Izvanredni definitorij, Stara Goa, Indija, 3.–10. veljače 2019.

Ovaj izvanredni definitorij u Indiji bio je posvećen razmatranju hoda koji je Red poduzeo u obnovi naših Ustanova i ostalih zakonodavnih tekstova Reda.

Generalni kapitul koji je održan u Avili 2015. donio je odluku da se pristupi obnovi zakonodavstva našega Reda. Ovu ideju iznio je naš o. General još na izvanrednom definitoriju 2014. u Južnoj Koreji. Na raspravi koja se odvijala na Generalnom kapitulu u Avili nije došlo do jasnoće u kojem smjeru ići u obnovi zakonodavstva našega Reda. Da li ići u smjeru pisanja potpuno novih Ustanova, da li postojeće Ustanove obnoviti u pojedinim točkama, ili ići tome da se Ustanove uopće ne mijenjaju, nego da se samo izda jedna deklaracija o našoj karizmi, kao jedan tekst koji bi suvremenim i jednostavnim jezikom pomogao da se iznesu glavni elementi naše karizme. Zato je Generalni kapitul donio odluku da se prvo ide na čitanje Ustanova po našim zajednicama, a da se odluka o tome za koju varijantu se opredijeliti donese na izvanrednom definitoriju 2019., nakon što pristignu odgovori iz pojedinih provincija.Nakon Generalnog kapitula, Generalni je definitorij imenovao komisiju za relekturu naših Ustanova. Ta komisija je pripremala radne materijale (njih 12) koje je slala po provincijama. Ti materijali su bili pomoć za rad u provincijama. Nakon što je završio rad po pojedinim zajednicama i nakon što su odgovori pojedinih provincija poslani komisiji za relekturu Ustanova, na ovom definitoriju je trebala biti donesena odluka u kojem smjeru ćemo dalje nastaviti, kako bi se ispunila odluka donesena na Generalnom kapitulu 2015.

Osim o. Generala, generalnih definitora i drugih službenika generalne kuće, na ovom izvanrednom definitoriju su bili prisutni i provincijali naših provincija i poglavari okružja iz cijeloga svijeta. Sveukupno je bilo 64 sudionika izvanrednog definitorija.

Bili smo smješteni u kući duhovnih vježbi “St. Joseph Vaz” nadbiskupije Goa, koja je prije pripadala našem Redu. Gradnju je vodio jedan talijanski karmelićanin. Nakon progona redova od strane vlasti, centar je pripao nadbiskupiji Goa. Stil gradnje je vrlo sličan europskim centrima, posebno podsjeća na Terezijanum.

U ponedjeljak 4. veljače službeno je započeo rad izvanrednog definitorija. Euharistiju u čast Duha Svetoga predslavio je o. General na engleskom jeziku; u svojoj propovijedi usporedio je opsjednutog čovjeka iz Evanđelja i nas: razdijeljenost – „opsjednuće“ – izolira i stvara izolaciju, samo ljubav ima snagu stvarati jedinstvo.

Nakon službenih pozdrava, mjesni provincijal provincije Karnataka-Goa, o. Charles Serrao, upravio je svima pozdrav i kratko je predstavio zemlju, Crkvu i Red u Indiji. Nakon toga rektor duhovnog centra, dijecezanski svećenik vlč. Andrew, pozdravio je sve sudionike definitorija. Karmelićani u Indiji ove godine slave 400. godišnjicu svoje prisutnosti na ovome tlu.

O. General je predstavio temu, metodologiju i tijek susreta: rad na Ustanovama i na Odredbama za primjenu Ustanova. Ovoj temi bila su posvećena prva dva dana – ponedjeljak i utorak. Cilj cijeloga zasjedanja bio je doći do zaključnog dokumenta koji će donijeti sažetak zaključaka izvanrednog definitorija, o čemu će biti informirana braća u Redu.

O. Agustí Borrell, generalni vikar Reda i predsjednik međunarodne komisije za relekturu Ustanova, predstavio je kako se odvijala relektura po provincijama. Većina provincija je dobro sudjelovala u procesu relekture. Najviše su sudjelovale europske provincije, a neke provincije koje inače imaju puno zvanja relativno su slabo sudjelovale u ovom procesu – vjerojatno zato što se nalaze u drugačijem kulturalnom okruženju. Naša provincija je jedna od onih koje su poslale odgovore na sva pitanja.

Opće vrednovanje naših Ustanova u provincijama je vrlo pozitivno. Mnogi su mišljenja da ih uopće ne treba mijenjati jer su jako dobro napravljene. Ali ono što upada u oči jest da je život braće dosta udaljen od ideala koji je iznesen u Ustanovama. Mnogi misle da bi, u ovome trenutku, bilo bolje dati određene smjernice i ograničiti se na dokument koji bi govorio o našem karizmatskom identitetu, a da Ustanove uopće ne treba mijenjati.

Neki odgovori se osvrću na staru diskusiju da li je Terezija osnovateljica ili obnoviteljica našega Reda. Ustanove su pisane za zajednice koje imaju veći broj članova, dok danas imamo sve više i više zajednica koje imaju mali broj članova i koje su potpuno usmjerene na djelovanje. Iz odgovora se može vidjeti da postoji želja za zajedništvom i rekreacijama.

Budući da je Red već prihvatio dosta župa, neki bi željeli da se njih u Ustanovama tretira kao nešto normalno i redovito. Drugi pak žele da se na prvome mjestu istakne specifični apostolat.

Postavlja se i pitanje trajanja službi – umjesto dosadašnje tri, da se prijeđe na četiri godine za priore i provincijala, a za generala sa šest na osam godina. U Ustanovama bi bilo dobro navesti i suvremena sredstva komunikacije koja su široko rasprostranjena među braćom.

Prijepodnevni dio je zaključen drugim izlaganjem koje je bilo više pravnog karaktera. Iznio ga je o. Wiesław Kiwior, a naslov njegovog izlaganja bio je “Obnova vlastitog zakonodavstva OCD u današnjem vremenu”.

Poslijepodne rad se nastavio produbljivanjem iznesenih izlaganja po geografsko-jezičnim grupama. Naša provincija pripada Srednjeeuropskoj grupi, u kojoj se još nalaze austrijska semiprovincija, njemačka provincija, mađarska semiprovincija, krakovska provincija, varšavska provincija i ukrajinska delegatura. Nakon rada u grupama, na plenarnom susretu tajnici pojedinih grupa su sintetički predstavili razmišljanja pojedine grupe.

Prvi dan je bio zaključen Večernjom molitvom i razmatranjem u crkvi posvećenoj sv. Križu koji se čudesno ukazao karmelićanima prilikom njihovog dolaska u Indiju 1619.

Drugoga radnog dana, u utorak, 5. veljače, Euharistiju je predslavio nadbiskup Goe mons. Philip Neri, predsjednik BK Indije. U svojoj homiliji sažeo je evanđelje dana, podsjetio nas je na slavnu prisutnost karmelićana na ovome mjestu i blagoslovio je rad izvanrednog definitorija. U 9 sati započeo je prijepodnevni radni dio u kojemu je o. General iznio svoja razmatranja o hodu našega Reda. Naslov njegovog izlaganja bio je “Cilj, metoda i teme karizmatske deklaracije”. To je bio njegov doprinos ovome izvanrednom definitoriju kako bi olakšao donošenje odluke o našim zakonodavnim tekstovima. Nakon izlaganja o. Generala uslijedilo je vrijeme razmatranja o sadržaju njegovog izlaganja.

Tijekom prvoga dijela poslijepodneva 8 geografsko-jezičnih grupa (talijanska, španjolska A, španjolska B, francuska, engleska, indijska, azijska, srednja Europa) radile su na pojedinim pitanjima koja su bila pripremljena kako bi pripomogla sazrijevanju i razmjeni mišljenja i usmjerenja. Plodovi ovoga rada u grupama bili su izneseni na plenarnom zajedanju, a o. General je davao svoja pojašnjenja. Dan smo zaključili Večernjom molitvom Crkve.

Trećega radnoga dana, u srijedu 6. veljače, na spomendan sv. japanskih mučenika (Pavao Miki i drugovi), Euharistija je bila slavljena na francuskom jeziku.

Na početku prijepodnevnog radnog dijela članovi izvanrednog definitorija bili su pozvani da izvrše poslanje Generalnog kapitula 2015. (usp. dokument Kapitula “Vrijeme je za hod” br. 32), dajući svoj glas za jednu od mogućnosti: 1. izrada potpuno novih Ustanova; 2. djelomična izmjena teksta Ustanova; 3. izrada deklaracije o našoj karizmi. Nakon što su članovi izvanrednog definitorija bili detaljno izviješteni o rezultatima prve etape rada na relekturi Ustanova, koja se u protekle tri godine provodila u svim oblastima i zajednicama Reda, kao i sa značenjem svake pojedine predložene mogućnosti, izvanredni definitorij je glasovao velikom većinom da se ne ide u smjeru izmjene teksta Ustanova – barem ne u ovom razdoblju – nego da se pristupi izradi karizmatske deklaracije o karmelsko-terezijanskom životu. Ovo se danas čini neophodnim kako bi se ponovno oživjela svijest o elementima karizme koji se nikako ne mogu odbaciti ili zanemariti, a koje smo primili za dobro cijele Crkve i treba ih izreći rječnikom koji je razumljiv u našem vremenu.

Nakon glasanja generalni definitor o. Łukasz Kansy predstavio je neke prijedloge promjena Odredbi za primjenu Ustanova (one koje se odnose na prvi dio – brojevi 1-134). Proces obnove Odredbi za primjenu Ustanova je nešto što je predviđeno našim zakonodavstvom i to spada u redovite zadaće Generalnih kapitula (usp. Ustanove 153). Za promjenu Odredbi za primjenu Ustanova nije potrebna potvrda Svete Stolice.

Poslijepodne po geografsko-jezičnim grupama vodio se razgovor o iznesenim prijedlozima u prijepodnevnim izlaganjima te su pojedine grupe iznijele svoje prijedloge. Svi prijedlozi su dostavljeni tajništvu izvanrednog definitorija koje će ih uzeti u obzir u daljnjem tijeku ovoga procesa. Na kraju, o. Paolo De Carli, generalni ekonom, izvijestio je definitorij o ekonomskom stanju Reda, te je pozvao na vođenje ekonomije u zajednicama i provincijama s odgovornošću, transparentnošću i potrebnom kontrolom. Prošle godine generalna kuća je imala više izdataka nego primitaka u iznosu od oko 1 milion eura. Najveći izdatak bio je uzdržavanje Terezijanuma.

Četvrti radni dan izvanrednog definitorija započeo je euharistijskim slavljem u bazilici Bom Jesus u gradu Stara Goa. U ovoj veličanstvenoj crkvi otaca isusovaca, koja je posvećena 1605., čuva se neraspadnuto tijelo jednog od najvećih misionara svih vremena i, zajedno sa sv. Malom Terezijom, zaštitnika misija, sv. Franje Ksaverskog. Nakon Euharistije koju je predslavio bivši general Reda o. Luis Arostegui Gamboa, sudionici izvanrednog definitorija su imali mogućnost pomoliti se na grobu sv. Franje Ksaverskog i poljubiti njegove relikvije. U sakristiji se nalaze i relikvije japanskih mučenika Pavla Mikija i drugova, te su sudionici definitorija mogli i njima izraziti štovanje.

Prijepodnevni radni dio započeo je čitanjem br. 143 Ustanova u kojem se govori o upravi Reda. Nakon toga su generalni definitor o. Łukasz Kansy i generalni ekonom odgovarali na pojedina pitanja i davali pojašnjenja o svojim jučerašnjim izlaganjima. Ostatak prijepodneva bio je posvećen izlaganju prijedloga promjena Odredbi za primjenu Ustanova (br. 135-276). Svoja razmišljanja i prijedloge iznio je o. Francisco Javier Mena, generalni definitor za Latinsku Ameriku. U svome izlaganju iznio je neke vrlo konkretne prijedloge za koje on drži da bi bilo dobro da se unesu u Odredbe za primjenu Ustanova. Općenito govoreći, on se zalaže da se u Odredbe unesu konkretne stvari kojih u sadašnjim Odredbama nema. U praksi se vidjelo da je potrebno vratiti se na neke konkretne odredbe u disciplini i sankcijama koje su ranije postojale, a sada ih nema, nego se poziva na zrelost redovnika koja u praksi ne postoji uvijek.

Poslijepodne se po geografsko-jezičnim grupama, kao i prijašnjih dana, vodio razgovor o prijedlozima iznesenim u prijepodnevnim izlaganjima. Grupe su svoje prijedloge dostavile tajništvu izvanrednog definitorija, koje će ih uzeti u obzir u daljnjem tijeku ovoga procesa.

U drugome dijelu poslijepodneva na plenarnom zasjedanju svi sudionici su mogli postaviti pitanja o izlaganju koje je prijepodne iznio generalni definitor o. Francisco Javier Mena. Odmah nakon toga uslijedila su tri kratka priopćenja: o. Francisco Javier Mena je izvijestio o poruci karmelske obitelji (braća, sestre, Svjetovni red) koja je došla iz Venecuele i u kojoj se svesrdno poziva da se pokrene kampanja molitve i zagovora za ovu zemlju u kojoj se toliki ljudi muče kako bi preživjeli jer su bez lijekova i hrane. O. Francisco Javier je pozvao i na konkretnu pomoć svih kojima je to moguće. O. Guillaume Dehorter, provincijal pariške provincije, predstavio je situaciju misije u Iraku koja je povjerena njihovoj provinciji. U Bagdadu se trenutno nalazi samo jedan karmelićanin, te je o. Guillaume pozvao sve provincijale da podrže ovaj projekt ponovne uspostave zajednice u Iraku. Njegovu inicijativu je podržao i generalni definitor o. Daniel Chowing. Na kraju, definitor o. Johannes Gorantla predstavio je Međunarodni zavod (odgojna ustanova za bogoslove) i Seminarium Missionum (zajednica specijalizacije) koji čine dio Terezijanuma u Rimu. Po njegovom mišljenju, kvaliteta odgoja je na dobroj razini i sigurno je bolja od one u mnogim provincijama. Pozvao je provincijale – prije svega iz Europe – da pošalju bogoslove na studij na Terezijanum. Nakon večere bio je predstavljen film o Karmelu u Indiji, koji je snimljen prigodom proslave 400. godišnjice prisutnosti karmelićana u Indiji. Danas karmelićana u Indiji ima oko 1500.

Petak 8. veljače bio je posvećen karmelskoj prisutnosti u Indiji. U 7:30 smo se skupili na mjestu gdje je bio sagrađen prvi samostan karmelićana u Indiji. Prvi samostan karmelićana i crkvu u Indiji dao je sagraditi 1622. o. Leandro od Blagovijesti, koji je u Indiju došao s dvojicom bogoslova. Izbor grada Stare Goe za osnutak prvog samostana karmelićana u Indiji nije bio slučajan: u to vrijeme Stara Goa je bila glavni grad portugalske Indije s oko 200.000 stanovnika i oko 50 crkava i samostana. Osim toga, 1543. Staru Gou papa je uzdigao u sjedište jedine biskupije Istoka. Jurisdikcija ove biskupije prostirala se sve do Japana (u tom kontekstu možemo i shvatiti tako veliku misionarsku aktivnost sv. Franje Ksaverskog, kao i razlog zbog kojega se njegov grob nalazi upravo u Staroj Goi). Trenutno, od toga prvoga samostana “Do Carmo” su ostale samo ruševine koje su bile obrasle vegetacijom. Nedavno su karmelićani očistili ovo mjesto i u ostacima crkve su pronašli grobove pet perzijskih mučenika. Euharistijsko slavlje, koje je izravno prenosila lokalna televizija, predslavio je o. General. U svojoj propovjedi o. General je na poseban način podsjetio na blažene Dionizija i Redempta, koji su upravo na ovome mjestu položili svoje zavjete i tu su živjeli prije nego što su poslani u misije na Sumatru 1638. Na Sumatri su podnijeli mučeničku smrt.

Nakon svečane Euharistije sudionici izvanrednog definitorija su posjetili stari samostan kapucina “del Pilar” koji se nalazi u blizini grada Panji, glavnoga grada pokrajine Goa. U ovome samostanu su jedno vrijeme u XIX. stoljeću boravili karmelićani. Danas je ovo hodočasničko mjesto u čast časnoga Agnela Gustava Adolfa de Souza (1879.-1908.) koji je osnovao zajednicu Society of the Missionaries of St. Francis Xavier. Nakon toga smo posjetili sestre klauzurne karmelićanke samostana Chicalim, koji je osnovan 1947. Trenutno se u samostanu nalazi 17 sestara, od koji su dvije novakinje i jedna sestra s privremenim zavjetima. Samostan i crkva su posvećeni Presvetom Trojstvu. Sestre su nas srdačno primile.

Dan proslave 400. godišnjice Karmela u Indiji svečano je završio onako kako je i počeo. U našem samostanu u mjestu Margao, udaljenom oko 25 km od Stare Goe, zajedno s velikim mnoštvom naroda, časnih sestara, bogoslova, pjevali smo Večernju molitvu u potpuno obnovljenoj crkvi koja je posvećena blaženima Dioniziju i Redemptu. O. General je blagoslovio obnovljenu crkvu. Nakon toga smo u prekrasnom klaustru samostana nastavili proslavu uz predstavljanje folklornih bogatstava pokrajine Goa.

U subotu 9. veljače Euharistiju je predslavio naš generalni definitor o. Łukasz Kansy.

Prijepodnevni radni dio bio je posvećen susretima po kontinentima. Mi europski provincijali razgovarali smo o godišnjim susretima odgojitelja te smo zaključili da se oni nastave kao i do sada: jedne godine u Rimu na Terezijanumu, a druge u Avili u CITeS-u. Govorili smo i o drugom novicijatu koji će se održavati u Španjolskoj i o njegovom financiranju, budući da su troškovi po bogoslovu dosta visoki. Zaključili smo da ćemo pronaći rješenje koje će svima biti prihvatljivo. Poslijepodne o. General je blagoslovio kip Gospe Karmelske koji je postavljen u ovom duhovnom centru kao uspomena na karmelsku prisutnost, na 400. godišnjicu Karmela u Indiji i na održavanje izvanrednog definitorija.

U radnome dijelu poslijepodneva generalni prokurator o. Jean Joseph Bergara objasnio je postupke koje treba voditi pred Svetom Stolicom u slučaju braće koja nemaju reguliran pravni status. Generalni tajnik o. Angelo Lanfranchi dao je upute za ispunjavanje godišnjih statistika i najavio da bi ove godine trebao izaći novi Conspectus Ordinis, te je zamolio da svi pošalju u Generalnu kuću obavijest o izmjenama adresa, telefona i drugih podataka. Objasnio je i neke detalje o radu Institutum Historicum Carmeli.

Na kraju je moderator susreta, definitor za Indiju o. Johannes Gorantla, najavio program za nedjelju. Radna grupa izvanrednog definitorija priredila je zaključni dokument koji je bio na raspolaganju poslije večere.

Nedjelja 10. veljače prije podne bila je posvećena redakciji završnog dokumenta izvanrednog definitorija. U prvome dijelu prijepodneva geografsko-jezične grupe su razgovarale o tekstu završnog dokumenta, te su dale svoje prijedloge za izmjene i dopune, koje su predali komisiji za završni dokument.

U međuvremenu, o. General je u Staroj Goi u dvorištu katedrale predsjedao otvaranju simpozija o povijesti i doprinosu Karmela u Indiji. Predavanja su bila povijesnog, duhovnog i umjetničkog karaktera.

Komisija je unijela prijedloge i nakon toga se pristupilo glasovanju. Tekst završne izjave izvanrednog definitorija u glasovanju je jednoglasno prihvaćen.

Na kraju su uslijedile zahvale organizatorima, prevoditeljima i ostalim suradnicima ovoga susreta. Pjevanjem “Flos Carmeli” završio je izvanredni definitorij 2019.

Poslijepodne u 16:00 sati u katedrali Stare Goe odsluženo je veliko zahvalno slavlje za 400. godišnjicu prisutnosti Karmela u Indiji. Euharistijskom slavlju predsjedao je mons. Filipe Neri Ferrão, nadbiskup Goe i predsjednik BK Indije. Koncelebrirali su mons. Derek Fernandes (biskup Karwara) i mons. Aloysius Paul D’Souza (umirovljeni biskup Mangalorea). Uz o. Generala, generalne definitore i ostale sudionike izvanrednog definitorija, koncelebriralo je oko 220 svećenika. Katedrala je bila prepuna redovnica, bogoslova i naroda. Katedrala u Staroj Goi najveća je crkva u Aziji. Nakon Euharistijskog slavlja proslava je nastavljena ispod ogromnog šatora.

o. Srećko od Blažene Djevice Marije

 

UKRATKO O KARMELU U INDIJI

PROVINCIJA MANJUMEL

Provincija od 1967.

Zaštitnik sv. Pio X.

Broj članova ukupno: 287; svećenici: 229; braća redovnici: 7; bogoslovi: 48; novaci: 8; postulanti: 5; aspiranti: 45; samostani ukupno 49, od toga: Italija 2, Španjolska 1, Švicarska 1, Njemačka 2, SAD 2, Australija 1

 

PROVINCIJA KARNATAKA-GOA

Provincija od 1981.

Zaštitnica sv. Terezija Avilska

Broj članova ukupno: 287; svećenici: 187; braća redovnici: 5; bogoslovi: 78; novaci: 17; postulanti: 22; aspiranti: 9; samostani: 26; duhovni centri: 4; centri za duhovne vježbe: 3; župe: 27; škole: 6; izdavačke kuće: 1; centri socijalne pomoći: 4; Misija u Tanzaniji: svećenici: 21; bogoslovi: 16; novaci: 12; Misija u Kanadi: svećenici: 18; župe: 9; samostani: 2

 

PROVINCIJA TAMILNADU

Provincija od 1993.

Zaštitnik sv. Josip

Svećenici: 128; braća redovnici: 2; bogoslovi: 27; postulanti: 8; aspiranti: 27; duhovni centri: 2; župe: 12; škole: 8; bolnice: 1; izdavačke kuće: 1

 

PROVINCIJA JUŽNA KERALA

Provincija od 2001.

Zaštitnik sv. Josip

Svećenici:102; braća redovnici: 14; bogoslovi: 103; novaci: 8; samostani: 25

 

PROVINCIJA ANDHRA PRADESH

Provincija od 2011.

Zaštitnik sv. Franjo Ksaverski

Broj članova ukupno: 59; svećenici: 47; bogoslovi: 44; novaci: 5; postulanti: 4; aspiranti: 21; samostani: 13; duhovni centri: 1; župe: 14; škole: 5

 

PROVINCIJA MALABAR

Provincija od 1967.

 

PROVINCIJA DELHI

Zaštitnica sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica

Svećenici: 40; bogoslovi: 5; novaci: 1; postulanti: 19; aspiranti: 33; samostani: 8; župe: 14; škole: 11; dječji vrtić 1

U Indiji su prisutne i naše sestre klauzurne karmelićanke od 1859. (Puducherry). Te godine je kanonski utemeljena prva zajednica klauzurnih karmelićanki u Indiji, koja je svoje korijene imala u zajednici koja je od 1748. živjela privatne zavjete pod vodstvom otaca isusovaca iz Francuske. Drugi samostan je osnovan 1870. u Mangaloreu. U osnutku toga samostana sudjelovala je i sv. Mirjam od Raspetog Isusa.

Danas u Indiji ima oko 400 sestra klauzurnih karmelićanki koje žive u 35 samostana.

U Indiji je posebno rasprostranjen i Karmelski svjetovni red, a tu su nikle i mnogobrojne kongregacije koje su svoje nadahnuće pronašli u karmelskoj duhovnosti.

Kongregacije karmelskog nadahnuća osnovane u Indiji:

Carmelites of Mary Immaculate (1831.)
Congregation of Teresian Carmelites (1866.)
Congregation of the Mother of Carmel (1866.)
Apostolic Carmel (1868.)
Congregation of the Carmelite religious of Trivandrum (1892.)
Carmelite sisters of St. Teresa (1887.)
Congregation of handmaids of Christ (1935.)
Missionary sisters of St. Therese of Infant Jesus (1959.)
Congregation of the Sisters of the Little Flower of Bethany (1921.)
Congregation of St. Therese of Lisieux (1931.)
Little Flower Congregation (1978.)
Little Sisters of St. Therese (2006.)
Missionaries of Little Flower (1991.)

Sluge Božje, blaženici i sveci Karmela u Indiji:

bl. Dionizije od Rođenja, OCD (1600.-1638.) i bl. Redempt od Križa, OCD (1598.-1638.), mučenici
sv. Kuriakose Ilija Chavara, CMI (1805.-1871.)
časna sl. B. Veronika of the Passion (1823.-1906.)
sl. B. Eliswa Vakayil (1831.-1913.)
sl. B. Teresa of St. Rose of Lima, CSST (1858.-1902.)
sl. B. nadbiskup Aloysius Maria Benzinger, OCD
sv. Euphrasia Eluvathingal, CMC
časni sl. B. Aurelian of the Blessed Sacrament, OCD
časni sl. B. Zacharias of St. Teresa, OCD
sl B. Adeodatus of St. Peter
sl. B. Mary Celine, CMC
sl. B. Canisius Thekkekara CMI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.