Proslava sv. Terezije Avilske u Karmelu sv. Josipa

U Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, 15. listopada svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio mladomisnik o. Alen Mažić, tajnik Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa iz Zagreba, proslavljena je svetkovina sv. Terezije od Isusa (Avilske). U zajedništvu oko oltara s njim su bili domaći župnik vlč. Miro Tomas te katedralni župnik iz Sarajeva vlč. Marko Majstorović.

„Danas slavimo sv. Tereziju Avilsku, naučiteljicu Crkve, naučiteljicu molitve. Ostavila nam je na dar put molitve, put preobrazbe. Grožđe se mijenja u vino, i ne buni se. Vino se mijenja pod sakramentom u Krv Kristovu, i ne buni se. I mi smo pozvani na promjenu. Naš Bog ne gleda našu prošlost, ne gleda našu sadašnjost, On gleda ono što možemo postati“, rekao je na početku o. Mažić, naglasivši pritom kako  upravo sv. Terezija to životom i naukom pokazuje.

Molitva i ljubav

„Tko su sveci?“, upitao je na početku svoje homilije misnik te odgovorio: „To su ljudi koji su dali Isusu da ih promijeni, preobrazi. Imali su prazne ruke i otvorili su put Bogu da im dođe.“ I sv. Terezija je takav čovjek, ona je pustila Bogu da je preko molitve mijenja. Kao bitno za molitvu ona naglašava ljubav: „Za molitvu nije neophodno mnogo misliti, nego mnogo ljubiti“, ljubiti Isusa i to u njegovu čovještvu. Isus kao Utjelovljena Božja Riječ je zaručnik duše, kako sv. Terezija uči u djelu Zamak duše. „Molitveni život nam pomaže razlučiti bitno od nebitnoga i krči put prema nutrini gdje Bog prebiva“, te se prava molitva i ljubav prema Bogu razotkriva u ljubavi prema bližnjemu.

Osvrnuvši se na lik Samarijanke iz naviještenoga evanđelja, o. Alen je usporedio njeno ponašanje s ponašanjem suvremenoga čovjeka koji izmišlja izgovore i stvara otpor prema Bogu. Izbjegava susret i s Bogom i sa samim sobom, jer zna da će ti susreti zahtijevati od njega promjenu, obraćenje. No, opet je put za slamanje otpora molitva, gdje je Bog taj koji slama protivljenje samim čovjekovim boravkom u molitvi pred njim. „Malo – po malo Bog iscjeljuje ljudsko stanje. Molitva je put preobrazbe. Potrebno je ušutjeti iznutra. Šutnja štiti nas same. Pozvani smo dopustiti Bogu da on u toj šutnji progovori. Potrebna je spremnost i odlučnost za to.“

„Umrijeti – to da! Biti pobijeđen – to ne!“

„Sveta Terezija navodi tri preduvjeta za napredak u molitvi: ljubav, nenavezanost i poniznost. Poniznost znači znati tko smo, stajati u istini o sebi“, naglasio je misnik istaknuvši kako pri tome nikada ne smijemo izgubiti iz vida Božje bezuvjetno prihvaćanje nas samih te njegovu svemoćnost. Spoznati svoju malenost i otvoriti se Bogu i onda kad je teško i neizdrživo, ili, kako bi rekla sv. Terezija: „Umrijeti – to da! Biti pobijeđen – to ne!“

O. Mažić je potom ohrabrio za put molitve sve prisutne hodočasnike i zaželio da u sebi probude čistu čežnju za molitvom, da umiru sebi poput gusjenice koja plete svoju čahuru i umire da bi se rodio lijepi leptir – slika koju je sv. Terezija rado koristila kako bi pojasnila put preobrazbe. Na kraju misnoga slavlja svi prisutni primili su mladomisnički blagoslov o. Alena. I ovom prilikom bila je mogućnost primanja karmelskog škapulara, koji je obuklo osam vjernika.

Hodočasnici

U popodnevnim satima samostan su pohodili hodočasnici iz Župe Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu, predvođeni svojim župnikom vlč. Zvonkom Mrakom te župnim vikarom Marijom Žigmanom. Uz prijateljski susret i razgovor sa sestrama, pribivali su  zajedničkoj svečanoj Večernjoj molitvi u čast sv. Terezije te po završetku molitve iskazali štovanje relikviji svetice.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.