Boravak u grkokatoličkom ozračju u Bugarskoj

Bratska karmelska zajednica u Sofiji u ovogodišnjem je korizmenom i uskrsnom vremenu bila uvećana za  dvojicu karmelskih bogoslova. Braća Mario Ivan i Joško su u vremenu od 1. do 19. travnja sudjelovali u životu i radu zajednice. Uz radosno zajedništvo s o. Bernardinom (priorom), o. Ervinom i br. Boškom, upoznali su istočnu liturgiju, aktivno sudjelovali u molitvama i obredima Velikog tjedna i slavili Euharistiju po grkokatoličkom obredu. Budući da bugarski grkokatolici koriste julijanski kalendar, naši su bogoslovi Uskrs slavili 12. travnja. Posjetili su grkokatoličkog biskupa (vladiku) Hristu Proykova, klauzurne sestre karmelićanke, euharistinke i misionarke ljubavi. Kroz sva ta iskustva upoznavali su Bugarsku, njezine ljude i običaje.  Sa zahvalnošću gledaju na vrijeme provedeno u Sofiji. Bilo im je jako korisno za osobnu izgradnju i pomoglo im je da steknu bolji uvid u vjerski život i svakodnevicu ljudi u Sofiji.

Evo nekih dojmova naše subraće.

br. Mario Ivan:

Vrijeme provedeno u našem samostanu u Sofiji bilo je ulaz u jedan drugi svijet. Promjena zajednice i promjena obreda. Istočni obred je vrlo dojmljiv. Puno je elemenata prisutno i kao da je liturgija stalno događanje. Događanje koje se, osim na otajstvenoj razini, događa i na ovoj materijalnoj, kroz odnos svećenika i naroda, kroz svećenikov pristup žrtveniku, njegove molitve i molitve naroda koji odgovara i prati radnje koje svećenik izvodi. Upravo me se to najviše dojmilo, kao i pristup vjernika toj otajstvenoj zbilji. Svjedočenje je najbolji način prenošenja vjere, stoga kad sam vidio kako ljudi pristupaju ikonama da ih cjelivaju, kako se klanjaju Gospodinu, s kojom pažnjom promatraju vladiku kako predvodi litrugiju, sve me to vratilo u mislima u prva vremena Crkve. Također, potaklo me je da promijenim neke svoje stavove i odlučim ustrajnije raditi na tome da postanem svjesniji onoga što litrugija jest, a to je susret sa živim Gospodinom.

br. Joško:

Bogu hvala što smo imali priliku biti u Sofiji u vrijeme Velikog tjedna i Uskrsa da sve to iskusimo. Divno je što se u istočnoj liturgiji mnogo pažnje pridaje pjevanju i što je sve puno simbolike. Najviše su me se dojmili ljudi koje sam upoznao. Biskupa sam doživio kao dobrog pastira koji se brine za svoje ovce. Kod vjernika sam zamijetio da žive u prisnijem zajedništvu, jednostavnosti i skromnosti. Doživljaj katolika i grkokatolika kao manjine u Bugarskoj potakao me je da preispitam kakav je moj misijski žar za naviještanje Krista. Njihov primjer mi je poticaj da se više zauzmem na tom području.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.