Obljetnica rođenja i smrti o. Ivana Keravina

22219856_1848724188489053_2875902774615222667_oU ponedjeljak, 9. listopada, navršila se 100. godišnjica rođenja za ovaj svijet i 25. godišnjica smrti i rođenja za nebo našeg o. Ivana od Gospe Karmelske (Keravin).

o.Ivan Keravin rođen je 9. listopada 1917. u Bačkom Monoštoru od oca Adama i majke Marije rođene Korpić. Pučku školu pohađa u Bačkom Monoštoru. U Karmelski red primljen je 15. srpnja 1936. kao sjemeništarac Dječačkog sjemeništa u Somboru. U samostanu stanuje, a u gradu pohađa gimnaziju. Nakon gimnazije odlazi u novicijat u Poljsku, u Černu kraj Krakowa, te dobiva redovničko ime br. Šimun od Gospe Karmelske. Dana 16. srpnja 1937. polaže prve zavjete. Studij filozofije i teologije pohađa na učilištu svoga Reda, na gori Karmel u Haifi u Palestini. Svečane zavjete polaže na gori Karmel 1941. godine. Za svećenika je zaređen 1942. u Jeruzalemu. Na gori Karmel vrši dužnost učitelja bogoslova, vikara samostana, te poglavara kuće u Haifi sve do 1955. godine.

Vrativši se u svoj rodni zavičaj, vršio je dužnost dušobrižnika i odgojitelja u sjemeništu u Somboru. O. Ivan Keravin prvi je karmelićanin koji je 1958. pošao na osnutak novog samostana karmelićana u Hrvatsku, najprije u Hrvatski Leskovac kod sestara karmelićanki BSI, s prvih 9 sjemeništaraca.

Godine 1959., 12. rujna, doselili su se karmelićani u negdašnji pavlinski samostan u zagrebačkim Remetama. Bil je to ostvarenje njihove davne želje da iz Sombora dođu i nastane se u Zagrebu. 12. rujna 1959. dječačko sjemenište, koje je privremeno bilo smješteno kod sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu, sa svojim prefektom o. Ivanom Keravinom i bratom Mirkom nastanilo se u remetskom župnom dvoru. O. Ivan je bio prefekt sjemeništa i učitelj prvih bogoslova. Nakon smrti župnika mons. Leopolda Rusana, 3. kolovoza 1963. postaje prvim župnikom-redovnikom remetske župe. Njome je upravljao sve do 22. listopada 1969. godine.

Tijekom ljetnih mjeseci, o. Ivan je putovao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i obilazio župe, te je propovijedajući oduševljavao mladiće za Karmelski red. U tome je bio uspješan, te se broj sjemeništaraca iz godine u godinu povećavao, a time i broj bogoslova, kao i mladih svećenika. Dok bi putovao radi promocije zvanja, onim sjemeništarcima koji su već bili u sjemeništu javljao bi se kojom razglednicom i tako pobuđivao radost što na njih misli dok su oni na ferijama kod svojih roditelja. Borio se za svako novo zvanje, davao sve od sebe i pomagao im u učenju. Imao je pred sobom samo jedan cilj: proširiti Red u Hrvatskoj, na slavu Božju, Crkvi na korist. Bog je obilno nagradio njegovo neumorno zalaganje za nova karmelska zvanja. Iz somborskog samostana prvi je pošao sa sjemeništarcima i bogoslovima u Remete, a kad se broj redovnika povećao, bio je opet prvi pri osnivanju novog samostana u Splitu, Kamen-Šine, kao poglavar i župnik.

Uz svoj poglavarski i odgojiteljski rad, izabran je i za provincijala 1972.-1975., te je na Generalnom kapitulu Reda u Rimu sudjelovao u izboru novog generala Reda.

U proljeće 1978. izabran je za priora našeg samostana u Somboru. Valja istaknuti da je o. Ivan kroz to razdoblje boravka u našem samostanu u Somboru jako promicao ekumenske susrete. U više je navrata u našem samostanu primao delegaciju Pravoslavne crkve, a događaj je zabilježen u crkvenom tisku, kao i u dijelu društvenog tiska. Pravoslavna delegacija i karmelićani družili su se više sati zajedno, u molitvi, u razgledavanju crkve i samostana, u samostanskoj knjižnici i kod samostanskog stola. Uz upoznavanje samostana i crkve, o. Ivan u svom izvještaju, objavljenom u Glasu Koncila, navodi da su među temama razgovora bili karmelićanski način života i rada, kako kod nas tako i u svijetu, te pastoralni rad i duhovno stanje vjernika katolika u Somboru. O. Ivan Keravin u članku objavljenom u Glasu Koncila 1980. godine piše da su „veze i odnosi između pravoslavnog svećenstva i karmelićana u Somboru oduvijek bili prijateljski i bratski“. O. Ivan, koji je niz godina boravio na gori Karmel u Svetoj zemlji, imao je iskustvo komunikacije i s drugim istočnim kršćanima, te je bio duboko svjestan koncilske ekumenske orijentacije Katoličke crkve i veoma je cijenio i brižno njegovao ekumenske kontakte s pripadnicima drugih vjeroispovijesti.

Nakon isteka službe priora u Somboru ponovno je u našem samostanu u Splitu, te radi na promicanju karmelićanske duhovnosti i zvanja u južnoj Hrvatskoj. Bio je duhovnik raznih ženskih redovničkih zajednica.

O. Ivan je bio i vjerski pisac i prevoditelj. Pisao je kraće članke za vjerska glasila Radosna vijest, Vrelo života, Glas Koncila, subotičku Danicu. Poznavao je klasične jezike – latinski, grčki i hebrejski. Govorio je engleski, francuski i talijanski jezik. Na hrvatski je prevodio uglavnom s francuskog i talijanskog jezika. Preveo je sljedeće knjige: Prazne ruke, Neizreciva nježnost, Oči i srce, Ljubiti sve do smrti iz ljubavi, Sebi i Bogu prisutan, Isus Krist – motrenje vazmenog otajstva, Pismo Svete Male Terezije misionarima, Devet razmatranja o sv. Josipu, Devetnica sv. Tereziji od Isusa.

Kao odgojitelj, o. Ivan je bio strog i pravedan. Tražio je red, disciplinu, uljudno ponašanje, osobito kod stola i u međusobnim odnosima nas mladih odgajanika, marljivost u učenju, točnost molitvenog života i općenito rad u kući i na samostanskim poljoprivrednim dobrima. Znao se radovati s nama. Vodio nas je na sve crkvene skupove, svečanosti i crkvena događanja, kao i na izlete i kupanje, te je tražio da se igra nogomet. U svojoj revnosti ponekad je znao i malo pretjerati, ali to je bio naš dragi o. Ivan, bez kojega bi Karmel u Hrvatskoj bio puno siromašniji.

Posljednje godine života proveo je u remetskom samostanu. Tu je 9. listopada 1992., na svoj 75. zemaljski rođendan, dočekao i rođenje za nebeski život u vječnosti. Pokopan je u karmelićanskoj grobnici na remetskom groblju. Hvala mu za sva njegova djela učinjena iz ljubavi prema Bogu, Crkvi i Redu. Počivao u Božjem miru.

o. Anđelko Jozić, OCD

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.