Proslava Svih svetih i prvi zavjeti u Brezovici

Svečanim misnim slavljem koje je predvodio p. Zdravko Barić, SMM, poglavar zagrebačkih misionara monfortanaca, uz suslavitelje don Stjepana Bolkovca, SDB, ravnatelja salezijanaca na zagrebačkoj Knežiji, i vlč. mr. Andriju Miličevića, asistenta duhovnika bogoslova, te uz ministrante Luku i Leu Balaško iz Brezovice, sestre karmelićanke i prisutni vjernici proslavili su svetkovinu Svih svetih u četvrtak, 1. studenoga 2018. godine.

Ove godine svetkovina je bila na poseban način obilježena. Naime, bilo joj je pridruženo polaganje privremenih zavjeta novakinje s. Marije Benedikte od Božanskog Milosrđa (Monike Pernar) iz Slavonskog Broda. To je naglasio i p. Barić u prigodnoj homiliji, čija je misao vodilja bila poziv na svetost života u svakom staležu. „Danas je velika svetkovina Svih svetih. U vjeri promatramo ljude koji su svoju svetost postigli i stigli do cilja, a to je sjedinjenje s Bogom. Imamo dvije domovine: zemaljsku i nebesku. Oni su iz zemaljske stigli u nebesku i doživjeli ono: ‘Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.’ (1 Kor 2, 9)“, rekao je propovjednik.

P. Barić potom je put svetosti konkretizirao na karmelskom pozivu mlade djevojke Monike, a sada s. M. Benedikte, kojoj se Isus umiješao u život. Spomenuo je da je živjela u svijetu poput svojih kolegica: završila je fakultet, kineziologiju, i radila je nekoliko godina u struci. Tu je čula Božji glas i nije mu mogla odoljeti. Isus je postao bitan u njezinom životu – žeđala je i čeznula za njim, kao košuta za izvor vodom. A onda se dogodilo duhovno buđenje, kad duša postane svjesna Božje blizine i ljubavi. „To je Božji odgoj u nama. To je svetost: dozvoli da se Isus uvuče u tvoju dušu i reci mu: ‘Isuse, želim biti glina u tvojim rukama. Oblikuj me kako ti želiš…’ To su duhovne zaruke. Živi Bog postao je tvoj Zaručnik. ‘Ti si moj izbor. Trebam te kako bih po tebi nastavio biti čist, siromašan i poslušan’“, naglasio je predvoditelj slavlja.

Naglasio je da je s. M. Benedikti Gospodin dao tri oruđa za takav život. To su: ljubav prema sestrama, žrtva i molitva. Također je naglasio da svećenici, redovnici, i druge Bogu posvećene osobe nisu sveci, ali da pokušavaju biti čisti, moliti i ljubiti, svjesni svoga izabranja, kao i svojih slabosti. Život u samostanu nije lagan, nismo jedni druge birali; imamo različite naravi, obilježja, dolazimo iz različitih sredina.

Na kraju homilije p. Barić pozvao je sve prisutne – kako one koji žive obiteljskim, tako i one koji žive samostanskim životom – da porade na samoodgoju svoje naravi, što zahtijeva trajni samoprijegor kojim iz ljubavi prema Isusu nadilazimo svoju narav, pregaramo u duši srdžbu, ljutnju, zavist i ostale slabosti. Jer: „Ako te Bog ne nađe kao pobjednika, onda neka te nađe barem kao borca. To je svetost iznutra, iz koje izlazi vanjska svetost: ‘Neka ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima’ (usp. Mt 5, 16).“

Nakon kratke šutnje, upita o spremnosti na predanje Gospodinu po životu molitve, kao i po svetim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, s. M. Benedikta položila je svoje zavjete Gospodinu po rukama svoje poglavarice i radosno nastavila hoditi stazama Karmela. Na završetku misnoga slavlja p. Zdravko joj je čestitao i zaželio da se i na njoj ostvare misli sv. Male i Velike Terezije, koje joj poručuju da je Krist njezina ljubav i sav njezin život, te da ona učini što može za njega, a ostalo neka prepusti njemu. Radost zajedništva nastavila se u govornici uz okrepu, druženje, pjesmu i zahvalu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.