Đakonsko ređenje br. Marka i br. Stanka

Naša braća br. Marko od Duha Svetoga (Maglić) i br. Stanko od Utjelovljenja (Pažin) zaređeni su u subotu, 24. listopada 2020., za đakone u novouređenoj samostanskoj crkvi Karmela sv. Ilije na Buškom jezeru tijekom svetog misnog slavlja u 11 sati. Za đakone Svete Majke Crkve zaredio ih je mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski, koji je predvodio euharistiju u koncelebraciji s desetak svećenika: župnicima naših đakona don Rajkom i don Augustinom, župnicima buškojezerskih župa te karmelićanima o. Viktorom Grbešom, o. Đanijem Kordićem, o. Jakovom Kuharićem, o. Jakovom Mamićem i o. Zvonkom Martićem. Ministrirali su bogoslovi mostarske biskupije, a pjevao je župni zbor župe Grabovica, predvođen svojim župnikom don Blažom Ivandom. Na sv. Misi bili su nazočni roditelji i uža obitelj ređenika, a zbog epidemije covida nisu mogli doći redovnici iz hrvatskih karmelskih samostana.

Nakon sv. Mise uslijedilo je bratsko i prijateljsko čestitanje te slikanje, a potom zajednički ručak koji je bio popraćen ugodnim razgovorom i lijepim druženjem. Potom su se novozaređeni đakoni uputili u svoje rodne župe, gdje će nekoliko biti na duhovnoj usluzi svojim župnicima i župljanima. Našim novim đakonima čestitamo i želimo blagoslovljen put prema svećeničkom ređenju koje će, s Božjom pomoći, biti sljedećeg ljeta. Župni praktikum br. Marko će imati u zagrebačkim Remetama, a br. Stanko na našoj splitskoj župi Kamen.

 

Propovijed mons. Petra Palića

Dragi kandidati za primanje sv. Reda đakonata, br. Marko i br. Stanko, draga braćo svećenici i redovnici, poštovani roditelji i rodbino naših ređenika, braćo i sestre!

1. Iako je danas ovo slavlje trebalo izgledati malo drukčije, barem što se tiče broja prisutne braće karmelićana, ipak su okolnosti i odgovornost učinile svoje. Bolesne ćemo uključiti u svoje molitve, a za one u samoizolaciji ćemo također moliti za milost strpljivosti u ovim izazovima. Ipak, mislim da su svi oni koji danas imaju glavnu ulogu nazočni: Bog, koji će izliti obilje milosti svoga Duha na ovu dvojicu ređenika, ređenici – koji spremno žele potvrditi svoj odabir služenja Gospodinu u njegovoj Crkvi, služeći braći i sestrama, biskup – koji će kao nasljednik apostola položiti ruke i podijeliti sv. Red đakonata, i zajednica – Crkva koja moli i koja se raduje.

Sveti Red đakonata, koji danas podjeljujemo svojoj braći, prošao je svoj povijesni razvoj. U čitanju iz Djela apostolskih čuli smo o prvim đakonima, odnosno o izboru sedmorice muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, na koje su apostoli položili ruke. Već krajem prvoga stoljeća ranokršćanski spis Didache, odnosno Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola govori o različitim službama u Crkvi, te između ostaloga kaže: „Izaberite sebi biskupe (nadglednike – episkopoi) i đakone (poslužitelje – diakonoi) dostojne Gospodina, muževe krotke i ne pohlepne za novcem, istinoljubive i prokušane; i oni vam vrše proročku i učiteljsku službu.“ (Didache 15,1).

Drugi vatikanski sabor ovako određuje ulogu đakona (LG 29): „Služba je đakona, kako mu odredi kompetentna vlast, svečano dijeliti krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa“, te dodaje da su đakoni „posvećeni dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja.“

2. Jedna od važnih zadaća đakonske službe, kako je opisuju crkveni dokumenti i tradicija Crkve, jest čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod. Dopustimo da u ovom svetom obredu ređenja i naše srce prožme Božja Riječ koju smo čuli.
U knjizi Brojeva čitali smo o pozivu Levijeva plemena. Leviti su bili posvećeni Bogu umjesto prvorođenca. Njihov izbor i posvećenje podsjetnik je na poštedu prvorođenaca, a time i na otkupljenje iz Egipta. Ime Levi znači “privržen”, odnosno određuje način života: u potpunosti pripadati Gospodinu i služiti mu. Više ne pripadamo sebi. Kupljeni smo otkupninom i sada bismo trebali slaviti svoga Boga životom koji mu je posvećen (usp. 1 Kor 6,20). Odabir Levijeva plemena za službu nije bila njihova zasluga. Bog ih je sam odabrao i to je zasluga Božje suverene milosti. Poziv svakoga na služenje i danas čin je Božje milosti.

3. U Evanđelju Isus ne stavlja svoje učenike pred neki zahtjev, niti što osobito od njih traži, nego jednostavno izriče tvrdnju: Vi ste – svjetlo svijeta i sol zemlje.
Isus najprije za sebe kaže da je on svjetlost svijeta. Ako dopustimo da nas privuče to svjetlo, ako zakoračimo u njegov svjetlosni snop, tada i mi postajemo svijetli, tada zračimo njegovom svjetlošću. Prenosimo ga dalje – čak i ako je to samo slabi odraz njegove svjetlosti. Svijet ne postaje odjednom sjajan kao dan. Mi smo više poput uličnih svjetiljki koje samo u mraku osvjetljavaju put ispred naših nogu. Ali i to je nešto, jer tame je manje. Vi ste sol zemlje, kaže Isus. On čini od nas sol, bez njega sami ne možemo. Čemu služi sol? Za začin, tako da hrana ima okus nečega. Sol čisti, čini hranu trajnom i probavljivom. Čak štoviše: sol je životno važna. Bez soli bi ljudi i životinje nestali. Sol vrijedi više od zlata, iako danas košta daleko manje. Isus ne obećava kratkotrajnu sreću, već smislen život dostojan čovjeka. Isus obećava ispunjen život, začinjen život koji ima okus nečega što nije bljutavo i ustajalo.

4. Draga braćo Marko i Stanko! Danas vas Crkva, nakon vremena priprave, prihvaća, bit će vam podijeljen sv. Red đakonata i bit ćete poslani. Uvijek imajte pred očima i u srcu da smo bez povezanosti s Kristom nemoćni i besplodni. Bez suodnosa s njime, koji razvijamo i izgrađujemo u razmatranju, u euharistiji, u molitvi, gubimo identitet. Uz leiturgiju – bogoslužje, koinoniju – zajedništvo, caritas – djelatnu ljubav, diakonija – služenje jedna je od temeljnih oznaka Crkve. Pozvani smo služiti bližnjima kao što je Krist to činio, „oplijeniti“ sebe da bi Krist po našem životu, po našoj molitvi, po našoj osobi mogao biti vidljiv i djelatan.
Vi ćete to služenje nastojati ostvarivati kroz karmelsku karizmu i poslanje. Riječ „Karmel“, ali i brdo Karmel, sinonim je za ljepotu, zelenilo, rascvjetanost. Potrudite se da Vam život bude upravo takav: lijep u služenju, rascvjetao u darivanju sebe drugima, uvijek ispunjen radošću. Na svome putu imate brojne primjere. Sveta Terezija Avilska vam svjedoči da onaj tko ima Boga, sve ima i da je sam Bog dovoljan, a sve je drugo suvišno. Sveti Ivan od Križa vam svjedoči da ćete možda morati proći i kroz tamnu noć duše. Ne bojte se u tim trenucima. Postoji svjetlo i sigurna nada – Kristov križ, simbol i znak ljubavi koja se daje do kraja. Iskreno i savršeno služenje uključuje i jedan uvjet: pobijediti, odnosno pobjeđivati sebe. Zato, ovom svijetu koji često misli samo na napredak, koji se zatvara u sebe, koji narcisoidno promatra sve, svojim ste životom pozvani svjedočiti radost darivanja: sebe, svojih sposobnosti, darova i talenata, uključujući i svoje strahove, pa i padove.

Milost koju primate ovim sakramentom kadra je pridići vas, osposobiti vas i ohrabriti da koračate ovim svijetom svjedočeći Krista Raspetoga i Uskrsloga. Život svećenika, redovnika i redovnica, ali i svih krštenika u konačnici može se razumjeti jedino u svjetlu služenja i svjedočenja. Pozvani ste svjedočiti služenjem, umiranjem sebi da bi iz toga služenja i umiranja mogla niknuti klica novoga života u Kristu, ponajprije vašega, ali i svih onih kojima ćete biti poslani. Polaganjem ruku primit će Duha Božjega, Duha služenja, dar slobode, kojim bivate oslobođeni i osposobljeni za darivanje u služenju.

U ruke će vam se dati Evanđelistar, Riječ Božja sa zadaćom i poslanjem da joj vjerujete, da ju naviještate i po njoj živite. Nastojte da vaš život bude po Riječi i od riječi, jer ćete jedino tako moći biti vjerodostojni.

Obećat ćete pred biskupom i zajednicom vjernika život u beženstvu, u celibatu. Na taj ćete način iz dana u dan živjeti svoje potpuno opredjeljenje i, živeći suzdržljivost, svjedočiti prolaznost zemljanih, a vječnost nebesnika, za što smo i sami predodređeni. Dobro znamo da nipošto niste zakinuti u osjećajima, u emocijama, u čežnjama, ali ih, birajući u slobodi beženstvo, usmjeravate prema Kristu, punini našega života i smislu našega postojanja, darujući sebe posvema Crkvi. Neka vas Gospodin uzdrži na tome putu.

5. Sve vas, draga braćo svećenici i redovnici, pozivam i potičem da ovu braću podržavate i hrabrite na njihovu putu. Budite im primjer, manje riječima, više životom.
A vi, dragi vjernici, sklapajte ruke na molitvu za svetost svojih svećenika i mene, vašega biskupa. Neka naše molitve budu ujedinjene u ovoj euharistiji. Zahvalna srca pristupimo obredu i pratimo liturgijske tekstove i čine ustrajnom molitvom za ovu našu braću koja se danas opredjeljuju za služenje Kristu u njegovoj Crkvi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.