Proslavljeno jubilarno Stepinčevo u brezovičkom Karmelu

Svečanim misnim slavljem koje je u ponedjeljak 10. veljače predvodio p. Zdravko Barić, SMM, uz suslavitelja Željka Kovačevića, trajnog đakona, proslavile su sestre karmelićanke i štovatelji bl. Alojzija Stepinca 60. obljetnicu njegova preminuća pod Blaženikovim motom: „Znajte, Isus Krist je Bog i za njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas!“

Upravo o tim posljednjim danima krašićkog zatočenika, a osobito o Kardinalovoj smrti, govorio je  p. Barić. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Danas je veliki dan za Hrvate širom svijeta i za čitavu Crkvu. Danas slavimo 60. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca. Umro je u Krašiću, u srijedu, 10. veljače 1960. godine, kao pravednik. O smrti je govorio i dočekao ju je s vjerom i nadom… Dvije Kardinalove velike ljubavi bile su: Crkva i hrvatski narod. Zna se, Isus Krist i Majka Božja na prvom mjestu… Na sudu je hrabro izjavio da je Isus Krist Bog – tad je nastao tajac u dvorani – i da je za njega spreman umirati svaki dan i svaki čas. U svojoj oporuci iz 1957. godine moli za oproštenje ako je ikome učinio zlo, i oprašta svim svojim neprijateljima… Komunisti su ga trovali i trpio je velike bolove u želucu… Znao je izjaviti: ‘Što su veće nevolje, to mora biti veće naše pouzdanje u  Boga.’“

U nastavku homilije propovjednik je spomenuo Kardinalovu radost u Lepoglavi i Krašiću zbog njegove čiste savjesti s kojom može mirno na sud Božji. Isto tako je rekao da mu je zadnja noć bila najteža u životu. Potom je detaljno opisao posljednji Kardinalov dan na zemlji, kad je obavio životnu ispovijed kod vlč. Vranekovića koji mu je podijelio i apostolski blagoslov, sakrament bolesničkog pomazanja i svetu pričest u nazočnosti ukućana i rođene sestre Josipe. Kad je pet puta u razmacima izgovorio: „Deo gratias“, zamolio je blagoslovljenu svijeću od Svijećnice, te je, držeći je u ruci, pogledao Gospinu sliku na zidu i s riječima: „Fiat voluntas tua“ predao svoju mučeničku dušu svome Stvoritelju.

Poznata kiparica Mila Wood otisnula je Kardinalovu posmrtnu masku. Tijelo je odvezeno na obdukciju i balzamiranje u Zagreb, te dostojanstveno pokopano, usprkos velikim zaprekama, u zagrebačkoj Katedrali.

Na kraju, p. Zdravko se zapitao što nam Kardinal danas poručuje. Prisjetio se njegove beatifikacije 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici, kad ga je Sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženim i nazvao najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata, te zaželio da svjetlo Kardinalovo trajno sjaji u našim srcima i u našem narodu, te da poput njega ljubimo Boga i čovjeka i nosimo predano patnje života, te da molimo Gospodina da našeg Blaženika možemo što prije zvati svetim.

Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom Blaženiku, a u popodnevnim  satima i susretom s hodočasnicima, splitskim neokatekumenima koji su, pod vodstvom don Šime Doljanina u četiri autobusa hodočastili Stepinčevim stopama: u Krašić, Karmel u Brezovici i u Katedralu.

Za Stepinčevo su se sestre i vjernici pripremali devetnicom i trodnevnicom, čija su misna slavlja predvodili vlč. Željko Nestić, župnik Župe Rođenja Isusova u Zagrebu, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na Knežiji i vlč. mr. Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika bogoslova.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana (petak 7. veljače), vlč. Nestić je usporedio lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je rekao između ostalog i ovo: „Danas je riječ o čovjeku koji je govorio istinu, dapače živio istinu. Nije se bojao nekih kukavičkih  dobacivanja, nije strančario i dijalogizirao sa Zlom, jasno i glasno je vikao, ravnao je staze i putove kojima je imao doći Isus. Konačno, zbog istine koju je zastupao, prolio je krv – nije se ni toga bojao. Moguće vas ovo podsjeća na blaženog Alojzija Stepinca. Ipak, riječ je o Ivanu Krstitelju. Nije slučajno da se ove karakteristike jednog i drugog podudaraju. U liku Ivana Krstitelja možemo pročitati lik Alojzija Stepinca. To su muževi iste kategorije: sveti i za Boga potpuno predani – do mjere krvi!“

Propovjednik je naglasio da i danas Bog izabire ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Ljudi koji ih slušaju imaju dvije mogućnosti: ili okrenuti se, zauzeti novi smjer kretanja – ili ubiti glasnika, misleći tako ušutkati glas, kao što je to učinila Herodijada, koja se osvetila Ivanu Krstitelju.

„Neka nam ovo slavlje, slavlje Neba, priredi pretvorbu svega onoga u meni što nije Božje! Neka se zahvatom Boga učini božanskim! Tako ću steći preduvjet – ne samo diviti se i govoriti o primjeru našeg Lojzeka, već ću tako biti sposoban i živjeti“, poručio je vlč. Nestić.

U subotu 8. veljače don Stjepan Bolkovac govorio je nadahnuto o Kardinalovoj molitvi koja je nikla iz majčine molitve i darovala mu smirenost, sabranost i mudrost. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Molitva je kad svoje srce, pamet i život predamo Bogu. Onda molitva postaje naše djelovanje. Molitvu je Alojzije naučio od mame Barbare. Gledao je što mama Barbara radi… Evanđelje nam je primjer gdje treba trajno djelovati. Potrebno je skupiti snage ako se želimo Bogu posve predati. Alojzije Stepinac je bio smiren i sabran jer se u Boga pouzdavao: ‘U tebe se, Gospodine, uzdam!’ Naš Alojzije nosio je u sebi mir jer je radio što Bog hoće“, posvjedočio je don Bolkovac i zaželio prisutnima da se Bogu predaju poput Blaženika: da žive i rade njemu na slavu i sebi i drugima na dobro.

U popodnevnim satima radost drugog dana trodnevnice podijelili su s nama braća i sestre Zajednice „od Djeteta Isusa“ Svjetovnog karmelskog reda, pod vodstvom br. Ivana Jurića, priora zajednice.

Nakon pozdrava i srdačne dobrodošlice te kraćeg razgovora, slijedilo je zanimljivo predavanje s. M. Bonite Kovačić, OCD, na temu „Kratki prikaz razvoja i uloge liturgijske glazbe“. Uz teoriju, bio je tu i praktični dio učenja korala, kao i zajednička Večernja  i sv. Misa koju je predvodio vlč. Damir Ceković, župnik u Petrinji i član Svjetovnog karmelskog reda. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na nedjeljno Evanđelje i govorio o svjetlu i o soli, te naglasio da je to zapaljeno svjetlo bio bl. Alojzije Stepinac u tami života.

Na uočnicu Stepinčeva, u nedjelju 9. veljače, misno slavlje je predvodio vlč. mr. Andrija Milićević, uz asistenciju Željka Kovačevića, trajnog đakona i ministranata.

Vlč. Miličević je u zapaženoj homiliji podsjetio na 60. obljetnicu preminuća bl. Alojzija Stepinca i prikazao ga kao jednostavnog čovjeka, svjedočkog u njegovoj svakidašnjici koja je bila priprema za velika i hrabra djela u njegovoj daljnjoj budućnosti. Rekao je da je Kardinal sve činio iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, na što su kršćani i pozvani, kao i na to da žive drugačije od drugih, da se bore protiv grijeha, da budu Božji i da budu svjetlo svijeta i sol zemlje. Čovjek koji se oslanja na Gospodina, čini čudesa, zaključio je propovjednik.

Sva liturgijska slavlja animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, uz sudjelovanje vjernika.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.