Apostolski nuncij proslavio blagdan sv. Male Terezije u bistričkom Karmelu

U četvrtak, 1. listopada 2020. apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgio Lingua predslavio je svečano euharistijsko slavlje u čast sv. Male Terezije u Karmelu u Mariji Bistrici. U koncelebraciji su bili fra Josip Ivkić, OFM, te bistrički župnik i rektor svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević. Ovo je prvi put da je mons. Lingua imao priliku proslaviti blagdan ove male, a ujedno velike svetice među Terezijinim duhovnim sestrama, u Karmelu. Istaknuo je svoju radost zbog toga, jer je i sam od malih nogu svetičin štovatelj. Propovijed mons. Lingue donosimo u cijelosti.

 

Poštovana Časna Majko,

Poštovane i drage sestre,

Dragi vjernici!

Radost mi je slaviti blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica s vama, njezinim duhovnim kćerima, u vašem samostanu pored Svetišta Majke Božje Bistričke. Vaše molitve u ovom Karmelu podupiru aktivnosti Svetišta i upućuju Bogu nakane koje brojni vjernici stavljaju pred noge svoje Majke.

Sretan sam što ovu Misu slavim s vama u Karmelu, jer od malena gajim posebnu pobožnost prema ovoj maloj-velikoj Svetici, koja se toliko štuje u Pijemontu, mojemu rodnom kraju. Ali nikad nisam imao priliku proslaviti njezin blagdan u jednom Karmelu.

Svake večeri moj je otac, koji je uvijek predvodio obiteljsku molitvu, završavao molitve ovim zazivom: „Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, za naše potrebe pobrini se ti“, koji na talijanskom jeziku završava u rimi i lako se pamti: „Santa Teresina del Bambino Gesù, ai nostri bisogni pensaci tu!”

Stoga, nije bilo dana u kojem ne bismo prije spavanja povjerili sve svoje potrebe ovoj Svetici.

Želio sam započeti ovo razmišljanje obiteljskim sjećanjem, misleći i na to koliko je samoj svetoj Tereziji od Djeteta Isusa i Svetog Lica bila važna njezina obitelj.

Roditelji, koje je papa Franjo proglasio svetima 2015. godine, prvi su bračni par koji je zajedno stigao do časti oltara kao par.

Možemo si lako predočiti kakvo je bilo ozračje u toj obitelji!

O tome imamo nekoliko svjedočanstava same Terezije u njezinoj autobiografiji, gdje ona, na primjer, piše: „Imajući oko sebe samo dobre primjere, željela sam ih, naravno, slijediti“ (MA 32). Očito se poziva na dobre primjere svojih roditelja i starijih sestara.

U jednom drugom odlomku kaže: „Kroz cijeli moj život svidjelo se dragome Bogu okružiti me ljubavlju. Moje su prve uspomene pune osmijeha i najnježnijih milovanja…“ (MA 14).

Nakon majčine smrti, imala je tada samo 4 godine, naći će novu majku u svojim starijim sestrama, posebno u Paulini, koja će kasnije postati sestra Agneza od Isusa i koja će joj prethoditi u Karmelu u Lisieuxu. Upravo će sestra Agneza od Isusa, koja je postala Majka i u samostanu, tražiti od Terezije da napiše svoju biografiju.

Vrlo je dirljivo kada Mala Terezija piše o odnosu sa svojim ocem, posebno kad opisuje trenutak u kojem od njega, sa strahom, traži dopuštenje da uđe u Karmel (tada su već njezine četiri sestre, koje su ostale na životu – druga dva brata i dvije sestre umrli su u ranoj dobi – bile ušle u samostan: tri među karmelićanke i jedna među sestre od Marijinog Pohođenja). Bilo je to 29. svibnja 1887. (svetkovina Duhova).

Svetica bilježi u svojoj autobiografiji: „Popodne po povratku s večernje našla sam prigodu da govorim sa svojim ljubljenim taticom. On je pošao i sjeo na rub cisterne i ondje je sklopljenih ruku promatrao divote prirode… Lijepo tatino lice imalo je nebeski izražaj. Osjećala sam da mir preplavljuje njegovo srce. Bez ijedne riječi došla sam i sjela kraj njega, a oči su mi već bile pune suza.(…) Kroz suze sam mu povjerila svoju želju da uđem u Karmel. Tada se njegove suze pomiješaše s mojima, ali on ne reče ni riječi da me odvrati od moga nauma … odmah mu je bilo jasno da je moja želja – želja samoga Boga. Kao duboki vjernik samo je uskliknuo da mu dragi Bog iskazuje veliku čast što od njega tako traži njegove kćeri (…). Činilo mi se da tata uživa u toj tihoj radosti koja proizlazi iz prinesene žrtve…“ (MA 143).

I, u trenutku svoga ulaska u Karmel, piše: „Pošto sam izgrlila sve članove svoje ljubljene obitelji, klekla sam pred svoga predivnog oca, moleći ga za blagoslov. On se spustio na koljena i blagoslovio me plačući…“ (MA 109).

To su odlomci koje dobro poznajete. Ali mislim da je zgodno da ih se na današnji dan prisjetimo kako bi se u svakoj od vas ponovno razbuktao onaj početni plamen vašega poziva, kad ste, kao mlade djevojke ili još kao djevojčice, osjetile kako se vaše srce zaljubilo u Isusa koji vam ga je, u nekim slučajevima nježno, u drugima pomalo nasilno zarobio. Dobro je podsjetiti se na onaj trenutak kada ste svoju odluku otkrili svojim voljenima, roditeljima, braći, sestrama ili rođacima.

Mislim da je prikladno da na dan poput ovog povjerimo i zagovoru svete Terezije sva zvanja koja se rađaju u srcima naših mladih i sve obitelji u čijem okrilju niču nježni pupoljci darivanja Bogu. Pomolimo se da nitko, nepažnjom ili zlobom, ne navuče na sebe krivnju zbog iskorjenjivanja tako dragocjenog izdanka.

U evanđelju koje je danas navješteno čuli smo: „ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 18,3). I zbog toga je važno vratiti se sjećanjem u prve dane, na trenutke kada se iskra ljubavi zapalila u srcu svakoga od nas.

Da bismo ušli u Kraljevstvo nebesko, Isus od nas traži dvije stvari: obratiti se i postati poput djece.

U biti ove dvije stvari svode se na jedno: Isus želi obraćenje na malenost.

Ukratko, traži od nas promjenu mentaliteta.

Svi, zapravo, želimo odrasti. Odrastanje je dio prirodnog procesa razvoja. Ako osoba ne raste na normalan način, fizički ili mentalno, smatramo je nesretnom.

I Tereziju od Djeteta Isusa mučila je želja za ostvarenjem. Iako je imala plemenite misli, iako je željela ostvariti se u skladu s Božjom voljom, nije uspijevala pronaći nešto što bi je zadovoljilo. Sve do trenutka o kojem piše u svojoj autobiografiji: „Kad su mi kod razmatranja moje bezbrojne želje zadavale pravo mučeništvo, otvorih poslanice svetog Pavla da potražim napokon nekakav odgovor.“

I na jednoj stranici za pamćenje i punoj mudrosti piše: ”Naišla sam na jednu rečenicu, koja mi je donijela olakšanje: ‘Brinite se za savršenije darove, a ja ću vam pokazati još izvrsniji put’ (1Kor 12,31).“ I pojašnjava: „Apostol tumači kako svi i najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi… i da je ta ljubav najsavršeniji put koji sigurno vodi k Bogu. Napokon sam našla mir…“ I zaključuje: „U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav, i na taj način bit ću sve i moja želja će se ostvariti.

Evo, prirodna želja za ostvarenjem koja je prisutna u svakom čovjeku, pa i u Maloj Tereziji, postaje realnost kada se poistovjeti s ljubavlju. A to znači da smo spremni služiti i da nastojimo postati poput djece.

Možda je glavna značajka koju nalazimo kod djece bezbrižnost, ona su bez briga. Vjeruju svojim roditeljima, znaju da neće dozvoliti da im nešto nedostaje, pa im se potpuno prepuštaju. Zbog toga su slobodna.

Dijete je slobodno, ne u smislu da može raditi što hoće. Koliko ograničenja imaju djeca: ne mogu se dobro izraziti, slabašna su, ne mogu sama napraviti ono što bi željela. Ali su slobodna jer nisu opterećena, ne boje se ljudskih sudova. Slobodna su jer ne osuđuju i ne osjećaju se osuđenima.

Kad pomislim na klauzuru, pomislim na slobodu. Svaki put kad uđem u neki samostan, osjećam slobodu. Na licima redovnica, na vašim licima vidi se radost i mir koji su izraz unutarnje slobode.

Sloboda ne ovisi o zemljopisnom prostoru koji netko može zauzeti, već o beskonačnosti koju netko može imati u sebi. Da, jer sloboda je stvar srca.

Sveta Mala Terezija bila je toliko slobodna da je mogla u sebi osjećati cijeli svijet. Upravo stoga je voljom pape Pija XI. 1927. proglašena zaštitnicom misija zajedno sa svetim Franjom Ksaverskim. Ako je očit razlog zbog kojeg je isusovački svetac, koji je evangelizirao Daleki istok, proglašen zaštitnikom misija, čovjek se pita zašto je sveta Mala Terezija također izabrana za tu ulogu.

Vjerujem da se razlog može pronaći u još jednom lijepom odlomku njezine autobiografije, gdje kaže: „Isus mi je dao jednostavno sredstvo da ispunim svoje poslanje. On mi je dao da shvatim ovu riječ iz Pjesme nad pjesmama: ‘Privuci me k sebi, trčat ćemo za mirisom tvojih pomasti’. O Isuse, nije dakle potrebno reći ni ovo: ‘Privlačeći mene, privuci duše koje ljubim!’ Dovoljna je ova jednostavna riječ: ‘Privuci me!’ Gospodine, ja shvaćam, kad se jedna duša dala zarobiti mirisom tvojih pomasti, da ona ne umije trčati sama, za njom zanesene idu sve duše koje ona ljubi; to biva neusiljeno, bez napora, to je prirodna posljedica njezine odanosti tebi. (…) Gospodine, ti znaš da ja nemam drugih dragocjenosti osim duša koje si se umilostivio ujediniti s mojom; Ti si mi ih povjerio…

Sveta Terezija ostvaruje misionarski stil o kojemu govori papa Franjo: „Prava misija nije nikada prozelitizam, već privlačenje drugih Kristu. Ali kako? Kako se ostvaruje to privlačenje Kristu? To se čini vlastitim svjedočenjem, polazeći od snažnog jedinstva s Njime u molitvi, klanjanju i konkretnoj ljubavi, koja je služenje Isusu prisutnom u najmanjem od naše braće“ (Angelus, 8. siječnja 2017.).

Zaključujem ovu homiliju simpatičnom anegdotom o pobožnosti pape Franje prema ovoj Svetici. Možda vam je poznata.

Sjećate li se „opće znatiželje“ vezane uz torbu koju papa Franjo sam nosi čak i kad ulazi u avion? Dakle, na jednoj tiskovnoj konferenciji novinar je pitao Papu zašto je toliko vezan uz tu torbu. Papa Franjo je u jednostavnosti i iskrenosti otkrio pravi razlog: „Nosim je jer sam uvijek tako činio: kad putujem, ja je nosim. A što je unutra? Aparat za brijanije, časoslov, rokovnik, i neka knjiga za čitanje – upravo sam ponio jednu o svetoj Maloj Tereziji čiji sam štovatelj“ (tiskovna konferencija održana u zrakoplovu na povratku sa Svjetskog susreta mladih u Riju, nedjelja 30. srpnja 2013).

Drugom francuskom novinaru koji ga je pitao za razlog njegove privrženosti svetici iz Lisieuxa, papa Franjo je odgovorio: „Ona je jedna od svetica koje nam najviše govore o Božjoj milosti i o tome kako se Bog brine o nama, uzima nas za ruku i omogućuje nam da se lako penjemo na planinu života samo ako mu se potpuno predamo, ako dopustimo da nas on nosi.“ I dodaje: „Nju, koja se jednostavno prepustila da ju podrži i nosi Gospodinova ruka, često molim da uzme u svoje ruke problem koji imam, pitanje za koje ne znam kako će završiti, putovanje koje me čeka.“

Na kraju, poznato je da bi se papa Franjo, kad je još kao nadbiskup Buenos Airesa dolazio u Rim, obično zaustavljao moliti s velikom sabranošću i pobožnošću pred kipom svete Terezije od Djeteta Isusa u maloj crkvi Svete Marije od Navještenja u Borgu, u blizini bazilike svetog Petra.

Molimo svetu Tereziju, danas, na početku mjeseca listopada, mjeseca misija, da prati i štiti Svetog Oca i sve one koji kao misionari imaju poslanje naviještati Evanđelje. Neka i nama ona bude nadahnuće kako biti misionari u Karmelu.

„Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, za naše potrebe pobrini se ti!“

„Santa Teresina del Bambino Gesù, ai nostri bisogni pensaci tu!“

 

Na završetku misnog slavlja vlč. Domagoj Matošević blagoslovio je ruže na čast sv. Maloj Tereziji koja je za života obećala da će sipati kišu nebeskih ruža na duše. Također je u ime bistričke župe i svetišta zahvalio apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgiu Lingui na dubokim, jednostavnim i lijepim riječima koje će prisutni zasigurno zapamtiti, kao i molitvi koju je naučio u svojoj obitelji. Mons. Lingua zahvalio je sestrama karmelićankama na molitvi i svjedočenju, svima prisutnima na molitvi, te župniku na njegovoj prisutnosti. Naposljetku je pozvao na molitvu za Svetog Oca: „Znam da je ovdje, u ovom Karmelu i u ovom Svetištu duhovno prisutan bl. Alojzije Stepinac. Molit ću da svaki Hrvat ima jednaku ljubav za Svetog Oca i svetu Crkvu kao što ju je on imao. U ime Svetog Oca želim zahvaliti svakoj od vas, jer me on uvijek potiče da zahvalim svima koji mole za njega. Mislim da je u ovim trenucima, osobito teškim u vođenju Crkve, potrebna pojačana molitva. Zato povjeravamo sve njegove nakane zagovoru svetice iz Lisieuxa kako bi se i za potrebe svete Crkve ona pobrinula. Hvala.“ Nakon blagoslova prisutnih vjernika, proslava blagdana zaštitnice misija nastavila se u okrilju samostana. Mons. Lingua ostao je u razgovoru sa sestrama te pokazao zanimanje za hrvatski narod, njegove nakane i potrebe te se osvrnuo na druge aktualne događaje u Crkvi. Karmel i dalje moli za njegovo poslanje i službu u hrvatskom narodu, kao i za sve nakane Svetog Oca: Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, za naše potrebe pobrini se ti!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.