Sveti je Albert rođen sredinom 12. stoljeća u Castel Gualtieriju u Emiliji, Italija. Ušao je u red Canons Regular Svetoga Križa u Mortari (Pavia), te je postao prior 1180. 1184. imenovan je biskupom u Bobbiou, no sljedeće je godine premješten u Vercelli, gdje je upravljao dvadeset godina. Tijekom tog vremena poduzeo je diplomatske misije nacionalnog i međunarodnog značaja s rijetkom zapaženom razboritošću i čvrstoćom. 1194. potpomogao je mir između Pavie i Milana, te pet godina kasnije između Parme i Piacenze. 1191. slavio je biskupijsku sinodu koja je iznjedrila vrijedne disciplinske odredbe koje su ostale model sve do današnjeg vremena. Bio je također jako uključen u pravne poslove konstituiranja mnogih redova. 1205. Albert je imenovan patrijarhom Jeruzalema i malo kasnije je proglašen Papinskim legatom za crkvenu provinciju u Jeruzalemu. Stigao je u Palestinu na početku 1206., no u prvo je vrijeme živio u Acri pošto je Jeruzalem u to doba bio pod okupacijom Saracena. U Palestini je bio uključen u različite mirovne inicijative, ne samo između kršćana, nego i između kršćana i nekršćana, i sve je to radio s velikom energijom. Dok je boravio u Acri okupio je pustinjake s Gore Karmel te im je dao Pravilo. 14. rujna 1214., za vrijeme procesije, bio je proboden nožem, od čega je i umro. To je učinio upravitelj Bolnice Duha Svetoga, kojega je Albert ukorio zbog grešnoga života.