Svečani zavjeti s. M. Ane od Božje Providnosti

Na svečanom euharistijskom slavlju u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, koje je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, 15. travnja 2018., svoje svečane zavjete položila je bosonoga karmelićanka s. Marija Ana Od Božje Providnosti (Ljubica Dropulja).

U koncelebraciji je bilo deset svećenika, među kojima i o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske Provincije, fra Josip Tomas, župnik iz Novog Šehera, rodne župe zavjetovanice, domaći župnik vlč. Miro Tomas, nacionalni predstavnik Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Toni Štefan, te duhovnik đakovačkog sjemeništa mons. Karlo Višaticki. Svojim skladnim pjevanjem te svečanom asistencijom slavlje su obogatili i bogoslovi đakovačkog sjemeništa, predvođeni svojim poglavarima, kao i karmelićanski đakon br. Tiho Radan te karmelićanski bogoslovi iz Remeta.

Nakon naviještenog Evanđelja, uslijedio je prema Obredniku kratki upit o pozivu zavjetovanici. Nakon poziva i njenoga odziva, predsjedatelj slavlja mons. Đuro je zapitao: „Draga sestro, što tražiš od Boga i njegove Svete Crkve?“, na što je zavjetovanica odgovorila: „Da u svojoj odluci ustrajem do smrti, nasljedujući Krista Zaručnika u ovoj terezijanskoj obitelji Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.“

Potom je nadbiskup u nadahnutoj homiliji tumačio evanđeoski izvještaj iz Lukina evanđelja o dolasku Uskrslog Isusa među uplašene apostole kroz četiri elementa pouskrsnih izvještaja, povezavši ih i sa životnim putem zavjetovanice. Prvi važan element Isusova dolaska je taj što dolazi u okupljenu zajednicu. Isus smiruje apostole i pokazuje kako je on gospodar svake situacije i kako on vodi povijest i život svakoga čovjeka. Drugi element je da učenici u prvi mah ne prepoznaju Isusa. Isus daje da ga opipaju, pred njima jede, te im time pokazuje kako on nije priviđenje. Time dolazimo do trećeg elementa, a to je da „se uskrsnuće ne može razumjeti na čisto racionalni način. Morali su čuti ponovno Pisma i tumačenje Pisama. Sve su oni to već znali, ali moraju slušati iznova, u zajednici, te od sada izići iz prizemne logike i naučiti gledati Božjim, uskrsnim, duhovnim očima stvarnost.“ Na koncu dolazi poslanje. Isus ih šalje da mu budu svjedoci u svijetu.

„Svi ovi elementi prisutni su i u životu s. M. Ane. Isusova je bila inicijativa. Završila je školu, radila kao šnajderica u različitim firmama. Bila je u zajednici i tu slušala tumačenje Pisama, počevši od zajednice obitelji. Bila joj je potrebna i duhovna zajednica gdje se propitivala o Isusu, razmišljala, rješavala sumnje, i gdje se javila želja za predanjem Isusu u redovništvu.“ Govoreći o putu s. Ane u Karmel, nadbiskup je istaknuo kako je ona cijelo vrijeme bila u zajednici, kako je u svim događajima kroz koje je prošla na putu do svečanih zavjeta prepoznavala Isusovu prisutnost, pa i u onim iznenađujućim situacijama u kojima ga nije mogla razumjeti. Ipak, i tada joj je Isus govorio: „Mir tebi. Ne boj se, ja sam!“ Sada ga sluša dok joj tumači Pisma u klauzurnom Redu, nošena čežnjom vlastitoga srca. Tu ju on želi za svjedokinju svoga uskrsnuća, rekao je mons. Hranić.

Nadbiskup je nadalje kroz prizmu triju zavjeta koje će s. Ana doživotno položiti progovorio o tome kako zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti stoje posebice kao kritika današnjega mentaliteta koji svoj smisao nalazi u prekomjernom i sebičnom posjedovanju i gomilanju stvari, u permisivnom uživanju i zadovoljavanju vlastitih tjelesnih prohtjeva, te želji za neovisnošću o bilo komu. Na koncu je naglasio i značenje klauzure u budućem životu s. Ane. Njome se ona „odriče sebe same, svojih najmilijih, i radikalno se odlučuje za pripadnost Bogu u krugu jedne male zajednice, živeći uvijek na istome mjestu s istim sestrama.“

Po završetku homilije, s. Ana je ustala, a nadbiskup Đuro je prema Obredniku zavjetovanja ispitao njenu spremnost na polaganje zavjeta nizom pitanja na koja je zavjetovanica spremno odgovorila s „Hoću!“ Nadbiskup je primio njenu odluku te je pozvao sve prisutne da u njoj molitvom podupru zavjetovanicu. Uslijedile su litanije obreda redovničkog zavjetovanja, za vrijeme kojih je s. Ana ležala u prostraciji. Nakon litanija, zavjetovanica je položila svoje svečane doživotne zavjete u ruke priorice s. M. Ljiljane od Duha Svetoga (Prelić), a nakon potpisivanja obrasca zavjetovanja primila je i svečani blagoslov od mons. Hranića. On je potom blagoslovio crnu koprenu i krunicu koju svečano zavjetovane karmelićanke nose o pojasu, te ih je predao zavjetovanici. Nakon oblačenja koprene i krunice, s. Anu su svečano zavjetovane sestre doživotno primile u svoju zajednicu.

Na završetku slavlja nadbiskup se sa zahvalnošću prisjetio pokojnih roditelja s. Ane koji su rodili desetero djece, od kojih je dvoje sada već pokojno, a dvije kćeri su predane Bogu u redovničkom staležu: s. M. Ana, karmelićanka, te s. Danijela, koja je benediktinka na Pagu. Ohrabrio je i sve prisutne da mole za još takvih „hrvatskih katoličkih obitelji koje su otvorene životu i koje su sačuvale vjeru u našemu narodu, a to nam i sada tako jako treba.“ Nakon završnog blagoslova, prisutni su mogli pristupiti zavjetovanici i čestitati joj na otvorenoj korskoj pregradi, te su se zadržali u obiteljskom i vjerničkom slavlju.

Životopis

Sestra Ana je rođena 10. siječnja 1979. u selu Ponijevo, župa Novi Šeher kod Žepča u Bosni i Hercegovini, kao deseto i najmlađe dijete pobožnih roditelja, pokojnih Ante i Jele rođ. Budimir. Osnovnu školu započinje u rodnom selu, da bi – nakon preseljenja u obližnje selo Ozimica – tamo nastavila i dovršila svoje osnovnoškolsko obrazovanje, s jednim prekidom od 9 mjeseci, kada kao izbjeglica za vrijeme agresije na hrvatski živalj njenog kraja 1992.-1993. godine boravi u Zagrebu. Po završetku osnovne škole, upisuje srednju školu za krojača u Žepču u trajanju od tri godine. Nakon mature odlazi u Zagreb, kamo su se prije nje iselili njena braća i sestra u potrazi za poslom, te kroz 9 godina radi kao šivačica u krojačkim poduzećima.

Premda je u obitelji primila jak vjerski odgoj i redovito pristupala svetim sakramentima, dublje vjersko osvjedočenje i Božji zahvat doživljava na jednoj duhovnoj obnovi 2004. godine. S vremenom osjeća da je Gospodin poziva na sve dublje predanje te u svom srcu razabire redovnički poziv. Spoznajući da je skriveni život klauzure te molitveni poziv njeno mjesto u Crkvi, svoj put posvećenja započinje u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću, a nastavlja ga 5. kolovoza 2014. u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. U nedjelju Dobrog Pastira, 26. travnja 2015., polaže svoje privremene zavjete u ruke priorice M. Ljiljane od Duha Svetoga na sv. Misi koju predvodi o. Dominik Magdalenić, OCD, prior karmelićanskog samostana na Krku, te ih kroz iduće dvije godine obnavlja u ruke iste priorice.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.