OD VIHORA DO LAHORA

U Starom zavjetu Bog je strogi sudac koji teško kažnjava. U Novom zavjetu upoznajemo Boga koji je, po Isusovim riječima, “blaga i ponizna srca”. Je li to isti Bog?  Biblijsko čitanje (1 Kr 19, 9a.11-13a) daje ključ za rješenje toga pitanja. U “Prvoj knjizi o kraljevima” ovako je prikazan Ilijin susret s Bogom.

“Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, i stade na ulazu u pećinu.”

Baš je Iliji trebala ta pouka. On je kao strašan prorok izrekao Božju kaznu duge suše, on je s neba zazvao oganj, on se je protivio kraljevim zlodjelima i dao pobiti neznabožačke svećenike. Onda je morao bježati i osjetio se usamljen, kao da ga i Bog zaboravlja. Sad mora shvatiti i zabilježiti da se Bog može poslužiti i vihorom i potresom i ognjem, ali na kraju želi ljudima biti “kao šapat laganog i blagog lahora”.

To podsjeća na prvi starozavjetni spis, Knjigu postanka, gdje stoji da je Bog prije nego što ljudi sagriješiše dolazio s njim drugovati “za dnevnog povjetarca” ( Post 3,8 ). Priklonivši se zlu, čovjek gubi takvo nježno drugovanje s Bogom, od njega se udaljuje, doživljava ga kao opasnog suca – kao vihor, potres i oganj – bježi od njega kao što bježi i od samoga sebe. Izopačeni čovjek izobličuje i poimanje Boga, a Bog mora preuzimati ulogu strogog odgojitelja, da napokon u Isusu Kristu pokaže svoje pravo biće i bude im kao “šapat laganog i blagog lahora”. Nažalost, svaki čovjek u svakom naraštaju mora proći taj tjeskobni put do istine o sebi i o Bogu.

o. Vjenceslav Mihetec

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.