U trajnom zajedništvu s Isusom

Napokon sam počela redovito pisati svoj Dnevnik.

Upravo sam završila meditaciju. Prvo sam čitala knjigu koju mi je dao pater o odlikama poziva. Prethodno sam se duhovno pričestila i Gospodin mi je rekao kako želi da živim u trajnom zajedništvu s Njim jer me puno voli. Ja sam mu rekla kako ću moći, ako On to želi, jer je svemoguć. Zatim mi je rekao da je Presveto Trojstvo u mojoj duši; da mu se klanjam. U trenu sam zadobila veliku sabranost, motrila sam ga te mi se činilo da sam puna svjetla. Moja je duša bila ispunjena. Vidjela sam njegovu beskrajnu Veličinu te kako se snizuje da bi se sjedinio sa mnom, jadnom ništicom. On, Neizmjernost, s malenošću, Mudrost s neukošću, Vječni s ograničenim stvorenjem, ali iznad svega Ljepota s ružnoćom, Svetost s grijehom. Tada, u nutrini moje duše, tako hitro, dao mi je da spoznam ljubav koja ga potiče da izađe iz samog sebe kako bi me potražio, ali ovo je bilo bez riječi te me je zapalilo ljubavlju Božjom. Nakon toga sam meditirala o tome kako me je Bog pozvao izabirući me među tolikim bićima koja ga nikad nisu uvrijedila i koja su odgovorila na njegovu ljubav postajući svetima, dok ja ne odgovaram na njegove milosti. Zatim sam ga pitala zašto me zove. Tada mi je rekao da je On stvorio moju dušu i sve što bi ona trebala činiti i kako bi to trebala činiti, da je vidio kako ću mu odgovoriti nezahvalnošću te me, usprkos tome, ljubi i želi se sjediniti sa mnom. Vidjela sam da se čak ni s anđelima ne sjedinjuje, a ipak, želi se sjediniti s jednim tako jadnim stvorenjem; želi ga poistovjetiti sa svojim vlastitim bićem izvlačeći ga iz njegovih bijeda kako bi ga pobožanstvenio na takav način da dođe do posjedovanja njegovih neizmjernih savršenosti.

Sve ovo čini da imam dojam kao da izlazim iz sebe, a kad otvorim oči čini mi se da dolazim s nekog drugog mjesta. Pitala sam ga što želi od mene; kako da mu uzvratim na njegovu ljubav. Rekao mi je: izbjegavajući svaki grijeh i poslušnošću njegovim poticajima. Ponudila sam se da ga tješim. Pomislila sam: kakvu utjehu mogu pružiti Bogu ja koja sam ništa? Ali On mi je rekao da me On ljubi, da se brine o meni te da mu je ta želja ugodna. Tada sam pridružila svoje želje za davanjem zadovoljštine željama Gospodina, Djevice, anđela i svetih.

Sv. Terezija od Anda, Dnevnik, 21. veljače 1919., 58-59.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.