Svečani zavjeti na svetkovinu sv. Terezije

Na svetkovinu naše Majke, sv. Terezije od Isusa, na večernjoj euharistijskoj službi u remetskom svetištu, svečane su doživotne zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti položila naša braća br. Juraj od Terezije od Djeteta Isusa (Marinković), br. Ante od Gospe od Blagovijesti (Jakus) i br. Ante od Krista Kralja (Travica).

Euharistiju je predslavio mnogopoštovani otac provincijal Dario od Božje dobrote, uz koncelebraciju druge subraće i svećenika bliskih zavjetovanicima.

U propovijedi, provincijal je naglasio i zavjetovanicima ponovno posvijestio bit zavjeta. Zavjet čistoće, tako, ima za smisao osiguravanje slobode čovjeku da može biti potpuno Božji te se tako posvetiti apostolatu i molitvi, dok se ljudi u svijetu moraju brinuti za svoje obitelji i poslove. Zavjetom siromaštva čovjek se oslobađa brige za ono materijalno. Možda je najteži zavjet poslušnosti, gdje se čovjek mora podložiti poglavarima premda će možda osjećati da sam zna bolje od poglavara što je ispravno. Ovdje se otvaramo vjeri da je volja poglavara volja Božja te da će Bog poglavarima suditi za njihove odluke, kao i nama za našu poslušnost njima. 

Drugi element koji je provincijal naglasio činjenica je da se uvijek treba počinjati iz početka, pri čemu je podsjetio na primjer sv. Terezije koja je svoje „obraćenje“ doživjela nakon dvadeset godina provedenih u samostanu. Pri tome je i prije naizvana bila uzorna redovnica, ali je ipak živjela samo za sebe. Ovo je povezao s naukom sv. Ivana od Križa koji kaže da nas svaka navezanost, bila ona velika ili malena, udaljuje od Boga, koristeći sliku ptice koja može biti zavezana svilenom niti, ali neće moći poletjeti jednako kao da je svezana užetom. Tu nit navezanosti je nužno prekinuti. Sve prethodno navedeno najbolje se očituje u bratskoj ljubavi, koja je i najteža jer se u njoj sve ovo pretače u djelo.

O. Dario je posebno naglasio da je na redovniku da se posve preda Bogu „iz sata u sat, iz dana u dan, pa do volje Božje.“ Za nekoga je taj put duži, za drugoga kraći. Za Malu Tereziju taj je put bio triput kraći od puta Velike Terezije. Želeći istaknuti hitnost predanja, o. provincijal je rekao zavjetovanicima da je ovo posljednji sat njihova života, posljednji čas, budući da mi ne znamo hoće li konac života zaista biti za jedan sat.

Nakon propovijedi uslijedilo je svečano zavjetovanje. Prema obrascu zavjeta, naši su svečanozavjetovanici, da bi uzmogli slijediti Krista i vjerno živjeti u zajedništvu s Njim i s Marijom Djevicom, pred svojom prisutnom braćom položili Svemogućem Bogu zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, prema Pravilu i Ustanovama Reda bosonoge braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela. Izrekli su i svoje nastojanje da se predaju cijelim srcem ovoj obitelji koju je obnovila sveta Terezija, da bi, po milosti Duha Svetoga i pomoću Bogorodice živjeli u službi Majke Crkve, neprestanom molitvom i apostolskim radom, i tako postigli savršenu ljubav i slavili Presveto Trojstvo kroz svu vječnost.

Našim zavjetovanicima želimo obilje Božjeg blagoslova te ih preporučujemo u vaše molitve.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.