Svetkovina sv. Ivana od Križa u Stepinčevom Karmelu

U petak, 14. prosinca, vlč. Tomislav Šagud, župni vikar u zagrebačkim Sesvetama, otvorio je svečanim misnim slavljem svetkovinu sv. Ivana od Križa, naučitelja Crkve, mistika i pjesnika, duhovnog Oca Karmela. Uz njega su bili suslavitelji preč. mr. Mijo Matošević, supsidijar u Stupniku-Lučko i vlč. Željko Nestić, župni vikar u Gornjoj Reki i Jelkovcu. Čuvarice svetišta, sestre karmelićanke, animirale su misno slavlje skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. Bonite Kovačić, OCD.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima, vlč. Šagud je u prigodnoj homiliji uočio bitnu okosnicu Ivanovog života i Ivanovog nauka: ljubav.Tako je spomenuo da smo pozvani na savršenu ljubav kojom nas je Isus ljubio i dao svoj život za svoje učenike i za sve nas. Zato Pavao kaže: „Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“ (Rim 5, 8).

„I zato je danas na blagdan sv. Ivana od Križa najprikladnije govoriti o Božjoj ljubavi, jer Ivanova tamna noć duše, njegov govor o usponu na goru Karmel, o uskoj stazi koja vodi u nebo, što su drugo nego upute o tome kako ljubiti poput Krista. Ivan od Križa ne govori o patnji i teškoćama, nego prvenstveno o ljubavi. Jer ljubav znači usprkos svim vanjskim okolnostima, problemima i teškoćama, poput Krista, ustrajati u vršenju volje Božje“, rekao je između ostalog propovjednik.

Vlč. Šagud pozvao se na sv. Pavla koji nam savjetuje kako ljubiti: „Što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je u srcu!“ (Fil 4, 8). Pavao govori o  idealnoj i kreposnoj ljubavi u kojoj valja ustrajati. A za to je potrebno, prema školi sv. Ivana od Križa, odricanje od svjetovnog, što podrazumijeva materijalne, emocionalne i duhovne užitke, te molitva i povjerenje u Gospodina u duhovnim suhoćama, stresovima i tjeskobama života. To je uski put, put borbe, napora i križa, put uspona na goru Karmel.

Na kraju homilije vlč. Šagud zaželio je vjernicima da budu postojani u životnim iskušenjima, bolima i mukama, koje imaju svoj rok trajanja, jer će Bog od njih učiniti nešto predivno za nas i za druge. Čeka nas uskrsnuće i vječna radost, misli su propovjednikove.

Vlč. mr. Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika zagrebačkih bogoslova, predslavio je popodnevnu euharistiju, kojoj su prethodile Večernja Časoslova i sv. krunica. S njim su slavili vlč. Danijel Hačko, upravitelja župe Vrbani II u Zagrebu, đakon Rafael Mikac iz Varaždinske biskupije i ministrant Tomislav Skender iz Brezovice. Oktet zagrebačkih bogoslova uveličao je misno slavlje svojim krasnim pjevanjem.

„Mogu li ja, možeš li ti, biti mistik? Mogu li ja, možeš li ti, u ičemu biti sličan Ivanu od Križa? Kada čujemo ime ‘Ivan od Križa’, kao da nam odjednom padne mrak na oči. Nije to mrak, zamračenje, noć o kojoj govori Ivan od Križa. Taj mrak koji nama padne na oči je u smislu: nemoj me time zamarati, to nije za mene, to je nedostižno. On, taj Ivan od Križa, on je s neke druge planete. Njega je Gospodin jako volio. Pričaj mi radije o nekim lakšim stvarima, meni dostižnijima. Nakon Ivana od Križa, kojih 350 godina kasnije, jedan teolog – nije svetac, barem za sada, ali kažu da je mistik – imenom Karl Rahner, rekao je jednu zanimljivu rečenicu: ‘Kršćanin 21. stoljeća će biti mistik, ili ga neće biti.’ Zanimljivo! Mogu li ja biti mistik? Možeš li ti biti mistik?“, upitao se na početku prigodne homilije vlč. Miličević.

Potom je podsjetio kako smo svi po krštenju obukli Krista i pozvani smo na svetost u svojem načinu života, svojem ponašanju, govoru i djelima. Na tu svetost poziva nas i Krist Gospodin, da mu postanemo što sličniji, kristoliki, jer On je u nama s Ocem i rekao nam je: „Budite savršeni kao što je savršen Otac Vaš nebeski“(Mt 5, 48). No, prema današnjem evanđelju (Iv 17, 17-26), svetost nije samo u našim rukama, već i u Božjim. Sam Isus se za nas zauzima i moli Oca za nas.

Propovjednik je naglasio da je prema nauku sv. Ivana od Križa (Živi plamen ljubavi 1, 12) Bog u nama prisutan te je On središte naše duše u koje se mi spuštamo da bismo dosegli puninu Božje ljubavi, do koje se dolazi uz brojne napore u duhovnom životu, te uz dnevne uspone i padove. „Koliko god to teško zvučalo i koliko god to teško bilo, jedino uz vjernu, svakodnevnu, ustrajnu molitvu možemo preživjeti naše uspone da se ne uzoholimo i jedino uz svakodnevnu molitvu možemo preživjeti naše padove, da ne potonemo i da ne odustanemo od sebe, a onda i od Boga“, rekao je predvoditelj misnoga slavlja. Taj napor hoda u duhovnom životu do njegovih vrhunaca dobro je poznat sv. Ivanu od Križa. On nas kao izvrstan učitelj vodi kroz tamne noći, kroz aktivna i pasivna čišćenja osjetila i duha, sve do sjedinjenja s Gospodinom.

Vlč. Miličević završio je ovim mislima: „I kao što planinar nije samo onaj tko je došao do vrhunca gore na koju se odlučio popeti, usudio bih se reći da tako mistik nije samo onaj koji je uspio postići neka duboka mistična iskustva, duboke mistične ekstaze, koje doista nisu svima dostižne. Mistik je onaj čovjek koji se svakodnevno druži s Bogom, koji svakodnevno odlučuje hodati zajedno s Njime, prepuštajući sve više Njemu da vodi njegov život. A kada to počnemo činiti, vidjet ćemo kolikim nas nevjerojatnim darovima obdaruje naš Otac nebeski.“ Propovjednik je na koncu ohrabrio prisutne da hode putem koji opisuje sv. Ivan od Križa i da svakodnevno vjerno stoje pred Gospodinom u molitvi, predanju i povjerenju.

Svečanim blagoslovom i preporukama hodočasnika u molitve sestara, završilo je ovogodišnje Ivanovo slavlje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.