SPROVOD BR. BOŽIDARA OD MALOG ISUSA

U ponedjeljak 12. veljače 2018., u 80. godini života i 54. godini redovništva, preminuo je br. Božidar od Maloga Isusa (Tomac), član Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa.

Rođen je u Gornjoj Jelenskoj 18. siječnja 1939. od roditelja Mije i Ane (r. Golik), u obitelji s petero djece.  Krsnim imenom Stanislav, na preporuku svoga župnika, vlč. Valčička, ulazi u karmelićanski novicijat 14. listopada 1962. godine. Prve redovničke zavjete polaže u Somboru 15. listopada 1964., na svetkovinu sv. Terezije Avilske, a svečane 19. listopada 1969. u zagrebačkim Remetama.

Kao redovnik najduže je djelovao u Remetama, a neko vrijeme i u Somboru. Neumorno i bez pridržaja vršio je sve službe koje mu je povjeravala njegova samostanska zajednica, osobito poslove u kuhinji, vrtu, gospodarstvu i na samostanskoj porti. Isticao se u redovničkoj askezi, dosljednom siromaštvu i štovanju blažene Djevice Marije. Bio je istinoljubiv i pravdoljubiv.

Svetu misu zadušnicu u srijedu 14. veljače 2018., na Pepelnicu, u svetištu Majke Božje Remetske predslavio je gospićko-senjski biskup, mons. Zdenko Križić, koji je kao karmelićanin s br. Božidarom živio dugi niz godina u istom remetskom samostanu. Suslavitelji su mu bili o. Srećko Rimac, koji je izrekao homiliju, remetski prior o. Stjepan Vidak, te subraća karmelićani iz Remeta i drugih zajednica Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa. Među brojnim koncelebrantima bili su i bliski rođak br. Božidara, župnik župe Mlini, don Bernard Pleše, zatim župnik rodne župe br. Božidara i drugi svećenici koji su ga poznavali i bili povezani s njime.

Nakon Svete mise, obred sprovoda na remetskom mjesnom groblju, u prisutnosti većeg broja svećenika, redovnika, redovnica, članova obitelji, rodbine i znanaca, predvodio je mnogopoštovani o. Srećko Rimac, provincijal, koji je tom prigodom zahvalio dragom Bogu za dar br. Božidara i br. Božidaru za dar života koji je utkao u Hrvatsku karmelsku provinciju sv. Oca Josipa i, po njoj, u Crkvu Kristovu.

Nagovor mons. Zdenka

Braćo i sestre!

Na ovaj pokornički dan „Čiste srijede“ sahranjujemo jednog brata redovnika, čiji je život obilježen mnogim pokorničkim elementima, pa mu je i ovaj dan na poseban način blizak.

On se već duže vremena hrvao s teškom bolešću, pa njegova smrt nije nikakvo iznenađenje, ali usprkos tome ispunja nas tugom, napose one među nama koji su s njim živjeli kroz više desetljeća. On je po mnogo čemu bio jedinstven i neponovljiv član naše provincije. Zasigurno će ga se svi njezini članovi, koji su s njim živjeli, dugo sjećati i prepričavati mnoge događaje iz suživota s njim, koji su postali gotovo legendarni.

Bio je uistinu skroman i jednostavan redovnik sa svojom specifičnom duhovnošću, koja je, bez obzira na njezinu nekada upitnu autentičnost, odisala velikom ljubavlju i odanošću Bogu.

Tu je još i njegova posebna ljubav prema Isusovoj i našoj majci Blaženoj Djevici Mariji, prema kojoj se odnosio kao istinsko dijete. Nosio je neko zavidno uvjerenje da je on njezin poseban miljenik, i da će ga ona braniti i štititi uvijek i svagdje.

Ne mogu ovdje ne istaknuti da je bio uzor besprijekornog redovničkog materijalnog siromaštva. Siguran sam da iza njega nije ostao ni jedan jedini odjevni predmet, ili bilo koji drugi predmet od neke vrijednosti, koji bi netko poželio uzeti za sebe ili nekom drugom darovati. On jednostavno nije htio imati ništa. Tu je ostao dosljedan do kraja. Mi mu tu zbilja možemo samo zavidjeti.

Radio je najponiznije poslove u zajednici i na taj način pokazivao svoju skromnost i jednostavnost. Lijenost nije poznavao, uvijek je nešto radio i nikada se nije štedio. Kada više nije mogao, u zajednici se još jasnije uočila praznina koja se stvorila u poslovima koje je on obavljao.

Još bi se moglo nabrojiti puno toga u čemu nam je ovaj skromni i ponizni brat bio uzor. Osobno sam živio s njim više desetljeća i vežu me mnoga draga sjećanja. Preporučujemo njegovu dušu Bogu, koga je on osjećao i volio kao Oca, za koga se žrtvovao, i čiju je slavu pronosio onako kako je znao i umio. Uvjereni smo da se već sada nalazi u Očevu zagrljaju.

Svoj braći iz provincije, rodbini i prijateljima brata Bože izražavam iskrenu sućut utješnim i ohrabrujućim Isusovim riječima: „Uskrsnut će tvoj brat“.

Propovijed o. Srećka

Draga rodbino br. Božidara, preuzvišeni biskupe o. Zdenko, draga braćo karmelićani, draga braćo i sestre, prijatelji brata Božidara!

Čuli smo kako Isus u Evanđelju hrabri svoje učenike govoreći im da se njihovo srce ne uznemiruje jer u domu Oca njegova ima mnogo stanova. Isus govori svojim učenicima da im ide pripraviti mjesto kod svoga Oca i da će doći po njih i uzeti ih k sebi da budu gdje je i on. Isus je pripravio mjesto svojim učenicima kod svoga Oca, i Njegova je želja da Njegovi učenici budu s Njim i s Ocem. Naš pokojni brat Božidar bio je vjerni učenik Isusa Krista i Isus je sigurno pripravio mjesto za njega kod svoga Oca. Isus je br. Božidara pozvao u Red svoje Majke Marije, u Karmel, da se hrani plodovima njegovim. Redovničko ime br. Božidara je br. Božidar od Maloga Isusa, no promatrajući njegov duhovni život, sigurno bismo mogli reći da je bio br. Božidar od Maloga Isusa i Majke Božje. Mladić Stanislav Tomac dobio je u Karmelu ime Božidar, i to je uistinu bio. Dar od Boga ne samo za svoju redovničku zajednicu, nego za mnoge duše kojima ga je Isus slao. Br. Božidar štovao je na poseban način Isusa i Mariju. Bog mu je dao veliku i nepokolebljivu vjeru. Bio je veliki štovatelj Marijin. To je nebrojeno puta posvjedočio i često je znao reći, s velikom sigurnošću i djetinjim pouzdanjem, da njemu đavao ništa ne može jer se nalazi pod posebnom Marijinom zaštitom.  

Br. Božidar rodio se 18. siječnja 1939. u Gornjoj Jelenskoj od roditelja Mije i Ane (r. Golik).  U obitelji ih je bilo 2 brata i 3 sestre. Na krštenju je dobio ime Stanislav. Obitelj Tomac bila je vrlo ugledna vjernička obitelj. Kao dječak br. Božidar je ministrirao i pomagao čuvenom župniku u Gornjoj Jelenskoj, vlč. Valčičku. U opasnim i nesigurnim vremenima nakon rata, kada su svećenici bili izloženi različitim opasnostima nasilja, Stanislav je bio u pratnji župnika. Župnik ga je jako cijenio i preporučio ga je za samostan karmelićanima kao izgrađenog vjernika. Prema svjedočanstvu njegovih sumještana, br. Božidar se u školi posebno isticao znanjima iz matematike.

U novicijat karmelskog reda ušao je 14. listopada 1962., a svoje prve redovničke zavjete položio je na blagdan sv. Terezije Avilske 1964. u Somboru. Svečane zavjete položio je 19. listopada 1969. u Remetama. Najveći dio svoga redovničkog života br. Božidar proveo je u Remetama. Jedno vrijeme boravio je i u Somboru. Radio je u kuhinji, na porti i obavljao je različite poljoprivredne poslove. U radu je bio izuzetno marljiv i neumoran. U nekim poslovima je bio vrlo spretan i brz. Iako je volio raditi i puno je radio, ipak su za njega molitva i duhovni život bili na prvome mjestu. Puno se molio, ali i čitao je jako puno. Kako svjedoče bogoslovi koji su mu donosili knjige za čitanje, za tjedan dana znao bi pročitati po dvije-tri knjige. Za Božić, Uskrs i u drugim prigodama br. Božidar je upućivao i prigodne poticaje na pobožnost. Pisao je razmatranja o otajstvima vjere ili o biblijskim tekstovima.  Jedna časna sestra kojoj je br. Božidar uputio čestitku za imendan rekla je da, iako je slušala mnoge profesore teologije i čitala mnoge knjige, nitko nije tako duboko i lijepo opisao što znači majčinstvo kao br. Božidar.

Imao je vrlo jak poticaj predavanja vjere drugim ljudima. Svoje slobodno vrijeme – tjedne šetnje ili ljetni dopust – nikada nije koristio za svoj odmor, nego uvijek za širenje vjere. Osim dara nepokolebljive vjere, Bog je Božidaru dao i dar ljubavi. Bog i Njegova slava su za njega uvijek bili na prvom mjestu i tu za njega nije bilo niti najmanjeg kompromisa. Ispunjavao je u potpunosti prvu i najveću zapovijed Božju: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.“ Isus je Istina i Pravda, a br. Božidar je jako ljubio istinu i pravdu, do te mjere da je to uzeo kao misao vodilju na svojim svečanim zavjetima. Bog je Ljubav. I zato je br. Božidar jako naglašavao prvenstvo ljubavi koja je, kako je on to često znao reći, iznad svih zakona. Na konventualnoj sv. Misi koju je jučer slavila remetska zajednica za pokojnog br. Božidara, braća su istaknula mnoge njegove kreposti, iz kojih mi svakako možemo puno toga naučiti. Isto tako i sestre karmelićanke u svojim izrazima sućuti govore o mnogim krepostima br. Božidara, među kojima su posebno istaknule njegovu skromnost, skrovitost, jednostavnost, radinost, požrtvovnost i ponizno služenje.

U ime Provincije i u moje osobno ime zahvaljujem remetskoj zajednici na njegovanju br. Božidara tijekom njegove bolesti. Osobito zahvaljujem remetskom prioru o. Stjepanu, te našim bogoslovima br. Jošku, br. Ivanu i br. Juraju, koji su se s velikom ljubavlju i požrtvovnošću brinuli o br. Božidaru.

Dragome Bogu velika hvala za sve što nam je udijelio po životu br. Božidara. Bio je uistinu dar svima nama – Božidar. Zahvaljujemo Bogu što smo mogli s njim živjeti i nadamo se da će nas jednoga dana, kada nas dragi Bog pozove s ove zemlje, br. Božo dočekati zajedno s Isusom, čije je Evanđelje neumorno širio, i s Marijom, koju je neizmjerno ljubio. Amen.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.