X. Dies theologicus – SINODALNOST CRKVE

Deseti Dies theologicus održan je 13. svibnja 2015. u Zagrebu u dvorani Vijenac na Kaptolu. Tematizirao je pod različitim vidovima sinodalnost Crkve. Prof. dr. sc. Željko Tanjić govorio je o “sinodalnosti kao paradigmi za 21. stoljeće” te je izložio kratak povijesni pregled razvoja sinodalnosti u Crkvi.

Kao član Međunarodne teološke komisije naglasio je da je upravo ta ugledna institucija izabrala sinodalnost, uz vjeru i sakramente i slobodu vjerovanja, kao ključnu teološku temu kojom će se baviti idućih pet godina, te pokušati odgovoriti na izazov jasnijeg formuliranja sinodalnog procesa i definiranja sinodalnosti.

Zajedničarsku narav Crkve očituje sinodalnost. Pritom se ne misli u najužem smislu samo na biskupske sinode u Rimu, već i na opće sabore, na biskupijske sinode, na kolegijalitet biskupskog zbora koji se očitovao i na Drugom vatikanskom koncilu, na zajedničko djelovanje i zajednički hod pape, biskupa i drugih vjernika. Prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar precizirala je u svojem izlaganju na temu “Sinodalnost: dar i zadatak”, da sinodalnost predstavlja hodanje i djelovanje sukladno zajedničkom cilju. Može se zajedno hodati i ne doći do cilja, kao i doći do istog cilja, ali ne ići zajedno. Sinodalnost lišena onog nadnaravnog predstavlja zabludu današnjice, jer odnosnost, relatio, zajedništvo i communio proizlaze iz trinitarnog otajstva i temelj su ljudskog bića stvorenog na sliku Božju. U tome se zrcale odnosi među ljudima (pa i u Crkvi), kao i odnosi između čovjeka i Boga.

Prof. dr. sc. Stjepan Baloban u svom izlaganju naslovljenom “Ozračje sinodalnosti i supsidijarnosti u Katoličkoj crkvi” kao stručnjak za socijalni nauk Crkve istakao je usku povezanost sinodalnosti i supsidijarnosti, pojmova o kojima se relativno malo zna u hrvatskom društvu. Naglasio je da upravo supsidijarnost ukazuje na način kako primjenjivati i izvršavati sinodalnost, čuvajući pritom dostojanstvo ljudske osobe i njezinu slobodu. Problem je u tome što se supsidijarnost, premda preporučena kao socijalno načelo Crkve, još uvijek premalo primjenjuje u crkvenoj praksi, što se očituje i kroz napetosti između viših i nižih instanci.

Mitropolit Eparhije zagrebačko-ljubljanske prof. dr. sc. Porfirije Perić govorio je o pravoslavnom poimanju sinodalnosti (sabornosti) Crkve. Opisao je ukratko povijesni razvoj sinodalnosti relevantan za pravoslavlje današnjice i istakao neke bitne elemente govora o sinodalnosti u pravoslavlju, npr. nužnost episkopata za sabore, odluke o (ne)učestvovanju u sv. pričesti i u euharistiji kao povod za prve sabore u okvirima formuliranja vjere Crkve, kanonsko-pravna pitanja kao nužnost prvog episkopa koji sabor saziva i njime predsjeda, u čemu se očituje trinitarno-dogmatska utemeljenost kanonskog prava u pravoslavlju.

Nakon izlaganja, predavači su kroz živu raspravu odgovarali na postavljena pitanja iz područja egzegeze, ekumenizma, fundamentalne teologije i pastorala.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.