Virtualni posjet rodnoj kući sv. Terezije od Isusa

U sklopu priprema za petstotu obljetnicu rođenja sv. Terezije od Isusa otvorena je nova web stranica: www.lugaresteresianos.com na kojoj je zasad moguće virtualno posjetiti crkvu i rodnu kapelicu sv. Terezije u Avili, “La Santa”. Kasnije će se dodavati druga mjesta gdje se odvijao Terezijin život kako bismo mogli zaviriti u njih kroz internetski prozor.

Evo kako sv. Terezija od Isusa opisuje prve godine svoga života provedene u obiteljskoj kući na mjestu koje je sagrađena crkva i samostan koji možete virtualno posjetiti: “Moj je otac jako volio čitati dobre knjige, pa ih je tako imao i na španjolskom jeziku kako bi ih čitala njegova djeca. One, uz brigu koju je vodila moja majka da molimo i postanemo pobožni prema našoj Gospi i nekim svecima, počeše me poticati kad sam imala šest ili sedam godina, kako mi se čini. Pomagalo mi je to što kod svojih roditelja nisam vidjela sklonosti doli prema krepostima. Imali su ih puno. Moj otac je bio čovjek velikog milosrđa prema siromašnima, i pun samilosti prema bolesnima, a k tome i prema služinčadi; toliko da ga se nije moglo nagovoriti da drži sužnje. Moja je majka također imala puno kreposti. Provela je život u teškim bolestima. Bila je posve poštena. Premda je bila vrlo lijepa, nikada se nije opazilo da bi pokazala kako drži do toga. I ako je umrla u 33. godini, njezina je odjeća bila kao u osobe već poodmakle dobi. Bijaše vrlo blaga i veoma razborita. Velike su bile patnje koje je podnijela za vrijeme života. Umrla je vrlo kršćanski. Bile smo tri sestre i devetorica braće. Svi su, po dobroti Božjoj, bili slični svojim roditeljima u tome što su bili kreposni, osim mene, premda sam svome ocu bila najomiljenija. […] Moja mi braća pak ni u čemu nisu odmagala da služim Bogu. Imala sam jednoga gotovo svoje dobi. Sastajali bismo se oboje kako bismo čitali živote svetaca. Upravo sam njega najviše voljela, premda sam prema svima osjećala veliku ljubav, a i oni prema meni. Gledajući mučeništva što su ih svetice podnosile radi Boga, činilo mi se da su vrlo jeftino kupovale to što su odlazile uživati Boga, te sam i ja jako željela umrijeti tako, ali ne zbog ljubavi kojom bih shvaćala da ljubim, već kako bih ubrzo uživala velika dobra za koja sam čitala da su u nebu. Zato sam se sastajala s tim svojim bratom da razgovaramo kakvo bi sredstvo postojalo za to. Dogovarali smo se da pođemo u maursku zemlju, želeći, za ljubav Božju, da nam tamo odrube glavu. Čini mi se da bi nam Gospodin u tako nježnoj dobi i dao srčanosti za to, ali nismo mogli pronaći način, kako bismo to ostvarili, budući da nam se to što smo imali roditelje činilo najvećom preprekom. Jako nas je oduševljavalo kad smo čitali da su muka i slava zauvijek. Događalo nam se da smo mnoge trenutke provodili raspravljajući o tome i uživali smo izgovarati puno puta: zauvijek, uvijek, uvijek! Izgovarajući to dugo vremena, udostojao se Gospodin da mi u toj djetinjoj dobi utisne put istine. Čim sam uvidjela da je bilo nemoguće ići tamo gdje bi me ubili poradi Boga, odlučili smo biti pustinjaci, pa smo u jednom vrtu, koji se nalazio uz kuću, pokušavali, kako smo mogli, graditi pustinjačke kolibe, slažući nekakvo malo kamenje, koje bi se ubrzo rušilo. Tako ni u čemu nismo nalazili lijeka našoj želji. Ta i sada me obuzima bogobojaznost videći kako mi je Bog tako brzo davao ono što sam izgubila svojom krivnjom.“ (Sv. Terezija od Isusa, Moj život, 1, 1-5) Ostale novosti i tijek priprave za terezijanski jubilej možete pratiti na mrežnim stranicama: www.iwasbornforyou.com na nekoliko svjetskih jezika.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.