U Brezovici proslavljena prva žena naučiteljica Crkve

„Karmelski se red danas raduje velikom radošću jer slavimo svetkovinu naše majke, naše obnoviteljice, svete Terezije od Isusa. Tereziji je Bog dao poslanje, dar, karizmu da bude obnoviteljica Karmelskog reda. Redu koji je bio u duhovnoj krizi valjalo je dati novi zamah, novi žar ljubavi prema Bogu – i ovdje Bog šalje Tereziju da na temelju svojeg iskustva Boga i svojih dubokih duhovnih uvida i nauke usmjeri lađu Karmela prema nadolazećim stoljećima. Bog je, Terezijinom otvorenošću za njegovu volju, izveo to veliko djelo u Karmelu i obnovio Red novim žarom zanosa i ljubavi. Po ovoj skromnoj, ali vrlo snažnoj i odlučnoj ženi“, rekao je o. Ivan Pleše, karmelićanin, na početku zapažene homilije na  svečanoj euharistiji u utorak, 15. listopada. Uz njega su bili suslavitelji: p. Petar Galauner, DI, p. Tonči Trstenjak, DI, msgr. Stjepan Bradica, kanonik u miru i don Stjepan Bolkovac, SDB, a kod oltara su služili br. Stanko Pažin, OCD, bogoslov, i Tomislav Skender, ministrant i čitač. Zbor sestara karmelićanki animirao je pjevanjem misno slavlje pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.

U nastavku homilije o. Pleše je orisao ukratko Terezijin životni put, njezinu obitelj, njezinu temperamentnu i veselu narav, kao i njezin ulazak u samostan Utjelovljenja u Avili, gdje je vidjela svoje mjesto za ostvarenje svetosti.

Spomenuo je i njezinu početnu redovničku gorljivost, kao i godine osrednjosti i mlakosti koje bi je odvele u pakao, prema viziji koju je imala. No, Gospodin ju je upravo tu dotaknuo i ona mijenja svoj život i kreće u reformu Karmela.

„Obnova Karmela nije bila toliko u velikim ljudskim djelima, nego u darivanju svoga srca Bogu. Isus je Tereziji jasno dao do znanja da ne želi da provodi vrijeme u svjetovnim brigama i užicima, u razgovoru s ljudima, nego da mu preda čitavo svoje srce i da razgovara s njime, zaručnikom njezine duše, da razgovara s anđelima, s Majkom Božjom. Isus želi, a kasnije će to Terezija genijalno zapisati, da mu bude zaručnica, prijateljica, njemu jedinome posve predana. To je bit molitve, kako nas uči Terezija: prijateljski razgovor s onime za koga znam da me voli. U ovoj temeljnoj spoznaji da je Isus u mome srcu, da me ondje čeka, da žudi susret sa mnom u molitvi, počinje reforma Karmela. Još više od toga, ovdje treba započeti reforma života svakoga od nas“, rekao je propovjednik.

Naglasio je da je Terezijina veličina nije samo u tome što je obnoviteljica Karmela, već je u tome što nam je Bog po njoj ostavio Put, a to je Put k savršenosti, Put prema Bogu. Terezija je zacrtala taj put svojim sestrama, ali, kao naučiteljica, i čitavoj Crkvi – put sjedinjenja s Bogom, što je cilj našega života. Taj put je zahtjevan i traži čišćenje od sebičnosti i grijeha, te bezuvjetno predanje Bogu, misli su voditelja slavlja.

Dodao je da su molitva, euharistija i ispovijed milosna sredstva po kojima rastemo u prijateljstvu s Isusom i napredujemo na putu savršenosti, te da je Terezija ostvarila svoj život idući tim putem, uz napore osnivanja samostana obnovljenog Karmela, o čemu nam govori u svojim spisima. Tako će papa Pavao VI. reći za nju da ono što je Toma Akvinski u dogmatici, to je Terezija Avilska u mistici. Stoga je prva žena koja je proglašena naučiteljicom Crkve, i to 1970. godine.

Na kraju homilije o. Pleše je zaželio da nas primjer Terezijina života učvrsti i ohrabri na putu prema svetosti, da se pouzdajemo jedino u Boga koji nas neizmjerno ljubi, te stoga možemo zajedno s Terezijom reći: „Ništa neka te ne straši, ništa uznemiruje! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postiže.“

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu msgr. Antun Sente ml. predvodio je večernje misno slavlje, kojemu je prethodila molitva sv. krunice i Večernja Časoslova. Pomagali su mu ministranti Marija, Luka, Šime i Lea. Zbor mladih župe Blažene Djevice Marije Snježne „Agape“ iz Karlovca uveličao je misno slavlje svojim oduševljenim pjevanjem.

„Lijepo je da zajedno slavimo Boga. Bog se pobrine da nam od  vremena do  vremena pošalje jake znakove svoje prisutnosti. Jedan od tih znakova je i sv. Terezija Avilska koju danas slavimo“, rekao je između ostalog u uvodnim mislima msgr. Sente.

U propovijedi je, nadahnjujući se na ulomku Markova Evanđelja koje govori o Isusovom ukazanju na putu u Emaus dvojici učenika (Mk 16, 12-34), govorio o vjeri i iskustvu živoga Boga i njegove prisutnosti.

Tako je između ostalog rekao i to da smo često slični učenicima na putu u Emaus koji su vidjeli i susreli Isusa, ali mu nisu dopustili da uđe u njihov život. Tu dolazi do krize vjere u koju su učenici upali, ali nisu prestali pričati o Isusu, koji nam nije dalek, kako nam se čini u tim trenucima, već je On tu s nama. Zato je učenicima i gorjelo srce dok im je otkrivao Pisma i dok su ga tražili. Slično kao i sv. Tereziji Avilskoj na njezinom putu molitve, u njezinom traženju Boga i njegove ljubavi.

Zanimljivo je i to da učenici nisu prepoznali Gospodina ni po glasu, ni po izgledu, već po lomljenju kruha, po znakovima. No kad su ga prepoznali, nisu mogli to za sebe zadržati, već su morali o Bogu govoriti drugima. Nešto slično dogodilo se i sa sv. Terezijom Avilskom, koja nakon susreta s Gospodinom, nošena njegovom ljubavlju, mijenja život, osniva samostane, piše knjige i svjedoči drugima koliko nas Bog ljubi. To njeno oduševljenje za Gospodina i darivanje drugima traje već 500 godina. Neka se tako i nastavi, zaželio je i završio rektor.

Na kraju misnog slavlja msgr. Sente je zahvalio mladima za oduševljeno pjevanje te ih je predstavio vjernicima, kao i brojne inicijative i projekte čiji su oni autori. Štovatelji sv. Terezije Velike povjerili su i preporučili u molitve sestrama karmelićankama svoje brige i teškoće, radosti i nade. Ojačani vjerom i ljubavlju sv. Terezije Avilske, nastavili su svoj put k savršenosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.