Homilija pape Franje na proglašenju sv. Mirjam od Isusa Raspetoga

Djela apostolska su nam prikazala Crkvu u nastajanju u trenutku u kojem Bog poziva onoga koji treba zauzeti mjesto Jude među apostolima. Ne radi se o preuzimanju dužnosti nego službe. Matija, na kojeg je pala kocka preuzima poslanje koje Petar opisuje ovako: „Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.“ – Kristova uskrsnuća (Dj 1, 21 – 22). Ovim riječima on ukazuje što znači biti dio dvanaestorice: to znači davati svjedočanstvo Isusova uskrsnuća. Činjenica da je rekao „s nama“ daje nam razumjeti da poslanje naviještanja Krista uskrsloga nije pojedinačni zadatak: već je to nešto što se mora živjeti zajednički, u apostolskom zboru i sa zajednicom. Apostoli su imali izravno i predivno iskustvo uskrsnuća: oni su očevici ovog događaja.

Zahvaljujući vjerodostojnosti njihovog svjedočanstva, mnogi su povjerovali; a iz vjere u uskrslog Krista rodile su se i trajno se rađaju kršćanske zajednice. I danas, mi, temeljimo našu vjeru u uskrslog Gospodina na temelju svjedočanstva apostola koje je do nas došlo preko poslanja Crkve. Naša vjera je čvrsto vezana na njihovo svjedočanstvo kao jedan neprekinuti lanac koji se proteže stoljećima ne samo preko nasljednika apostola, već generacijama i generacijama kršćana. Nasljedujući apostole svaki Kristov učenik je pozvan postati svjedok njegovog uskrsnuća, posebno u sredinama gdje je najjači zaborav Boga i gdje su ljudi izgubljeni.

Da se ovo ostvari, nužno je ostati u Kristu uskrslom i u njegovoj ljubavi, kao što nas podsjeća Prva Ivanova poslanica: „Tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje i Bog u njemu“ (1Iv 4, 16). Isus je to stalno ponavljao svojim učenicima: „Ostanite u meni… Ostanite u mojoj ljubavi“ rekao je (Iv 15, 4. 9). ovo je tajna svetaca: ostati u Kristu, sjedinjeni s Njim poput loza na trsu, kako bismo donijeli mnogo ploda (usp. Iv 15, 1 – 8). A ovaj plod nije ništa drugo doli ljubav. Ova ljubav sjaji u svjedočanstvu s. Ivane Emilije de Villenueve, koja je posvetila svoj život Bogu i siromasima, bolesnima, zatvorenicima, izrabljivanima, učinivši se za njih  i za sve konkretnim znakom milosrdne Božje ljubavi.

Odnos s uskrslim Isusom je – takoreći – „atmosfera“ u kojoj živi kršćanin i u kojoj pronalazi snagu da ostane vjeran Evanđelju, također usred zapreka i nerazumijevanja. „Ostanite u ljubavi“: ovo je također činila s. Marija Kristina Brando. Ona je bila posve obuzeta gorućom ljubavi prema Gospodinu; i preko molitve, u susretu srca sa srcem Isusa uskrsloga, prisutnoga u Euharistiji, i odatle je primala snagu da podnosi trpljenja i daruje se poput kruha razdijeljenog na tolike osobe udaljene od Boga i gladne istinske ljubavi.

Temeljno svjedočanstvo uskrslog Gospodina koje moramo darovati drugima je jedinstvo među nama, Njegovim učenicima, nalik onom koje postoji između Njega i Oca. I danas odzvanja u Evanđelju Isusova molitva uoči muke: „da budu jedno, kao što smo mi jedno“ (Iv 17, 11). Iz ove vječne ljubavi između Oca i Sina, koja se izlijeva na nas preko Duha Svetoga (usp. Rim 5, 5), dobivaju snagu naše poslanje i naša bratsko zajedništvo; iz nje uvijek iznova proizlazi radost nasljedovanja Gospodina na putu siromaštva, čistoće i poslušnosti; i ta ista ljubav nas poziva da njegujemo kontemplativnu molitvu. To je na poseban način iskusila s. Mirjam Baouardy, ponizna i nepismena, znala je dati savjete i teološka objašnjenja s iznimnom jasnoćom, plodom trajnog dijaloga sa Svetim Duhom. Poslušnost Duhu Svetom učinila ju je također sredstvom susreta i zajedništva s muslimanskim svijetom. Kao što je i s. Marija Alfonsina Danil shvatila što to znači zračiti ljubavlju Božjom u apostolatu, preobrazivši se u svjedočanstvo blagosti i jedinstva. Ona nam nudi jasan primjer koliko je važno postati odgovorni jedni za druge, živeći jedan u službi drugoga.

Ostati u Bogu i u Njegovoj ljubavi,  kako bi navijestili riječju i životom Isusovo uskrsnuće, dajući svjedočanstvo jedinstva među nama i ljubavi prema drugima. To su činile četiri svetice koje smo danas proglasili. Njihov svijetli primjer i nama je poticaj da se zapitamo o svom kršćanskom životu: Kakvo svjedočanstvo dajem o uskrslom Kristu? Kako ostajem u Njemu, kako živim u Njegovoj ljubavi? Jesam li sposobna sijati u svojoj obitelji, na poslu, u svojoj zajednici, sjeme onog jedinstva koje nam je on darovao učinivši nas dionicima trojstvenog života?

Vraćajući se danas  kući, ponesimo sa sobom radost ovog susreta s Gospodinom uskrslim, njegujmo u srcu potrebu da živimo u ljubavi Božjoj, ostajući sjedinjeni s Njim i međusobno, i slijedeći stope ove četiri žene, uzore svetosti, koje nas Crkva poziva da nasljedujemo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.