Velika Gospa i posjet zlatomisnika Karmelu

Zlatomisnik Zagrebačke nadbiskupije, velečasni gospodin Ante Rotim, svećenik u miru, posjetio je brezovički Karmel u četvrtak 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe. Zajedno sa sestrama karmelićankama zahvalio je nebeskoj Majci Mariji na 50. obljetnici svećeništva svečanim misnim slavljem. Uz njega su bili ministranti Lea Luka i Lena, a sestre karmelićanke, pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, animirale su pjesmom misno slavlje.

U uvodnim mislima vlč. Rotim očitovao je ponos i radost Crkve što ima tako veliku i divnu Majku koja je dušom i tijelom uznesena na nebo i koja bdije nad nama. Gospi je zahvalio i na 50. obljetnici svoga misništva, kao i na 80. obljetnici prisutnosti molitvene oaze Karmela u Brezovici.

„Slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije na Nebo. Blažena Djevica Marija je smjerokaz Crkvi i svijetu. Po Mariji nam je Otac dao svoga Sina, Spasitelja. Nju je prvu Bog proslavio u Nebu, gdje i nas čeka“, rekao je zlatomisnik.

Potom je orisao hod Crkve kroz povijest s Djevicom Marijom kroz četiri dogme: dogmu da je Marija Bogorodica, zatim da je Djevica, da je bezgrešno začeta i da je dušom i tijelom na Nebo uznesena. Sve je počelo na Efeškom koncilu koji je održan 431. godine, a na kojem je Blažena Djevica Marija proglašena Bogorodicom, a završilo je 1950. godine, kada je papa Pio XII. proglasio dogmu o  Marijinom uznesenju dušom i tijelom na Nebo.

Vlč. Rotim se zadržao na Evanđelju svetkovine (Lk 1, 39-56), s osobitim naglaskom na Marijinom susretu s Elizabetom u Judejskom gorju i na njezinom tromjesečnom služenju rođakinji. Zapazio je da nas Marija uči kako živjeti dubinski svoju vjeru, kako služiti drugima, kako imati za njih vremena, strpljivosti i ljubavi, te kako i mi trebamo pohađati druge s Marijom, koja svaku dušu pohađa.

Na kraju homilije propovjednik je zahvalio Majci Mariji na brojnim milostima koje su po njoj primili Crkva i hrvatski narod, te je zamolio Gospodina da On bude kruna ovome čovječanstvu po Mariji. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i Peričinim himnom “Zdravo Djevo“.

Susret sa zlatomisnikom u govornici nije izostao, kao ni pitanja o njegovom životu, o svećeništvu, o župnikovanju, o kušnjama i ratnim nedaćama koje je proživio s obitelji, ostavši bez oca, djeda, stričeva, rodne kuće i rodnog mjesta kao dijete od tri godine i trpeći udes prognanika od Širokog Brijega do Prozora i Rame, od Rame do Šarengrada i Iloka, od Iloka do Zagreba. Unatoč svemu tome, ostao je vjeran i odan Bogu, Majci Božjoj, Crkvi, svome narodu i svojoj Domovini.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.