Proslava Gospe Karmelske u Breznici Đakovačkoj

Nadbiskup metropolit đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić predvodio je u Karmelu sv. Josipa 16. srpnja 2018. euharistijsko slavlje u čast Gospe Karmelske. Uz nadbiskupa je oko oltara bilo devet svećenika, od kojih je jedan ovogodišnji mladomisnik, jedan đakon te svečana asistencija od osam đakovačkih bogoslova.

Malenost

„Malen oblak bio je znak nade izraelskoga naroda. Malena službenica Gospodnja se svojim ‘Fiat – neka mi bude’ upisala u povijest spasenja. Maleni komad platna bio je znak opstanka i procvata Reda Šimunu Stocku. Maleni hrvatski narod je ovih dana Božjom milošću postigao veliki uspjeh u svijetu nogometa. A nama se danas nudi nešto još sitnije što možemo trajno nositi oko vrata kao znak svojega predanja Bogu i saveza s Marijom – škapular ili škapularska medaljica“, riječi su mons. Hranića na početku euharistijskoga slavlja. Tim je riječima ukazao na glavnu misao današnjega slavlja: malenost i poniznost je ono što postiže velike stvari Božjom pomoći.

Slušati i čuvati Božju Riječ

U svojoj homiliji nadbiskup Hranić podsjetio je kako Isus postavlja nove kriterije toga što je pravo čovjekovo blaženstvo: dok ljudi gledaju na blaženstvo jedino kroz prizmu ovozemnih uspjeha, blagostanja, prestiža, ugleda („blažena utroba koja te nosila…“), Isus naziva blaženijim one koji Božju riječ slušaju i čuvaju je. „Marija je ta žena koja je slušala i čuvala Božju Riječ. To su njezine najveće kreposti i to je vrijedno našega truda i nasljedovanja. Otvoriti se i slušati Božju Riječ je preduvjet spasenja kroz čitavu povijest. Po odustajanju od sebe i onoga što im se činilo lakše i komotnije toliki su se ugrađivali u povijest spasenja i po njima je Bog mogao mijenjati našu povijest.“

Mons. Hranić je, međutim, posvijestio svima kako je Marijino blaženstvo njoj donijelo križ i poteškoće u životu, a ne blagodati. Vjerničko povjerenje i predanje treba biti i onda kada je teško, kada Bog mijenja čovjekove planove, želje i očekivanja. „Prihvaćanjem žrtve, poteškoća, neuspjeha, različitih situacija koje nismo planirali, poput neplaniranog začeća, postaje se nasljedovatelj Blažene Djevice Marije. Puno puta bismo lakše, komotnije prošli kad bismo ostavili savjest po strani, no radi Boga biramo teži put.“

Također je ukazao na to kako se ljudi koji su vjerni Bogu često puta osjećaju opterećeni brigama i teretom Božjega poziva i poslanja. To što se traži postaje teško i besmisleno: sedam puta ići na brdo, upregnuti volove za oranje po još uvijek vedrom vremenu suše, promjena životnih planova. No „Bog je izabrao svakoga od nas i postavio na naše mjesto da tu Bogu dopustimo da nas zahvati svojom Riječju, da odustanemo od sebe i da On bude djelotvoran i mijenja naše situacije.“

Prostor Božjega djelovanja

Marija je najbolji primjer odustajanja od sebe i malenosti. Prazna je od sebe kako bi njezin život bio prepun Božjega djelovanja. Nadbiskup Đuro je pokazao kako se u životu uvijek iznova potvrđuje zakonitost da je Božje djelovanje najplodnije kada je čovjek spreman ostaviti sebe, kad je malen, jednostavan, slobodan od vlastite veličine i svoje volje. Kada se poput igrača u nogometnoj ekipi poštuje druge, ne igra samoživo nego složno, cijeneći druge i ne služeći sebi i svojoj slavi, nego afirmaciji onoga što čovjeka nadilazi.

Na koncu misnoga slavlja nadbiskup je još jednom govorio o važnosti nošenja Gospinog škapulara ili medaljice kao znaka dopuštanja Bogu da od nas načini prostor svojega djelovanja i ostvarenja Njegova Kraljevstva među ljudima. Čestitao je sestrama njihovu veliku svetkovinu i zahvalio im na tome što, živeći u Karmelu mjesne biskupije, nastoje dati Bogu prostor za djelovanje darujući mu potpuno život u klauzuri samostana.

Nakon svečanoga nadbiskupova blagoslova, svi prisutni su na njegovu molbu primili i mladomisnički blagoslov prisutnoga koncelebranta vlč. Luke Ivkovića.

Među pristiglim hodočasnicima bila je i jedna skupina iz Sonte u susjednoj Vojvodini, predvođena župnikom vlč. Josipom Kujundžićem i dekanom Apatinskog dekanata vlč. Jakobom Pfeiferom. Oni su nakon misnoga slavlja u samostanskoj govornici obradovali nadbiskupa Đuru i sestre karmelićanke otpjevavši nekoliko starih crkvenih pjesama koje se na ikavici pjevaju u njihovu kraju. Nadbiskup je izrazio zahvalnost i udivljenje time kako su te pjesme ujedinile sve prisutne u duhu molitve i osjećaju zajedništva, kako međusobno, tako i sa Bogom.

Podnevno misno slavlje vodio je karmelićanin iz splitskog Karmela o. Smiljo Brnadić, u koncelebraciji s prof. Slavkom Platzom, vlč. Nikolom Grgićem i vlč. Matejom Glavicom. „Danas kada se širom svijeta slavi Gospa Karmelska, posebno u Karmelu, ujedinimo se sa svima te molimo da nam ona izmoli pomoć, jakost i snagu za život, da vršimo ne svoju nego Božju volju“, potaknuo je na početku euharistije o. Smiljo.

Marija Majka

Osvrnuvši se na biblijsko značenje imena Karmel, „Božji vrt, vinograd“, o. Smiljo je na početku homilije posvijestio hodočasnicima kako je i Karmel sv. Josipa jedan vinograd zasađen na ovome prostoru kako bi se u njemu živjelo, molilo, radilo i žrtvovalo za sve duše. Poseban znak Karmela je i škapular koji sve poziva da nasljeduju Marijine kreposti poniznosti, malenosti, jednostavnosti i povjerenja u Boga.

Potom je ukazao na važnost i veličinu Marije u životu vjernika jer njezina zadaća majke, koju je od Isusa primila dok se nalazila podno njegova križa da „tješi, olakšava teret života, pomaže i u tjelesnim i u duhovnim potrebama, za života a posebno u času smrti“, dar je onima koji se priznaju njezinom djecom.

Dok je Marijina ljubav i blizina ljudima neupitna, o. Brnadić je zamolio sve prisutne da se zapitaju koliko oni sami ozbiljno shvaćaju riječi molitve Zdravo Marijo koju često mole, a i koliko joj uzvraćaju ljubav u konkretnom životu. Zato je potaknuo sve da uvijek upiru pogled u „Mariju, našu dragu Majku, i budimo u njenoj školi vjere, poslušnosti i povjerenja da ne klonemo na putu.“

Trodnevnica 13. – 15. srpnja 2018.

Svetkovini je i ove godine prethodila trodnevna molitvena priprava. Prvoga dana trodnevnice, 13. srpnja, na blagdan Gospe Bistričke, euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. sc. Ivica Raguž, dekan KBF-a u Đakovu, drugi dan fra Martin Dretvić, OFMConv, gvardijan u Vinkovcima, a treći dan p. Zdravko Knežević, DI, superior u Osijeku.

Prvi dan trodnevnice

Crna sam, ali lijepa

Dekan Raguž je u svojoj toploj i poticajnoj homiliji progovorio o snažnim riječima knjige Pjesme nad Pjesmama iz prvoga misnoga čitanja, koje govore o odnosu Boga i čovjeka: „Crna sam, ali lijepa“, te je iz tih riječi izvukao četiri poruke za sve vjernike. Na prvome mjestu je važnost svete ispovijedi u životu vjernika, jer crnina označava „našu nevjernost poslanju koje smo primili. I mi smo crni jer nismo čuvali Boga koji je u nama. Ali tamo gdje vjernik priznaje i kaje se za svoje grijehe, te čini pokoru za njih, tamo postaje lijep.“

Druga poruka je odlika ove najljepše žene među ženama koja svojom crninom ukazuje na to da nju ne privlači izvanjsko blještavilo, nakit, moć, ni išta spektakularno, nego je ona „crna, neprimjetna, neznatna“, te poziva sve da radije njeguju dušu i nutarnju ljepotu, a ne izvanjsku. „Vanjštinom se želi svidjeti ljudima, a nutrinom Bogu.“ Na trećem mjestu prof. Raguž je podsjetio sve prisutne kako je i kip Majke Božje Bistričke crne boje, kao što je i Žena iz Pjesme nad pjesmama crna. „Marija je ta najljepša žena među ženama, ona je sebe nazvala neznatnom sluškinjom, njegovala je nutrinu kojom je pripadala samo Bogu.“

„Karmel je simbol božanske prisutnosti. Zaručnik u Pjesmi nad pjesmama govori da je glava zaručnice kao Karmel, i da se kralj zapleo u pletenice kose njezine. Bog se u Isusu Kristu zapleo u pletenice te predivne žene, Blažene Djevice Marije.“ Stoga je prof. Raguž na kraju pozvao sve da se zapletu u Marijine pletenice, u njezinu ljepotu, te da i sami mognu reći: „crna sam, ali lijepa.“ Na koncu homilije je cijela crkva na poticaj slavitelja zapjevala jednu strofu pjesme Lijepa si, lijepa i tako izrazila svoju djetinju privrženost Majci Mariji.

Drugi dan priprave

U subotu, 14. srpnja, na tridesetu obljetnicu kanonskog utemeljenja zajednice Karmela sv. Josipa, sv. Misu je predvodio fra Martin Dretvić, OFMConv, gvardijan u Vinkovcima, u koncelebraciji sa vlč. Ivanom Janešom, vlč. Nikolom Grgićem i o. Smiljom Brnadićem, OCD.

„Dobrodošli u ovu svetu kuću, kuću Presvete Djevice Marije od Gore Karmela. Danas se posebno s ljubavlju spominjemo 30 godina postojanja ove zajednice. To vam posebno stavljam u srce, dragi gosti, hodočasnici, molitelji, prijatelji, braćo i sestre naših sestara“, rekao je fra Martin započinjući euharistijsko slavlje drugoga dana priprave.

Omiliti Bogu

U svojoj zanosnoj i poučnoj homiliji, fra Dretvić je posebno naglasio važnost i značenje karmelskoga škapulara koji je postao istoznačnica za Karmel i Gospu Karmelsku. Na početku se pak prisjetio i svoga susreta za vrijeme rata sa sada pokojnom Majkom Karmelom. Ona je u to teško vrijeme vodila Zajednicu i morala je sa sestrama napustiti samostan u Šarengradu zbog ratnih događanja. Na njegov upit: „Majko, kamo ovo vodi?“, ona je odgovorila: “Sinko, Bog ima svoj plan“; „I nakon puno godina ugledah ovaj Karmel“, rekao je sretno fra Martin. Budući da se zajednica nije mogla više vratiti u Šarengrad, a obostrana želja blagopokojnog biskupa Ćirila Kosa i sestara karmelićanki bila je da se vrate u Đakovačku biskupiju, Božja Providnost je dovela sestre u Breznicu Đakovačku gdje se sada nalaze.

Govoreći o škapularu i njegovoj važnosti kako za život Karmelskoga Reda, tako i za život svakoga vjernika koji je obučen u Gospin škapular, fra Martin se prisjetio sv. Šimuna Stocka, generala Karmelskoga reda iz 13. st., kojemu se ukazala Blažena Djevica i dala mu obećanje i povlasticu karmelskoga škapulara. Njemu i svim članovima njegova Reda, te svima koji budu pobožno nosili škapular, Gospa je obećala posebnu zaštitu i pomoć, te da će ih izbaviti iz čistilišnih muka prve subote nakon njihove smrti. „Marijin škapularski savez ima moć, pomaže svim vjernicima postići spasenje i približiti se Bogu.“ Fra Martin je posebno naglasio sredstva kako omiljeti Bogu u današnjem svijetu koji jako vreba na sve vjernike: „Budi ponizan, skroman, malen, raskajan, kao crv, poput sluge Jahvina.“

Na kraju je sve prisutne pozvao da zazivaju ime Majke Bogorodice, koje tjera sve demone i zlo od ljudi, te da se obuku u škapular koji je poput oklopa na vojniku koji ide u rat i budu duše zaljubljene u Boga.

Treći dan priprave

Nedjelja, 15. srpnja, bila je zadnji dan trodnevnice, a sv. Misu je predvodio isusovac p. Zdravko Knežević, superior u Osijeku. Na početku je pozvao sve prisutne da uvijek u svome životu pronađu vremena za Onoga koji čovjeku na dar pruža čitavu vječnost.

Stajati pred licem Gospodnjim

U svojoj homiliji p. Zdravko je opisao ljepotu Karmela, te je, posluživši se mislima svete karmelićanke Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein), prikazao povijest i značenje Karmelskoga reda u Crkvi. „Karmel je mjesto prisutnosti pravoga Boga, mjesto plodnosti, mjesto ljupkosti Božje milosti, sveto brdo posebne i snažne Božje blizine“, istaknuo je pater. Oslonivši se na učenje velikoga karmelskoga mistika sv. Ivana od Križa, dodao je da je za uspon na to brdo potrebno osloboditi se svega onoga što nije Bog.

Važno mjesto u Karmelu zauzima prorok Ilija koji je shvatio da je „bivovanje pred licem Božjim neopisivo blago zbog kojeg je napustio sva ovozemaljska dobra. Sva njegova ljubav pripada Gospodinu, slava Božja njegova je radost.“  Ilija je izgarao od želje da služi Bogu, te su njegove riječi „Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama“ uzete i u grb Karmelskoga reda. Ilija je živio pokorničkim životom i tako okajavao grijehe svoga naroda.

Sažetak Pravila koje živi Karmelski red jest razmatrati dan i noć Zakon Gospodnji, bdijući u molitvi stojeći pred licem živoga Boga. Posebna pomoć na tome putu je Gospina zaštita i pomoć koju je obećala sv. Šimunu Stocku preko svoga škapulara. Sažimljući poziv karmelićanke, p. Zdravko je citirao sv. Tereziju Benediktu koja kaže: „Samo ona koja više cijeni mjesto u koru i pred tabernakulom nego sve divote svijeta, jedino ona može živjeti u Karmelu i tu pronaći sreću koju joj nisu u stanju dati sve ljepote svijeta.“

„Iz naših dolina uspeli smo se na ovo sveto brdo Karmela jer želimo stajati pred licem Božjim i izmoliti snagu da s jakošću i spremnošću, poput Ilije, osluškujemo ono što Bog želi i da odmah na to i krenemo“, rekao je na koncu p. Knežević te pozvao sve na neustrašivost i snagu u pronalaženju vremena za Boga, te da po zagovoru Gospe Karmelske zadobiju jednom i vječnu pobjedu.

Svakoga dana brojni vjernici su pristupili sakramentu pomirenja te su zauzeto sudjelovali u molitvenom programu koji je svakodnevno prethodio euharistijskim slavljima. Molitvom krunice popraćenom marijanskim pjesmama, pjevanim Lauretanskim litanijama, Litanijama Gospi Karmelskoj, te pjevanim molitvama Prve i Druge večernje iz Časoslova Gospe Karmelske, svi su hodočasnici izrazili svoju ljubav prema molitvi i Gospi Karmelskoj. Gospin škapular je kroz sve ove dane primilo 43 vjernika, a nemali ih je broj svaki dan ostavio sestrama i svoje nakane u njihove molitve.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.