Božansko odgajanje duša

Prije nego ću ostaviti svijet, dragi mi je Bog dao utjehu da izbliza promatram djetinje duše. Kako sam bila najmlađe dijete u obitelji, nisam nikada imala tu sreću. Evo žalosnih prilika koje su mi je priskrbile.

Jedna siromašna žena, majka naše služavke, umrije u cvijetu mladosti ostavivši troje sasvim malene djece. Za vrijeme njezine bolesti primili smo u kuću njezine dvije djevojčice, od kojih starija još nije imala šest godina. Ja sam se njima bavila po cijele dane, i bio je velik užitak za mene kad sam vidjela s kakvom nevinošću vjeruju sve što im govorim. Sveto krštenje zacijelo ostavlja u dušama vrlo duboku klicu bogoslovnih kreposti, jer se očituju već od djetinjstva i jer nam je nada u buduća dobra dovoljna za prihvaćanje žrtava. Kad sam htjela da moje dvije djevojčice budu lijepo popustljive jedna prema drugoj, nisam obećavala igračaka ili bombona onoj koja bi popustila svojoj sestri, nego sam im govorila o vječnim nagradama što će ih mali Isus dati u nebu dobroj dječici. Starija, kojoj se razum počeo razvijati, gledala me očima sjajnim od radosti, stavljala mi tisuću dražesnih pitanja o malom Isusu i o njegovu lijepom nebu, i oduševljeno mi obećavala da će uvijek popuštati svojoj sestri. Govorila je da nikada u životu neće zaboraviti ono što joj je rekla “velika gospođica”, jer tako me je zvala…

Gledajući izbliza te nevine duše, shvatila sam kakva je nesreća ako se ne oblikuju dobro čim se razbude, dok su još nalik na mekan vosak u koji se može utisnuti biljeg kreposti, ali i zla…

Shvatila sam riječ Isusovu u Evanđelju da je bolje potonuti u more nego sablazniti i samo jedno od male dječice. (Mt 18, 6) Ah, koliko bi duša postiglo svetost da su bile dobro upravljane!…

Znam da dragi Bog ne treba nikoga da izvrši svoje djelo, ali kao što On dopušta spretnu vrtlaru da uzgaja rijetke i nježne biljke i daje mu za to potrebno znanje, a sebi pridržava brigu za plodnost, isto tako Isus želi da bude pomagan u svom božanskom uzgajanju duša.

Što bi se dogodilo kad nespretan vrtlar ne bi znao cijepiti svoje drveće i kad ne bi umio raspoznavati prirodu svakoga stabla te htio uzgojiti ruže na breskvi?. . Upropastio bi stablo koje je međutim bilo dobro i sposobno da donosi plodove.

Isto tako treba znati raspoznavati od djetinjstva što dragi Bog traži od duša, i pomagati djelovanje njegove milosti, ali nikada je ne pretjecati niti usporavati.

Kao što mlade ptičice uče pjevati slušajući svoje roditelje, isto tako uče i djeca poznavanje kreposti, uzvišenu pjesmu božanske ljubavi, kraj duša koje su dužne da ih oblikuju za život.

Sjećam se da sam među svojim pticama imala čiška koji je divno pjevao. Imala sam i malu konopljarku koju sam obasipala svojim majčinskim brigama, jer sam je primila prije nego je mogla uživati sreću svoje slobode. Ta uboga mala zarobljenica nije imala roditelja da je uče pjevati, nego je, slušajući od jutra do večera svoga druga čiška kako veselo ćurliće, htjela da ga oponaša… Taj pothvat bijaše za konopljarku težak, njezin se nježni glas teškom mukom usklađivao s drhtavim glasom njezina učitelja pjevanja. Bilo je dražesno vidjeti napore siromašne ptičice, ali su joj oni napokon bili okrunjeni uspjehom, jer je njezino pjevanje, premda je sačuvalo mnogo veću nježnost, postalo sasvim isto kao i čiškovo.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, A 57-58.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.