelj koji je sklon sv. Tereziji. Njen ispovjednik ponovno mijenja mišljenje i podržava sveticu te se odlučuje da sestra sv. Terezije Ivana de Ahumada kupi jednu kuću s nakanom da u njoj stanuje, ali svetica je posjećuje s nakanom da je preuredi u jedan mali samostan.

Za Božić 1561. Karmelski provincijal nalaže sv. Tereziji da pođe u Toledo kod gđe Luise de la Cerda, udovici maršala Castille, jednog od najbogatijih ljudi u Španjolskoj. Terezija ostaje tamo 6 mjeseci i ponovno susreće sv. Petra Alkantarskog koji je potiče i podržava u ideji osnutka novog samostana (Ž 35, 5-6). Ponovno se vraća u Avilu i susreće biskupa don Alvara de Mendoza koji postaje njen prijatelj i podržava je u njenim odlukama.

Izvor: Karmel Marija Bistrica

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.