STUDIJSKO-KULTURALNI DAN SUSTAVNOG STUDIJA DUHOVNOSTI U GRADIŠĆU

U subotu, 5. svibnja 2018., polaznici našeg Sustavnog studija duhovnosti u Remetama imali su svoj Studijsko-kulturalni dan. Sukladno odluci Vijeća SSD-a, te u organizaciji o. Franje Podgorelca, predstojnika studija, o. Jure Zečevića i tajnice Snježane Foršek, ove godine nam je cilj bilo Gradišće (Burgenland) u Austriji.

Iz Remeta smo krenuli u 7 sati ujutro. Sveukupno nas je u autobusu bilo 43 osobe. Put je vodio kroz Mađarsku do glavnog grada Gradišća – Željeznog (Eisenstadt). Uz brata Željka Bezića, koji je polaznik SSD-a, putnicima su se pridružili još trojica naših bogoslova: br. Ante Travica, br. Stanko Pažin i br. Juraj Marinković.

Po dolasku nas je u katedrali dočekao biskupski vikar za Hrvate, pater mr. sc. Štefan Vukits, OMV, koji nam je, govoreći svojim gradišćanskim hrvatskim, prenio pozdrave službeno iz Željeznog odsutnog biskupa dr. sc. Egidija (Ägidius) Živkovića (Zsifkovics), također Gradišćanskog Hrvata. Pater Štefan nam je iz prve ruke, kompetentno, predstavio povijest Gradišća, Željeznog i biskupije, s osobitim naglaskom na povijesti Gradišćanskih Hrvata, od njihovog odlaska iz domovine do sadašnjeg njihovog stanja u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. U znak zahvalnosti za srdačan prijem i izloženo predavanje, patru Štefanu smo darovali Sabrana djela sv. Terezije Avilske, koja su objavila naša “Karmelska izdanja”.

Potom smo u katedralnoj crkvi sv. Martina slavili svetu Euharistiju, prikazavši je ne samo za vlastite potrebe, nego i za sve one kojima je Božja pomoć najpotrebnija, za Gradišćanske Hrvate i sve njihove žive i pokojne.

Željezno je grad koji je između ostaloga poznat i po velikom kompozitoru Josefu Haydnu (1732.-1806.), dvorskom glazbeniku poznate mađarske plemićke obitelji Esterházy. Čak i restoran u blizini katedrale, u kojem smo nakon Svete mise i razgledanja katedrale objedovali izvrsno pripremljenu hranu, nosi ime po njemu: “Haydnbräu”. Nakon objeda, šetajući gradskim ulicama, uspeli smo se do crkve “Bergkirche”, u kojoj se nalazi mauzolej s grobom Josepha Haydna. Ta “Bergkirche”, nazivana i “Haydnkirche”, među ostalim je poznata i po “Brdu Kalvariji” (Kalvarienberg) uz nju, to jest po svome jedinstvenom križnom putu koji nas se iznimno dojmio svojim realističkim i psihološki veoma dorađenim trodimenzionalnim figurama i čijih smo 20 postaja (ne 14!) prošli moleći, razmatrajući i sjećajući se Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

Vidjeli smo i poznati dvorac Esterházy, ali se u njemu nismo zadržavali jer smo u rekreativnom dijelu programa željeli odmoriti oči i obogatiti dušu barem vizualnim kontaktom sa Niuzaljskim ili Nežiderskim jezerom (Neusiedlersee) i šetnjom uz njega, kad već za ulazak u vodu i kupanje nije bilo vremena. To “panonsko jezero” dugo je čak 36 i široko 6 do 14 kilometara, a prosječna dubina mu je 1,8 metara. Bogato je ribom, pticama i šašom uz obale, a upisano je i u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Nakon kavice i osvježenja pićem u Rušti (Rust), koja je na glasu kao vinska prijestolnica Austrije, došlo je vrijeme za oproštaj od Gradišća i povratak u domovinu.

Kao što smo u autobusu ujutro svi zajedno izmolili i “ispjevali” jutarnju molitvu iz časoslova, tako smo i sada, na povratku, izmolili večernju molitvu, slavna otajstva krunice te litanije.

U autobusu je ozračje bilo uistinu lijepo: nije nedostajalo ni razgovora, ni molitve, ni pjesme, ni šale, ni poezije, ni izlaganja na teme povezane s posjećenim mjestima.

Upoznali smo brojne velikane i poznate ljude koji su ponikli među Gradišćanskim Hrvatima, osobito glasovitog Filipa Vezdina (1748.-1806.), našeg bosonogog karmelićanina (redovničkim imenom o. Paulin od sv. Bartolomeja), autora “Sidharubana”, prve tiskane sanskrtske gramatike. Rođen u nedalekom mjestu Hof, na glasu je kao pionir europske indologije, preteča komparativne filologije i iznimno plodan istraživač kulture i povijesti Istoka. Govorio je više od deset europskih jezika: uz materinski hrvatski, poznavao je i latinski, grčki, hebrejski, njemački, mađarski, talijanski, španjolski, portugalski, engleski itd., ali i desetak indijskih dijalekata. Boravio je kao savjetnik na dvoru indijskih vladara.

Njegovo istraživačko i znanstveno stvaralaštvo na područjima jezikoslovlja, povijesti, zemljopisa, arheologije, mumiografije, numizmatike, povijesti umjetnosti i liturgije broji 59 naslova, od kojih je 20 objavljeno u obliku knjiga već za njegova života.

U indijskoj državi Kerali nalazi se spomenploča na kojoj piše: “Ivan Filip Vesdin, Gradišćanski Hrvat, bosonogi karmelićanin, redovničkim imenom Paulin od Svetog Bartolomeja, misionar u Malabaru od 1776. do 1789. Autor prve tiskane sanskrtske gramatike i preteča indijskih i indoeuropskih studija u veliku čast svoje domovine i hrvatskog i indijskog naroda.”

Spomenuli smo se također – od Željeznog nedaleke – “Pustinje svete Ane”, u kojoj su na pustinjački način živjeli naši bosonogi karmelićani koje je u svoje vrijeme znala posjetiti i carica Marija Terezija.

Na kraju ovogodišnjeg studijsko-kulturalnog dana, negdje oko ponoći, dočekao nas je rasvijetljenim ulicama i noćnim panoramama urešen naš glavni grad, Zagreb. Razilazili smo se na više postaja u gradu, već pomalo umorni, ali istovremeno Bogu i organizatorima iskreno zahvalni za ovaj vrijednim duhovnim, studijskim i kulturnim sadržajima uistinu bogati dan.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.