SUSRET S BRAĆOM IZ VENETSKE PROVINCIJE

U srijedu 5. i četvrtak 6. travnja održan je susret redovnika hrvatske i venetske karmelske provincije. Na susretu je iz obje provincije bilo ukupno oko sedamdeset redovnika.

Susret u srijedu odvijao se u duhovnom centru sestara milosrdnica u Lužnici. Prije podne je na programu bilo predstavljanje provincija. Našu Provinciju predstavio je o. Srećko Rimac, prema prezentaciji pripremljenoj od đakona br. Tihe Radana i br. Ivana Pleše, dok je venetsku provinciju predstavio provincijal o. Aldino Cazzago. O povijesti naše suradnje s venetskom provincijom govorio je o. Jakov Mamić.

Nakon objeda tema je bila formacija i promocija zvanja. S hrvatske strane govorili su o. Petar Janjić, o. Branko Zebić i br. Nikola Grizelj. O. Petar je predstavio trenutno stanje u našoj provinciji glede zvanja, te aktivnosti bogoslova. O. Branko kao promotor zvanja govorio je o svom iskustvu rada s mladima, te o inicijativama i susretima koji se tiču zvanja. Br. Nikola iznio je svoje osobno iskustvo poziva, kao i svoje viđenje onoga što mladi danas misle i očekuju od redovništva, poziva i karmelićana.

Što se tiče venetske provincije, svoje razmišljanje s nama su podijelili o. Gianni Bracchi (magistar novaka) i o. Antonio Maria Sicari. O. Gianni je rekao kako smo pozvani današnjim mladima dati egzistencijalni odgovor na pitanje o vječnom životu. Formacija u Karmelu ne bi trebala biti samo intelektualna, nego i „dijeljenje iskustava”, te bi trebalo aktivno pratiti osobu dok izrasta u „trajnom odgovoru”. Karmel je sposoban ponuditi takav odgovor na pitanje o vječnom životu. Ujedno je istaknuo da osoba mora osjetiti da je pozvana osobno, kao pojedinac, a ne kolektivno. Zaključio je rekavši da se „život uči iz odnosa ljubavi s Bogom”.

O. Antonio Maria Sicari govorio je o zajednici MEC (Movimento Ecclesiale Carmelitano), koju je on osobno pokrenuo prije 25 godina. Kazao je da su svi kršćani pozvani na življenje evanđeoskih savjeta. Na drugo mjesto uz evanđeoske savjete stavio je karizme, koje je definirao kao „jedan oblik zaljubljivanja u Krista, u lice Kristovo”. Što se tiče karmelske karizme, rekao je da nju možemo iščitati već iz prva tri reda Terezijinog djela „Moj život”. Moliti znači egzistirati. Molitva se živi. Tek nakon toga dolaze molitveni čini. Cijeli Terezijin život je molitva. Život jedne zajednice je molitva. Karmelska karizma ide do najvećih dubina i tamo shvaća da je ona za sve ljude. Ono što živi jedna sestra u klauzuri tiče se svih, pa i ateista. Tu je spomenuo primjer sv. Male Terezije. Dakle, MEC je iskustvo zajedničkog življenja karmelske karizme od strane redovnika, redovnica i laika. Isto ono što prolazi i treba proći redovnik u samostanu, treba proći i jedna bračni par u svijetu. Da biste saznali više, preuzmite snimku i poslušajte: POVEZNICA

U četvrtak 6. travnja oko 14:30 zaputili smo se zajedno s našom braćom iz venetske provincije u Mariju Bistricu. Ondje je, u samom svetištu, u 16 sati započelo svečano euharistijsko slavlje koje je predslavio naš subrat o. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski. Otac biskup je u propovijedi istaknuo da nas uskrsli Krist, kao i učenike na putu u Emaus, uči da je prisutan u Euharistiji, u zajednici koja je okupljena da lomi kruh. No Gospodin je prisutan i tamo gdje se u ljubavi i poniznosti služi, kako nam je pokazao na Posljednjoj večeri kad je učenicima oprao noge. Ovim mislima otac biskup nas je potaknuo da nastavimo i produbimo sve više bratsku povezanost naše dvije provincije, i općenito između braće različitih provincija u Karmelu.

Nakon svete mise zaputili smo se u sestarski Karmel, gdje smo sa sestrama proveli vrijeme u upoznavanju, razgovoru i druženju. Potom smo se vratili u Remete, gdje smo zajedničkom večerom u ozračju bratske radosti završili naše dvodnevno druženje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.