Sv. Josip – junak Božje drame

Svečanim misnim slavljem koje je u brezovičkom Karmelu predvodio vlč. Željko Nestić, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici, proslavile su kćeri sv. Terezije Avilske zajedno s brojnim vjernicima svetkovinu sv. Oca Josipa, zaštitnika Crkve, domovine, hrvatskog naroda i Karmela. Na početku misnoga slavlja, vlč. Nestić uveo je prisutne u otajstvo euharistije i u samu svetkovinu, rekavši kako je sv. Josip uvijek bio s Isusom, pa neka tako bude i s nama.

U prigodnoj homiliji propovjednik je ocrtao na originalan način Josipov lik i njegovo značenje u Isusovom i našem životu, kao i u životu Crkve. Zapitao se što je razlog da već dvije tisuće godina sv. Josip nadahnjuje ljude da govore o njemu, iako u evanđeljima nema niti jedne njegove riječi? Mi ljudi imamo potrebu materijalizirati neku vrlinu, neku privlačnu duhovnu snagu, pa tako i kod sv. Josipa želimo materijalnim predmetima približiti njegovu prisutnost. To nije potrebno, jer sv. Josip nam govori kroz tišinu, kroz duhovnu stvarnost i svoju zaštitu.

U nastavku promišljanja vlč. Nestić je istaknuo da smo u Godini svetog Josipa, koju je proglasio papa Franjo u prigodi 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve, a hrvatski ga je sabor jednoglasno izabrao za zaštitnika naše Domovine 1687. godine. Spomenuo je Apostolsko pismo pape Franje „Patris corde“ (Očevim srcem) kojim je papa dao doprinos razmatranju Josipova života kako bi i nas potaknuo da razmišljamo i nadahnjujemo se primjerom svetog Josipa. U tom pismu kao da su nam otkriveni neki novi litanijski naslovi, koji bi se lako mogli pridružiti onim već poznatima. Tako ga papa naziva: voljeni otac, nježan otac, poslušni otac, otac koji prihvaća, kreativno hrabar otac, otac koji radi i otac u sjeni. Ove Josipove vrline prepoznate su u njegovom životu koji je proživio u trajnoj prisutnosti Isusa, misli su voditelja slavlja.

Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak iz Matejeva evanđelja, rekao je da je Josipov život bio pun nesigurnosti, neizvjesnosti, iznenađenja, nepredvidivosti. Sve je suprotno od onoga što zapadni svijet danas živi i traži… „Postali smo bolesni od sigurnosti i osiguranja života. Sve mora biti na vrijeme, u dogovoreni termin, uvjeti moraju biti savršeni, sve kako smo zamislili, sve je programirano, nemaš što misliti, nema mjesta za iznenađenja, sve mora biti popisano i propisano, jasno i gotovo predvidivo…“

Epizode iz Josipova života – Josipova zaručnica ostala je trudna prije braka, nesređena situacija, potpuno nepredvidljiva; anđeo mu pojašnjava situaciju; Josip mijenja odluku; neizvjesnost, put u Betlehem, porod u štali, bijeg u Egipat, Isus se izgubio u hramu kao dvanaestogodišnjak – sve je izazovno. I nakon toga evanđelisti više ne spominju sv. Josipa. Ispunio je svoju misiju, svoju zadaću, i gotovo nestao.

„I kada bismo analizirali ovu seriju događaja gdje se Josip spominje u svakoj epizodi, možemo primijetiti da je svaka izazovna. Svaka epizoda je drama – Božja drama. Sve sama neizvjesnost, a ne sigurnost; nestabilnost, a ne stabilnost; povjerenje, a ne sumnja. Josip ostavlja svoj životni plan, ono što je on naumio – kao da se odriče svoje vlastite ego drame i prihvaća Božju dramu. A to je vjera. Vjera nije neko puko lutanje u nepoznato, pa što ispadne. To je svjesno prihvaćanje Božje drame – pa tek onda što ispadne, a odricanje od svojega scenarija života“, posvjedočio je vlč. Nestić i završio homiliju molitvom sv. Josipu koju nalazimo u  Apostolskom pismu pape Franje. Molitva je iz francuskog molitvenika iz 19. st., a izražava povjerenje i odanost svetom Josipu i postavlja mu izazov:

„Slavni patrijarše, sveti Josipe, čija snaga čini nemoguće mogućim, priskoči mi u pomoć u ovim vremenima tjeskobe i teškoće. Uzmi pod svoju zaštitu ozbiljne i zabrinjavajuće situacije koje ti preporučujem kako bi mogle imati sretan ishod. Moj voljeni oče, sve moje povjerenje je u tebi. Neka se ne kaže da sam te uzalud zazivao, a budući da sve možeš s Isusom i Marijom, pokaži mi da je tvoja dobrota velika kao i tvoja snaga. Amen.“

Na svečanom misnom slavlju sudjelovali su don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Knežiji, te đakon Željko Kovačević iz Župe svetog Martina biskupa u Pisarovinskoj Jamnici. Tu su bili i čitači Dora Nestić, Ivona Kubalo i Tomislav Skender, te vjerni štovatelji sv. Oca Josipa. Misno slavlje obogatile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.

Sestre su nastavile slavlje cjelodnevnim klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu, sjećajući se riječi svoje Utemeljiteljice, sv. Majke Terezije Avilske, koja im je preporučila da s najvećom svečanošću proslave svetkovinu svetog Josipa, koji neka im bude učitelj molitve i duhovnog života, jer njegov je zagovor kod Boga moćan i on pomaže svojim štovateljima u svemu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.