OBLAČENJE I POČETAK NOVICIJATA

Od listopada prošle godine u somborskom karmelskom samostanu, kroz vrijeme kandidature i postulature, za nekoliko mladića koji su osjetili redovnički poziv, i to baš za Karmel, odvijao se specifičan život. Osim što su ostavili svoj zavičaj i obiteljsku sredinu, došli su i u drugu državu. U njihovim glavama, a i u glavama njihovih roditelja, bilo je zasigurno i malo nedoumice. No, ubrzo su se raspršili oblaci sumnje i straha. Pošto ne živimo u izolaciji od ljudi, ubrzo su stekli i poznanstva i prijateljstva, te su uvidjeli da doista ″u tem Somboru svega na volju″, pa tako i dobrih ljudi.

Mladići su se vrlo brzo uklopili u redovničku zajednicu. Vidjelo se na njima da se svakim danom sve više osjećaju kao u svom domu, a to je jedan od pokazatelja zvanja. Sudjelovali su u molitvenom i liturgijskom životu zajednice, kao i u onom dijelu koji čine svakodnevne fizičke aktivnosti: čišćenje i uređenje kuće, uređenje dvorišta i briga oko cvijeća, pospremanje drva za ogrjev, rad u kuhinji, crkvi i sakristiji. Svugdje su bili vrlo raspoloživi.

Njihov odnos prema svima nama u redovničkoj zajednici i onima koji rade u samostanu i crkvi bio je više nego korektan – topao, ljudski, s poštovanjem i razumijevanjem. Promatrali su oni nas i mi njih. Uz manje korekcije od strane magistra, pokoje predavanje, duhovno štivo te nadasve zajedničku i osobnu molitvu, a svakako i pod zaštitom i zagovorom sluge Božjega o. Gerarda Stantića, čiji zemni ostaci leže u našoj crkvi u Somboru, rasli su kroz to vrijeme u svom ljudskom i kršćanskom identitetu, i pomalo izbližega upoznavali karmelsku karizmu. Jednom tjedno išli su i na ″parlaonicu″ mladih u župu Uzvišenja svetoga Križa, gdje su se susretali s mladima te su mogli čuti i govoriti o raznim vjerničkim temama koje osobito dodiruju mlade u njihovoj životnoj dobi. Bio je tu i poneki izlet, kao i odlazak na susret sa papom Franjom u Sarajevo.

Svi kažu kako vrijeme brzo leti, pa je tako i u somborskom Karmelu vrijeme brzo proletjelo. Po povratku s tri ljetna tjedna provedena u vlastitim obiteljima, započela je bliža priprava za ulazak u novicijat. Mladići koji su se na to pripremali su (po starosti): Marino Gudić iz Krapinskih Toplica, Juraj Marinković iz sela Sasovac kraj Nove Rače blizu Bjelovara, Matija Tišljar iz mjesta Stružec pokraj Popovače, Ante Jakus iz Solina, te Ante Travica iz Zagreba, koji je bio naš sjemeništarac četiri godine i najdulje je čekao ovaj dan.

Nakon svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, te svetkovine svetoga Stjepana kralja, zaštitnika karmelićanske crkve u Somboru, što je ujedno i dan posvećenja crkve, ulaskom u duhovne vježbe, kroz koje ih je pratio njihov odgojitelj o. Stjepan Vidak, započela je 25. kolovoza uvečer neposredna priprava za novicijat. Kroz punih pet dana nastojali smo biti otvoren Duhu Svetom, glavnoj osobi u duhovnim vježbama. Euharistijska slavlja, molitva časoslova, svakodnevno večernje klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, poticajni nagovori, osobna molitva te osobni razgovor odgojitelja s postulantima, sastavnice su ove neposredne priprave, tj. duhovnih vježbi koje smo završili ujutro u ponedjeljak 31. kolovoza 2015. Ovako oduhovljeni proveli smo taj cijeli dan u zajedničkom bratskom druženju na izletu na Dunavu.

Onda je započelo odbrojavanje dana posljednjeg tjedna postulature, i, uz još neke fizičke aktivnosti u samostanu, stigao je i dan oblačenja, što je ujedno i dan početka novicijata za našu braću postulante, a to je bila nedjelja 6. rujna 2015. Molbe za ulazak u novicijat su bile predane, o. Srećko, provincijal, je stigao, znači – sve je spremno.

Iako se obred redovničkog oblačenja u našem Redu ne običava vršiti u crkvi pod svetom misom, ipak smo odlučili da to bude upravo na taj način. Zašto? Zbog vjernika koji su kroz deset mjeseci zajedno s našim postulantima slavili svetu misu u našoj crkvi, a koji već oko dvadeset i pet godina nisu imali prilike vidjeti ovdje jedan naraštaj mladih koji su se odazvali redovničkom pozivu. Vjernici katolici u Somboru su manjina, pa su zaslužili biti dio ovoga slavlja, a vjerujemo da će ih i dalje pratiti svojim molitvama, osobito članovi Karmelskog svjetovnog reda iz Sombora.

U našem Redu je običaj da se pri ulasku u novicijat odabire i redovničko ime, odnosno dodatak osobnom imenu koji označava i na neki način obilježava i usmjerava redovnika i njegov život. Evo imena naših novaka: br. Marino od Kraljice Anđela (Gudić), br. Juraj od Terezije od Djeteta Isusa (Marinković), br. Matija od Presvete Bogorodice (Tišljar), br. Ante od Gospe od Blagovijesti (Jakus) te br. Ante od Krista Kralja (Travica).

Bog, koji je započeo ovo djelo s njima, neka ga i dovrši! Amen!

Jedna misao o “OBLAČENJE I POČETAK NOVICIJATA”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.