Misa zadušnica i sprovodni obredi s. Vjekoslave

Zagrebački pomoćni biskup msgr. dr. Ivan Šaško predvodio je u utorak, 28. kolovoza 2018. u Stepinčevom Karmelu u Brezovici sv. misu zadušnicu i sprovodne obrede za dušu preminule nam s. M. Vjekoslave od Svetog Josipa (Štefanije Špiljak). Uz njega je bio naš o. Srećko Rimac, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa i prof. dr. fra Ivan Karlić, OFMConv, te četrdesetak svećenika, redovnika, bogoslova i ministranata.
U uvodu otac biskup zahvalio je Bogu za život s. M. Vjekoslave, izrazio sućut sestrama karmelićankama i ožalošćenima u svoje ime, kao i u ime zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa, te učvrstio prisutne u nadi i vjeri koja već sada gleda na buduću slavu.
„Sestre karmelićanke na osobito snažan način pred nas stavljaju tu povezanost neba i zemlje, dara i života, vlastitoga predanja i otajstva Crkve. Koliko je to snažno, zorno pokazuje i ovaj predivan broj svećenika u ovome vijencu njihove prisutnosti i povezanosti sa sestrom Vjekoslavom“, rekao je između ostalog biskup Šaško i zahvalio s. M. Vjekoslavi što se u duhu Karmela odazvala da bude molitvena prisutnost i dar za Crkvu, za svećenička i redovnička zvanja, za utjehu svima koji trpe.

„’Vidjeh novo nebo i novu zemlju…’ Staro uminu, a vidjelac kaže da nema više niti mora, koje je slika prijetnje, tame i tjeskobe. A svaki život, baš svaki, pa tako i onaj unutar Karmela, susreće nemire i kušnje. Za sestru Vjekoslavu završilo je zemaljsko putovanje i napori. Knjiga Otkrivenja govori o novome stvaranju, o novome Gradu, o okićenoj zaručnici, o radosti. Prve note velike simfonije novoga svijeta napisane su ispod Gospodinovih riječi: Evo, sve činim novo! Taj susret s Početkom i Završetkom gasi žeđ vodom sa živoga izvora, ispunjava čežnju kojom čeznemo za Bogom, svojim Stvoriteljem i Ocem, vjerujući u Isusa Krista snagom njegova Duha Životvorca. Gospodin jamči da će on osobno ispuniti svaku našu čežnju darujući sebe: on će biti naš Bog; on jest Bog pokojne sestre Vjekoslave. Što više od toga može dobiti Božje stvorenje?“, upitao je biskup Šaško na početku svoje homilije, nadahnjujući se na liturgijskim čitanjima (Otk 21, 1-7; Mt 11, 25-30).

Potom je rekao da sestre karmelićanke uprisutnjuju stvarnost nebeskog kraljevstva koja je izražena u tri glagola: vidjeti, ljubiti i pjevati. „Vidjet ćemo novo nebo i novu zemlju, ljubit ćemo bez ikakve zbunjenosti i u punoj slobodi i pjevat ćemo puninu radosti srca koje ljubi, te tražiti nebesko kraljevstvo u zemaljskome hodu“, naglasio je voditelj slavlja. Zatim je rekao da sestre svojim životom siromaštva, čistoće i poslušnosti pokazuju da je Gospodin njihovo jedino blago, punina srca i potpuna sloboda.

Isto tako osvrnuo se na obred redovničkog zavjetovanja, koji predviđa stavljanje previjesa, vela, znaka posvete i isključive pripadnosti Gospodinu… „Posuisti, Domine, signum in faciem meam. Veo je stanovita klauzura u klauzuri; on je slika odmora u sjeni Božje ljubavi… Taj obred ostaje znak, usprkos svemu, koji jedne veseli, druge ohrabruje, a treće propituje. On je svima nama, poglavito u sprovodnome obredu, objava velikodušnosti i sebedarja koje nadahnjuje…. Bog u Kristu objavljuje svoje lice, skida veo sa svoje nedostupnosti, postaje jednim od nas, a upravo ta blizina, njegova ljudskost, može zbuniti. Ako srce nije spremno prihvatiti njegovu ljubav, ako ne može podnijeti Boga koji trpi u ljudskosti, tada ljudskost postaje novi veo, novi zastor koji čeka novi zahvat Duha“, naglasio je otac biskup i obratio se s. M. Vjekoslavi, te završio homiliju riječima:

„Draga sestro Vjekoslava, ovdje na zemlji Isus Te izabrao da živiš odmaknuta od svijeta, da bi svojim predanjem vodila sve ljude do Kristova srca, do Zaručnika Crkve i čovječanstva koje je otkupljeno njegovom Krvlju. Praćena zajednicom sestara u kojoj si živjela, zajednicom koja poznaje tvoje darove i mane, koja te prihvaćala, poticala, ispravljala; u koju si ugrađena dovijeka, sada moli pred licem Božjim za tebe. On je skinuo veo svoga božanstva u rođenju, u žrtvi i muci, u smrti na križu i u uskrsnuću, da bi čula njegov glas privlačnosti: Dođi i slijedi me!, a sada je taj isti glas glas prihvaćanja: Uđi u radost svoga Gospodina! Vjerujemo da se tomu glasu pridružuje glas svetaca i blaženika, posebno sv. Josipa i blaženoga Alojzija Stepinca, s kojim ovu sestru povezuje život Karmela i osobno ime. I nama pomažu da svoju smrtnost živimo snagom besmrtnosti u Kristu. Amen.“

Pri završetku misnoga slavlja od s. M. Vjekoslave oprostila se u ime svoje zajednice č. majka Ilijana Terezija Cvetnić. Ona je zahvalila dragome Bogu na daru s. M. Vjekoslave, a s. M. Vjekoslavi na njezinom gotovo tridesetgodišnjem životu služenja Bogu, Crkvi i Karmelu po vjeri, molitvi, patnji i žrtvi; po njezinoj dobroti, velikodušnosti, jednostavnosti, vedrini i hrabrosti koju je utkala u život Karmela. Bila je original Božje ljubavi. Svojim životom oživjela je živote mnogih i podržala ih na Božjem putu.
S. Ilijana zahvalila je i ocu biskupu i svim prisutnima koji su kroz život pratili s. M. Vjekoslavu svojom molitvom, blizinom, dobrotom i strukom i dopratili je u vječnu Luku spasa.
Biskup Ivan Šaško, nakon sv. mise zadušnice, nastavio je sprovodne obrede i zajedno sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, rodbinom i sestrama karmelićankama ispratio s. M. Vjekoslavu u Dom Očev, na samostansko groblje, gdje njezino tijelo čeka uskrsnuće. Obred ukopa završio je Vjekoslavinom omiljenom pjesmom „K suncu prosi vsaka roža“ i pjesmom Majci Božjoj „Salve Regina“.

Okružena svojim sestrama, s. M. Vjekoslava završila je svoju životnu trku u nedjelju, 26. kolovoza 2018., na spomen mističnog Probodenja srca sv. Majke Terezije Avilske, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, u 77. godini života i u 56. godini redovničkih zavjeta. Gospodin joj bio vječna radost, pjesma i život!

Jedna misao o “Misa zadušnica i sprovodni obredi s. Vjekoslave”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.