Terezija kao učiteljica komunikacije

U Karmelu svetoga Josipa u Breznici Đakovačkoj od 12. do 16. svibnja održan je seminar trajne formacije s temom „Terezija kao učiteljica komunikacije“. „Udruga Bl. Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine organizirala je seminar koji je uz domaće sestre iz Breznice Đakovačke, okupio i 13 sestara iz Brezovice, Kloštar Ivanića, Marije Bistrice, Sarajeva – te Karmela iz Nënshata (Albanija).

Tijekom posljednje godine priprave za proslavu V. stoljetnice rođenja svete Majke Terezije, karmelska obitelj po preporuci Generalata upoznaje svetu Majku Tereziju i čitanjem njezinih Pisama. Pretpostavlja se da ih je napisala 5 – 20 000, a do naših dana očuvano je oko 500. Uz njezina velika djela Put k savršenosti, Moj život, Osnuci i Zamak duše – Pisma otkrivaju Terezijinu bogatu osobnost u neposrednom odnosu prema bližnjemu te mogu postati izvrstan priručnik za dobru komunikaciju.

Susret je započeo Večernjom molitvom časoslova i euharistijskim slavljem koje je predslavio Msgr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, zajedno s vlč. Robertom Jugovićem i o. Darijom Tokićem, OCD. Oslanjajući svoje promišljanje na posljednji redak pročitanog ulomka iz Ivanovog evanđelja: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“, nadbiskup je istaknuo da je smisao kršćanskoga i karmelskoga poziva „unositi božanski život“. „U živoj potleušici moje osobnosti Bog je postavio svoj šator“, zorno je nadbiskup oslikao stvarnost Božje prisutnosti u nama te sve potaknuo da se na životnim putovanjima hrane euharistijom kako bi imali „život u izobilju“.

Nakon večere nadbiskup se zadržao u susretu s okupljenim sestrama i voditeljima seminara dr. sc. o. Darijem Tokićem, OCD i mr. sc. s. Teom Živković, OCDS. U pozdravnim riječima nadbiskupu Marinu, s. M. Jelena Lipić, predsjednica Udruge, primijetila je da je ovaj seminar jedinstven i po tome što se po prvi put ostvaruje suradnjom cijele Karmelske obitelji te zamolila nadbiskupa da nazočnom skupu uputi svoju riječ, a sestre da ukratko predstave svoje zajednice. „Koliko god se osoba dobro osjeća u svojoj zajednici“, rekao je nadbiskup „ući u Karmel ne znači usamiti se nego kroz tu zajednicu stvoriti zajedništvo koje je daleko šire, kojim ste kao „Udruga Bl. Alojzije Stepinac“ pokušali osnažiti doživljaj univerzalne Crkve“. Primijetivši kako je Terezija u svojoj komunikaciji „spojila nježnost i energičnost“ izrazio je zadovoljstvo odabranom temom seminara te istaknuo važnost učenja i potrebu uvođenja predmeta komunikacije ili barem organiziranja skupova na tu temu jer „mogu se znati sve zapovijedi, sve istine napamet, a da se ne zna živjeti zajedno.“ O. Dario najavio je da će tijekom seminara s. Tea govoriti o Tereziji kao učiteljici komunikacije iz vlastitog iskustva, kako to funkcionira u životu laika, a on će nastojati predstaviti što je Terezija poučavala, njezino iskustvo i njezin nauk. Susret je završio zajedničkim fotografiranjem.

Vjerodostojnost podatka da se samo 7% odnosi na verbalnu, a 93% na neverbalnu komunikaciju, sestre su mogle lako uočiti i prilikom izlaganjâ o Tereziji kao učiteljici komunikacije koja su o. Dario i s. Tea tijekom tri dana kroz četiri predavanja dnevno izmjenjivali i međusobno nadopunjavali. Dinamičan i interesantan pristup, kvalitetna međusobna komunikacija voditelja, kao i voditelja sa sestrama, odlikovana mnogim značajkama komunikacije kakvu je živjela Sveta Majka Terezija, omogućila je sestrama razvijanje vještina komunikacije kroz molitvu, predavanja, igre i radionice, u školi vrsnih učenika Učiteljice komunikacije – Svete Majke Terezije.

O. Dario ukazao je na osnovne pogreške koje onemogućuju učinkovitu komunikaciju i veću otvorenost ostvarenju Božje volje u našem životu: usmjerenost na sebe, zanemarivanje neverbalne komunikacije i preduvjeta za dobru komunikaciju. Također je pojasnio osnovne elemente komunikacije: slušanje (za koje je potrebna strpljivost, koncentracija, raspoloživost), jasno oblikovanje poruke (poštujući vrijeme, prenoseći sve bitno, s dobrim početkom), komuniciranje (koje odlikuje dosljednost, hrabrost, uvjerljivost), kontekstualiziranje (neverbalna komunikacija odgovara verbalnoj) i umrežavanje (sam čovjek može jako malo, a s drugima se može puno napraviti). Protumačio je zašto Terezija nije imala ‘gafove’ u komunikaciji, istaknuo opasnost ogovaranja, potaknuo na odluku koja je promijenila Terezijin život – odricanje i čuvanje od lakih grijeha…

„Iz njezinih djela, iz njezinog života, kako su ga opisali životopisci, možemo uvidjeti da zapravo kvaliteta komunikacije ovisi o kvaliteti osobe koja komunicira.“ rekao je o. Dario. „U našem slučaju, odnosno u slučaju redovnica karmelićanki, to znači ono što je Terezija rekla: Što si bliži Bogu, što si otvoreniji za ostvarenje Božje volje u svom životu – to si razgovorljiviji s ljudima, to si kvalitetniji u odnosu s drugim ljudima. To smo znali i prije – samo je bilo zanimljivo doći do te spoznaje preko suvremenih spoznaja o komunikaciji, o elementima komunikacije, o nekim zakonitostima komunikacije. Također i prisjećanjem na tekstove i događaje iz Terezijinog života koji upravo ilustriraju te zakonitosti suvremene komunikacije koje su kod nje sve tako savršeno prisutne, ne samo kod nje nego, kako se to ispostavilo iz razgovora sa sestrama, i kod mnogih naših karmelićanki.“

S. Tea, poglavarica Remetske zajednice Svjetovnog Karmelskog reda, supruga, majka, u poslovnom svijetu mr. sc. Teodora Živković, dipl ecc izvršni je direktor sektora u Privrednoj banci Zagreb koji je osnovala od početka; nije prije postojao, zaposlila je ljude, organizirala posao, a pomoć je našla u životu sv. Terezije. Tražila je u svom životu i radu savjete i iskustva koja govore o prožimanju akcije i kontemplacije, rada i molitve. U Tereziji je našla uzor u vođenju projekta. Toliko se oduševila za Tereziju koja je „posjedovala rijedak dar da povezuje ljubav prema samoći i kontemplaciji sa sposobnošću da pregovara sa svijetom“ da je odlučila da joj ona bude učiteljica za sve. Krenula je stazom osobnog razvoja (život u Božjoj prisutnosti, put samospoznaje) i odlučnosti. „I zaista sam našla da može biti uzor za sve“ te je pojasnila: „Čitajući Tereziju Avilsku, posebno Osnutke, gdje su opisani osnuci svih njezinih samostana, uočila sam gotovo 90% iste postupke, iste akcije koje sam ja radila na poslu kao voditelj projekta. I onda sam vidjela da od Terezije Avilske mogu naučiti kako je ona vodila projekt nekada. I da je potpuna zabluda smatrati da je projekt, način kako se danas rade poslovi, nešto što je danas moderno – kad sam ja našla uzor u Tereziji Avilskoj i to dokazala i pokazala. Razlika između Terezije i današnjeg voditelja projekta nije u onom što je ona radila nego samo u tome što se oslanjala na Boga, a današnji menedžeri i voditelji projekata taj dio izostave – sve druge aktivnosti su potpuno iste.“

Promatrajući što možemo u komunikaciji naučiti od svete Majke Terezije, s. Tea je posebno izdvojila sljedeće značajke: prilagodljivost, zahvalnost – preporuke – obećanja, britak i oštar govor te duhovitost. Govoreći o njezinoj komunikaciji s laicima i svom doživljaju Karmela primijetila je kako „od Terezije možemo naučiti ne rješavati tuđe probleme već pomiriti čovjeka s Bogom da može riješiti problem.“ Naša komunikacija je odraz nas samih, zaključila je s. Tea navodeći riječi o. Saveria Cannistra, predstojnika Karmelskoga reda: „Kad zakaže odnos s Bogom, nije dobra ni komunikacija u zajednici“ te Svete Majke Terezije :„Što smo bliže k Bogu – bliže smo ljudima!“

Nakon radnog dijela susreta slijedilo je rekreativno druženje kroz igru Koračati sa Svetom Majkom i nastupe sestara iz pojedinih zajednica, a o. Dario uz instrumentalnu pratnju gitare naučio je sestre pjevati pjesmu El mirar de Dios es amar /Božji pogled je ljubav. Srdačnim riječima sestre su izrazile zahvalnost Bogu i voditeljima za iskustvo zajedništva, skladne suradnje i komuniciranja svih grana karmelske obitelji. Nakon toga voditelji su zbog obveza koje ih čekaju sutradan, u kasnim večernjim satima krenuli na put, a sestre su ih pratile svojom molitvom da po zagovoru naše Svete Majke Terezije sretno prijeđu nabujale rijeke i potoke, preplavljene mostove.

Posljednjeg dana seminara euharistijsko slavlje predvodio je Dr. sc. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu koji je promišljao o teološkom vidu komunikacije. „Vrhunac svake komunikacije je komunikacija u ‘svetim stvarima’ – u euharistiji i s Gospodinom“, rekao je propovjednik te primijetio da se u svakodnevnom životu potvrđuje misao Bl. Rikarda od sv. Viktora da „nema komunikacije bez dobrote, ako nije nadahnuta Presvetim Trojstvom, ako nije spremna na dužničku ljubav poput Krista“.

U završnom dijelu programa sestre su se okupile na još jedan susret kako bi kroz anketu vrednovale održani seminar te u zajedničkom razgovor razmijenile svoje mišljenje i izrazile svoje dojmove i prijedloge. Sve su sudionice seminara iskazale veliku radost i zahvalnost što su mogle sudjelovati na ovom susretu s nadom da će nešto od usvojenih značajki komunikacije ponijeti u svom životu i obogatiti svoje zajednice. Suradnja sve tri grane Karmelskoga reda, skladna suradnja redovnika o. Darija i laikinje s. Tee svim sestrama bili su poticajan primjer i model izvrsne komunikacije. S. Jelena zahvalila je svim sestrama na suradnji, a sestre su zahvalile Majci Ljiljani, poglavarici samostana Karmela svetoga Josipa i svim sestrama na iskazanom im gostoprimstvu i srdačnom ozračju.

O. Dario Tokić, docent je pri Katedri Svetog pisma Novog zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te predavač novozavjetne egzegeze na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu te više kolegija na Sustavnom studiju duhovnosti unutar Karmelskih studija duhovnosti u karmelićanskome samostanu u Remetama. Uz specijalizaciju iz biblijske teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, odgajateljsku službu u Međunarodnom teološkom zavodu „Sv. Ivan od Križa“ u Rimu, studirao je pojedine predmete na Interdisciplinarnom centru za sredstva društvenog priopćavanja pri Gregoriani, a po povratku u domovinu pohađao je novinarske tečajeve Hrvatskog katoličkog novinarskog društva u Zagrebu.

S. Tea – Teodora Živković diplomirana je ekonomistica, magistra znanosti i dugogodišnji menadžer u hrvatskoj financijskoj instituciji. Njezin dugogodišnji rad na vodećim pozicijama (između ostalog kao i izvršna direktorica PBZ Sektora za organizaciju poslovnih procesa) i iskustvo primjene poslovne etike predstavlja spoj teorije i prakse. Predavala je Poslovnu etiku na Veleučilištu Vern te kao gost-predavač na poslijediplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu i brojnim međunarodnim konferencijama. Magistrirala je pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, Etiku managera s temom Sv. Terezija Avilska – njen aktivni život i vođenje projekta. Osim poslovnih seminara i škola završila je i Studij sustavne duhovnosti s prvonagrađenim diplomskim radom na temu Vodstvo – Mojsije uzor današnjim vođama. Završila je američki dvogodišnji program Equip za razvoj kršćanskih lidera. Vodi seminare u kojima povezuje posao i duhovnost, pronalazeći uvijek primjenjivost osobina i poruka svetaca u svakodnevnom životu i radu. Ravnotežu u životu, radu i duhovnosti povezuje primjenom principa iz Svetog Pisma kojeg danas rijetki priznaju kao najbolji poslovni priručnik.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.