Zlatni jubilej s. Dobrile od Bezgrešnog Srca Marijina

Obnovom zavjeta pod euharistijskim slavljem 1. lipnja 2019. u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, s. Dobrila od Bezgrešnog Srca Marijina (Ana Marić) proslavila je svoj zlatni jubilej. Misno slavlje predvodio je njezin nećak, svećenik Maksimilijan Ferlin iz Pazina, dok su misna čitanja i pjevanje psalma animirali slavljeničini pranećaci Nikolina te Pio, Joakim i Agata.

Obnova i ljubav

Vlč. Maksimilijan u svojoj se homiliji posebno osvrnuo na riječ ‘obnova’. Obnovi zavjeta s. Dobrile, obnovi koju Bog čini s ljudima svojim izabranjem, uvijek prethodi Božja inicijativa. Zato je Bog tijekom povijesti ljudima slao svoje glasnike, proroke, suce, kraljeve. „Čovjek sa svoje strane treba surađivati. Isus je rekao ‘Ostanite u meni’. Mi u slobodi možemo živjeti i bez Boga, kao da Boga nema, tako što mi sami upravljamo svim silnicama svoga života, brinući za buduće, ne puštajući prošlo. Potrebno je obnoviti svoju ljubav prema Isusu Kristu, Zaručniku naših duša. On je platio našu obnovu uzimajući naš cijeli život na sebe, isto tako i našu grešnost. Isus nas obnavlja postajući jednim od nas, dajući nam svoga Duha“, istaknuo je vlč. Maksimilijan.

Naglasio je i zahvalnost i sreću cijele obitelji, prisutnih brata i sestre s. Dobrile s njihovim obiteljima, zbog ovoga jubileja te rekao kako je redovnički život u Crkvi podcrtavanje jednog aspekta kršćanskog života. „Karmel podcrtava ono što je bitno u životu. Ima nešto bitnije od familije, posla, radosti ovoga svijeta, a to je ljubiti Krista i živjeti pred njim. Tražiti Boga, zajedništvo s njim, tražiti volju Božju, čuvati zapovijed ljubavi – sve to Karmel podcrtava.“

Po završetku homilije, s. Dobrila je pred svojom zajednicom i najužim krugom svoje obitelji obnovila svete zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva Svemogućem Bogu. Nakon misnog slavlja, radosno druženje nastavljeno je u samostanskoj govornici.

Životni put s. Dobrile

S. Dobrila od Bezgrešnog Srca Marijina (Ana Marić) rođena je 11. studenoga 1947. godine u selu Marići u župi Kanfanar u Istri, kao prvo od troje djece sada pokojnih roditelja, oca Nikole i majke Kate rođ. Marić. Roditelje je 28. prosinca 1946. godine vjenčao tadašnji župnik, a sada blaženik Miroslav Bulešić.

Obitelj je nastojala živjeti u kršćanskoj ljubavi i duhu evanđelja i tako je svim članovima omogućivala rast i sazrijevanje u samozataji, razumijevanju, međusobnom poštivanju, poslušnosti i ljubavi. Svakodnevno su zajedno molili. Osnovnu školu pohađala je u Kanfanaru (1954.-1962.), a potom i Klasičnu gimnaziju ”Otokar Keršovani” u Pazinu. Kako je radničkim vlakom već prije 6 sati stigla u Pazin, prije nastave (koja je počinjala u 8 sati) redovito je išla na misu koju je u župnoj crkvi često služio mons. Božo Milanović. Tijekom gimnazijskih dana produbljuje se njezina vjera i sve jasnije spoznaje svoje poslanje po kojem će moći na najbolji način pomoći braći i sestrama u svijetu, a to je duhovni poziv – potpuno predanje života Bogu po svetim zavjetima i molitvom koja nije omeđena ni prostorom ni vremenom – stajati pred Licem Božjim, zauzimajući se za sve koji su potrebni. Nakon mature 1966. godine upisala je studij na Višoj ekonomskoj školi u Puli, koji je prekinula nakon prvog semestra, jer je Božji zov bio jači.

Preispitujući čežnje svoga srca kroz intenzivnu molitvu, savjetujući se s duhovnim osobama i uz blagoslov roditelja, primljena je 22. kolovoza 1967. godine u Karmel sv. Male Terezije u Juršićima. Pridružila se klauzurnoj zajednici sestara karmelićanki, koja je 15. rujna 1964. zaživjela u Istri. Nakon postulature, 28. travnja 1968., primivši redovničko odijelo i ime – sestra Dobrila od Bezgrešnog Srca Marijina, (po zaslužnom istarskom biskupu Jurju Dobrili), započela je godinu novicijata. Privremene zavjete na tri godine položila je 31. svibnja 1969. godine. Svečane zavjete položila je 4. lipnja 1972. godine u ruke priorice – Majke Pije od Bezgrešne Kraljice mira (Hernla) za vrijeme euharistijskog slavlja koje je predvodio porečko-pulski biskup mons. Dragutin Nežić.

Zbog pomanjkanja potrebnog prostora rastućoj zajednici u Juršićima, cijela zajednica (od 13 sestara) preselila je 17. studenoga 1977. godine u Kloštar Ivanić. Na novi osnutak Karmela sv. Josipa u Šarengradu kod Iloka s. Dobrila polazi zajedno s još jedanaest sestara, 14. srpnja 1988. godine. Tamo, na obroncima Fruške gore, drevni franjevački samostan čekao je obnovu marnih ruku sestara.

Međutim, u listopadu 1991. godine, zbog otvorene agresije JNA i srpskih paravojnih postrojbi na istočni dio Republike Hrvatske, zajednica iz Šarengrada bila je prisiljena napustiti svoj samostan i pridružiti se koloni od više tisuća ljudi prognanih iz svojih domova. Preko Iloka i Đakova, 5. prosinca 1991. prispjela je do Zagreba, gdje nalazi ‘privremeni’ smještaj (10 godina) kod otaca karmelićana u Remetama.

Bog je svrnuo svoj milosni pogled na ovu prognaničku zajednicu i blagoslovio je brojnim novim zvanjima. Budući da nije bilo moguće vratiti se u Šarengrad, 17. lipnja 1996. godine polaganjem kamena temeljca sestre započinju s gradnjom novog samostana u Breznici Đakovačkoj, u koji su uselile 17. prosinca 2001. godine.

Kroz svoj zauzeti život u Karmelu, slijedeći svoje redovničko geslo „Duhovni život je najdublji i najbistriji izvor sreće“ (sv. Terezija Benedikta od Križa – Edith Stein), s. Dobrila je vršila niz dužnosti. Više puta bila je birana u upravu zajednice, a u dva navrata bila je i priorica samostana.

2 misli o “Zlatni jubilej s. Dobrile od Bezgrešnog Srca Marijina”

  1. Vjerujem da se njezinim odlaskom povećao broj onih koji nas prate s neba svojim molitvama. Počivala u miru. Rado ću odslužiti misu za s. Dobrilu

  2. Ja se ispričavam. Istovremeno sam čitao obavijest o smrti jedne redovnice, pa je poruka sućuti zabunom otišla ovdje. Sestri Dobrili čestitam i rado ću se pomoliti za nju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.