Ubaciti sve svoje u Božju škrabicu

Svečano misno slavlje u čast sv. Terezije Avilske, 15. listopada, u samostanskoj crkvi Karmela Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici predslavio je karmelićanin o. Jakov Kuharić, a s njim je suslavio vlč. Antun Motočić. Sv. Terezija Avilska, kako je na početku rekao o. Kuharić, nije samo majka Karmelskoga reda, već njezino duhovno djelo ima važnost za čitavu Crkvu, pa čak i izvan granica Crkve.

U propovijedi je ukazao na to koliko je njena poruka aktualna i danas i koliko od nje možemo naučiti. Rekao je da bi bilo pogrešno obeshrabriti se svim onim što je ona postigla te pomisliti da nas Bog nije tako obdario i da nas zbog svoje velike svetosti ona ne može ničemu poučiti u našim malim životima. Izdvojio je dvije važne stvari koje nas Terezija može naučiti. Prva je da se ne smijemo bojati svoga siromaštva, svoje nedostojnosti pred Bogom, jer te stvari za Boga nisu prepreka, već izazov da nas dovede k sebi, a druga da je bitno potpuno predanje Bogu, predanje srca, kako bi Bog mogao s nama činiti svoja djela. O. Kuharić je objasnio da Terezijin put nije bio lak, da je ona dvadesetak godina živjela u prosječnosti, životareći u samostanu. Ipak, u jednoj stvari nije bila prosječna. Naime, bila je ustrajna u molitvi i ta ju je ustrajnost na kraju dovela do istinskog susreta s Kristom, s Riječi Božjom koja je za nju postala čovjekom. Ona je tada odlučila postati njegova Terezija, Terezija od Isusa. Odlučila je učiniti što je mogla, živjeti sa svom vjernošću Pravilo na koje se zavjetovala. Tako je sve počelo, tom odlukom da, kao siromašna udovica iz Evanđelja, ubaci u Božju škrabicu sve što ima, ma kako to bilo malo.

Terezija nam pokazuje da je put predanja molitva. „Molitva je za Tereziju u svojoj biti traženje Isusa, gledanje Isusa i prebivanje u njegovoj prisutnosti”, rekao je o. Kuharić i pojasnio kako je kod Terezije ključan naglasak na Isusovu čovještvu od kojeg se ne smijemo odvajati u molitvi kako bi ona bila autentična jer je čovjek Isus naš suputnik. „I Terezija kao osoba duboko utjelovljuje baš tu logiku Utjelovljenja. S jedne strane u Isusu imamo nekoga tko nam je vidljiv, dostupan, opipljiv, kao bilo koji čovjek, a s druge strane u njemu je najdublja tajna samoga Boga. I Terezija je tako s jedne strane vrlo konkretna, praktična osoba, koja stoji s obje noge čvrsto na zemlji, a istodobno živi najdublju kontemplaciju, najintimnije sjedinjenje s Bogom“, rekao je propovjednik.

Kao što se Isus jednom predstavio Tereziji kao Isus od Terezije, tako Terezija želi da shvatimo kako je on Isus svakoga od nas. „Ima još jedna snažna njezina slika: Terezija kaže da Isus, kada dolazi u dušu, ne ulazi izvana, već iznutra, iz najdublje čovjekove dubine gdje je cijelo vrijeme i bio. On želi biti tvoj Isus. Najveća Božja želja jest da svakome od nas da ono što je dao Tereziji, a to je on sam. Zato je bitno da i mi kao Terezija ubacimo svoja dva novčića, da učinimo što je potrebno kako bi se i u nama ostvarila najveća Božja želja“, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja izložena je na čašćenje relikvija Svetice.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.