Srebrni jubilej s. M. Ljiljane od Duha Svetoga

Na svečanom euharistijskom slavlju u nedjelju 29. travnja 2018., okružena obiteljskim zajedništvom sestara te u očinskoj prisutnosti nadbiskupa Đure Hranića i nadbiskupa u miru Marina Srakića, kao i kancelara vlč. Roberta Jugovića te tajnika vlč. Darija Hrge, priorica bosonogih karmelićanki u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, s. Marija Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić), obnovom zavjeta proslavila je svoj srebrni jubilej.

„Danas je bogat dan kada imamo tri titula: peta je vazmena nedjelja s bogatim čitanjima koja mogu biti program našega vjerničkog, svećeničkog i redovničkog života. Blagdan je sv. Katarine Sijenske – velike male žene neobičnog života. A danas je i 25 godina zavjeta sestre priorice“, rekao je na početku predvoditelj misnoga slavlja, nadbiskup Srakić. Pritom je naglasio kako su ovakve obljetnice prigoda za pogled unazad i zahvalu za sve ono što je prošlo, a isto tako i za pogled prema naprijed, da se ustraje na započetom putu.

Ostati

Mons. Hranić održao je prigodnu homiliju u kojoj je na temelju evanđeoske slike Isusa kao trsa, a njegovih vjernih kao mladica loze na trsu, prikazao bit posvećenog života. „Tijesna je životna povezanost i zajedništvo trsa i loze, oni čine jednu cjelinu. Moji životni sokovi dolaze od Isusa, moj izvor je u Njemu. U ovom kratkom odlomku čak sedam puta se spominje riječ ‘ostati’, što znači potpunu ovisnost loze o trsu.“

Nadbiskup Đuro potom je progovorio o trima redovničkim zavjetima u svjetlu slike trsa i loze, rekavši: „Ostajanje u Kristu i Njegovoj riječi tajna je redovničkoga života, napose zavjeta čistoće. To je čistoća srca, potpuna pripadnost Njemu, a posljedica te tijesne povezanosti s Njim življenje je već sada one eshatološke stvarnosti zajedništva s Bogom.“ Zavjet siromaštva najviše se očituje u spoznaji i prihvaćanju loze da je samo loza i da nema života u sebi, nego ga prima od drugoga, od Trsa, od drugih ljudi, jer „bez Trsa umirem, sve mi od Njega dolazi“.

Na temelju zakonitosti vinogradarskog života da lozu treba orezivati kako bi donijela urod uopće, a posebice kvalitetan urod, mons. Đuro ukazao je na sličnu zakonitost i u duhovnome životu, a koja se osobito utjelovljuje u zavjetu poslušnosti. “Potrebno je odrediti i slijediti prioritete u životu. Radi pravih vrijednosti ostavljaju se neke druge vrednote. Kad bi se sve što raste ostavilo na lozi, ne bi bilo roda. Ako želim biti plodan, moram se podvrgnuti orezivanju. Reže se sve suvišno da ne ometa duh pribranosti, duh molitve i zajedništva s Isusom. Orezivanje uvijek boli. Loze suze kad ih se orezuje. Bolno je i nije lako kad me drugi orezuju i kad se podvrgavam volji drugoga, ali bez toga nema istinske plodnosti“, naglasio je mons. Hranić.

Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga

Na kraju homilije mons. Hranić izrekao je čestitku majci Ljiljani. Iako je želja slavljenice bila proslaviti ovaj jubilej tiho i samo u okviru zajednice, oci nadbiskupi su, kako je istaknuo nadbiskup Hranić, željeli svojim dolaskom iskazati očinsku brigu i ljubav kako prema priorici Ljiljani, tako i prema cijeloj zajednici sestara karmelićanki. Osvrnuvši se na pripjev psalma „Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!“, nadbiskup je rekao slavljenici da je to bila i njegova molitva za nju, da i ona bude hvala Gospodnja posred zbora karmelićanki.

Nakon homilije, s. M. Ljiljana obnovila je svoje redovničke zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti prema Pravilu i Ustanovama bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.

Životni put

Sestra M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić) rođena je 12. prosinca 1971. godine u Apatinu kao drugo dijete oca Antuna i majke Kate (rođ. Mihaljev). Bezbrižno djetinjstvo provodi u obitelji u bačkom selu Sonta, gdje pohađa i osmogodišnju školu. Nakon jednog hodočašća mladih Bačke u Rim – po povratku – upoznaje se sa zajednicom bosonogih karmelićanki u Kloštar Ivaniću. Otada počinje njeno vjerno i trajno pismeno druženje sa sestrama. Povremeno posjećuje Karmel u Kloštru, a osobito novoosnovani Karmel sv. Josipa u Šarengradu. Završava srednju medicinsku školu u Somboru, te nakon jednogodišnjega rada u struci, 8. lipnja 1991., na blagdan Srca Marijina, ulazi u Karmel sv. Josipa u Šarengradu.

Pred samo zatvaranje klauzure, 5. listopada 1991. godine za vrijeme Domovinskog rata kao prognanica napušta Šarengrad i sa zajednicom odlazi u Ilok, odakle s konvojem od oko 9 000 ljudi izlazi 17. listopada 1991. godine. Kroz mjesec i pol dana s cijelom zajednicom boravi kod Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Zbog sigurnosti, po savjetu biskupa Ćirila Kosa, nastavlja zajedno sa svim sestrama put prema Zagrebu, gdje ih velikodušno primaju oci karmelićani u Remetama.

Redovničko odijelo prima na blagdan Svijećnice, 2. veljače 1992., te započinje novicijat. Na blagdan sv. Marka, 25. travnja 1993., na misi koju je predslavio tadašnji karmelićanski provincijal o. Zdenko Križić, polaže svoje privremene zavjete na tri godine u ruke priorice M. Karmele od Krista Kralja (Jukanović). Na blagdan bl. Ozane Kotorske, 27. travnja 1996., na misnome slavlju koje je predvodio biskup mons. Ćiril Kos, polaže svečane zavjete u ruke priorice Dobrile od Bezgrešnog Srca Marijina (Marić).

Kad su stvoreni uvjeti za povratak u matičnu Đakovačko-osječku biskupiju, s cijelom zajednicom dolazi 17. prosinca 2001. u samostan u Breznici Đakovačkoj, koji je još bio u izgradnji. Dana 30. listopada 2007. odlazi na ispomoć sestarskoj zajednici u Kloštar Ivanić na tri godine, da bi se 13. listopada 2010. ponovno vratila u matični samostan u Breznici Đakovačkoj. Na redovitim izborima za vodstvo zajednice 2. ožujka 2013. izabrana je za prioricu samostana na tri godine, a isto tako i na slijedećim redovitim izborima 16. ožujka 2016.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.