Svetkovina sv. Terezije Avilske u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj

Misnim slavljem koje je u utorak 15. listopada u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj predvodio pomoćni đakovačko-osječki biskup mons. Ivan Ćurić, proslavljen je blagdan sv. Terezije Avilske, obnoviteljice Karmelskog reda i prve žene naučiteljice Crkve.

U koncelebraciji s biskupom Ivanom bili su tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković, domaći župnik vlč. Miro Tomas, župnik iz osječke Retfale vlč. Ivica Martić zajedno s kapelanom vlč. Božidarom Nađom, dok su u asistenciji bila dvojica đakovačkih bogoslova. Misnom je slavlju prethodila molitva Večernje časoslova svetkovine sv. Terezije te pobožnost u njenu čast.

Obraćajući se vjernicima, koji su u velikom broju s raznih strana Đakovačko-osječke nadbiskupije i ovog puta došli posvjedočiti svoju ljubav prema karmelskoj duhovnosti, na samom početku euharistijskog slavlja mons. Ćurić je čestitao veliku svetkovinu Majke Karmela te istaknuo kako je život sv. Velike Terezije nadahnuo mnoge svece koji su u njemu pronašli onu istinu koja je Isus sâm! „Ta je istina da nam je Isus prijatelj, a iskustvo tog prijateljstva je ono najtemeljitije koje nas najviše napaja i hrani!“

U svojoj je homiliji biskup Ćurić razvio sržnu poruku tog iskustva Božje blizine, a to je radost kao svjedočanstvo svakog kršćanina i osobito Bogu posvećenih osoba, koje svoj „vez ljubavi u Crkvi njeguju u prisnom odnosu s Kristom Zaručnikom“. „Radost je ta koja izvire iz gorljivosti i čežnje za dvorima Gospodnjim, iz mudrosti koja se razlijeva na sva dobra postajući ‘neiscrpna riznica i put prijatelja Božjih’ te iz Duha Svetoga koji je glavni protagonist svakog navještaja, svjedočenja, pa i mučeništva“, istaknuo je propovjednik.

Na Kristovu izvoru, koji je „svoju radost“ našao ne u vršenju svoje, već Očeve volje, snagu je crpila i sv. Terezija, čiji primjer Karmel i danas nastoji ugraditi u put svoga poziva u Crkvi. Budemo li motrili Isusov život, poručuje nam ova velika Svetica, nećemo naći boljeg i savršenijeg primjera za nasljedovanje; ovim se putem ide sigurno. U duhu te njene pouke, mons. Ćurić uočio je tri važna temelja svakog duhovnog života i poziva, na koje se treba uvijek vraćati. Kao prvo to je škola Evanđelja kao trajni dijalog s Božjom Riječi koja nam omogućuje pristup kroz biblijsku životnu logiku uključenosti u povijest spasenja, što rađa onom najosnovnijom radošću zajedništva Boga i čovjeka. Zatim, tu je kao drugi temelj škola apostola koja nas neprestano podsjeća da je sav život Crkve izgrađen na apostolskoj vjeri i svjedočenju te da je Crkva ta koja čuva vjerodostojnu cjelovitost naše vjere koja oblikuje i sve crkvene zajednice, zajedno s našim osobnim duhovnim putem. I, konačno, tu je škola zaručničke ljubavi koja zahvaća cijelu Crkvu, Kristovu zaručnicu, koja postoji i živi od njegove ljubavi, a unutar koje redovništvo, kao „sjajan znak nebeskog kraljevstva“, osobito nastoji oko ove „savršene ljubavi“.

Završavajući euharistijsko slavlje, u duhu sv. Terezije koja je isticala „kako je samo Bog dostatan“, biskup Ivan poželio je sestrama karmelićankama povodom svetkovine njihove Majke obnoviteljice: „Živite radost blizine svoga Zaručnika! Neka sav vaš život najviše oblikuje toplina koja vam ispunja i usrećuje srce zbog zajedništva s njim! I u toj radosti što izvire iz ljubavi Kristove i vaše, da i mi prepoznajemo milost i blagoslov za sve nas, za Crkvu i cijeli svijet!“

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.