Apostolski nuncij u Karmelu u Mariji Bistrici na završetku Godine sv. Terezije Avilske

Svečanu koncelebriranu sv. Misu na čast sv. Terezije Avilske u četvrtak, 15. listopada 2015., u bistričkom Karmelu predslavio je mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Time je proslavljen i završetak jubilarne godine u kojoj smo slavili 500. godišnjicu rođenja ove velike svetice. U svečanom slavlju sudjelovali su karmelićanin o. Vinko Mamić, o. Ivica Hadaš, DI, nuncijev tajnik, te osam svećenika iz zagorskog arhiđakonata i dva zagrebačka bogoslova koji su posluživali kod oltara.

Na početku slavlja mons. D’Errica pozdravio je vlč. Antun Motičić izrazivši radost što je Papin predstavnik u našoj domovini došao zajedno sa svećenicima, sestrama i vjernicima proslaviti svetkovinu sv. Terezije. Vlč. Motičić naglasio je kako je bl. Alojzije Stepinac učinio veliko dobro našem narodu pozvavši karmelićanke u Hrvatsku, te kako naš narod dobiva mnoga duhovna dobra iz ovog vrela istinskog redovništva.

U svom odgovoru na pozdrav nuncij je zahvalio majci Natanaeli na pozivu, i to s dva razloga. U prvom redu, zbog slavlja sv. Terezije i jubileja njezinog rođenja, koje na ovaj način slavi u zajedništvu sa sestrama i svećenicima iz okolnih župa. Drugo, zbog prigode da susretne zajednicu bosonogih karmelićanki, kao i da svi zajedno mole za Svetog Oca čiji je on predstavnik u našoj zemlji.

Nuncij se u propovijedi zaustavio na nekim točkama poruke koju daje sv. Terezija Avilska. Ona je bila providnosna osoba za svoje vrijeme, a njena poruka aktualna je i za nas danas. Bila je obdarena izvanrednim duhovnim i ljudskim sposobnostima. Živjela je u vrlo delikatnom i teškom vremenu za crkveni život – vremenu protestantizma i tridentske obrane i obnove Crkve. U Crkvi toga vremena bilo je puno onih koji su živjeli sablažnjivim životom. U takvom vremenu podigao je Duh Sveti izabrane duhove i nadahnuo poslanje obnove i vraćanja Crkve svježini Evanđelja. To je posebno bilo poslanje sv. Terezije Avilske, osobito u pogledu redovničkog života, ali i sveopće Crkve.

Današnje vrijeme slično je vremenu sv. Terezije. Kao što je sv. Terezija bila pozvana na obnovu reda i Crkve, tako je i papa Franjo danas na to pozvan. Danas je on ta velika osobnost koju Duh Sveti poziva na obnoviteljsku ulogu u Crkvi. Papa pronalazi u sv. Tereziji neke temeljne točke za novu viziju Crkve. Jedna od zajedničkih perspektiva Terezije i Svetog Oca jest uvjerenje kako je vrijeme da se krene. Sv. Otac podsjetio je u svom pismu biskupu Avile, rodnog grada sv. Terezije, u povodu jubileja 500. godišnjice njezinoga rođenja, na četiri usmjerenja njene duhovnosti: radost, molitva, bratstvo i prihvaćanje svojega vremena. Put radosti: Terezija govori o radosti svojim kćerima, koje se trebaju njome odlikovati upravo po svojoj radikalnoj opredijeljenosti za Krista. Radost je potreba ljudi našega vremena jer ima puno trpljenja. Lica kršćana trebala bi odsijevati radošću. Drugi je put molitve, a tu se prvenstveno radi o našem prijateljskom odnosu s Bogom. Da budemo sami sa Samim. Naš put je put prema Bogu. Molitva je put prema Bogu koji je Ljubav i Otac. To upućuje na sljedeće usmjerenje, odnosno put, a to je bratstvo. Pozvani smo promatrati Boga koji je Ljubav i koji je Otac, da bismo se tako sjetili da smo svi njegova djeca. Ići prema bližnjima koji su na rubovima, npr. prema imigrantima. Poziv na brigu za sve koji su u potrebi. Četvrti put je prihvaćanje sadašnjeg vremena, i to tako da se ide na putove svijeta s Evanđeljem u ruci, a s Duhom u srcu, bez zatvaranja u sebe. Papa nas poziva na otvorenost svima. Na kraju propovijedi nuncij je rekao da on vidi Papu kao obnovitelja, poput sv. Terezije, kao veliku milost Božji za naše vrijeme.

Na završetku misnog slavlja o. Vinko Mamić u ime zajednice sestara uputio je zahvalu svima, a posebno apostolskom nunciju, kojemu je obećao molitvenu potporu za njegovo poslanje u našoj Crkvi i društvu.

Liturgijsko pjevanje pod sv. Misom animirale su sestre karmelićanke. S. M. Karmen je, uz pratnju s. Hane na violončelu, otpjevala Panis angelicus Cesara Francka. Ocu nunciju se njezina izvedba svidjela, pa je u sestarskoj kapeli u klauzuri zamolio da otpjeva skladbu Ave Maria.

Susret nuncija sa zajednicom protekao je u srdačnom ozračju i u duhu riječi koje je u propovijedi naglasio, a koje je papa Franjo iščitao za naše vrijeme iz djela sv. Terezije: radost, molitva, bratstvo i prihvaćanje sadašnjeg vremena. U tom kontekstu bilo je govora i o kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca. Mons. D’Errico je zamolio sestre da se u molitvi zauzmu pred Gospodinom da Crkva u Hrvatskoj ide naprijed, pružajuću ruku pomirenja svima koji su nam u prošlosti nanijeli mnogo teškoća i boli. Na to nas poziva i sam Blaženik. Između ostalog je rekao: “U ovom hodu Crkve na periferije, ekumenizam ima posebnu ulogu, jer istina je da su mnoga naša braća odvojena, te moramo poći i k njima, posebno pravoslavnim kršćanima s kojima dijelimo istu vjeru. Ako se Papin prijedlog promatra u kontekstu pobudnice Radost evanđelja i poziva na promjenu mentaliteta, ako se u tom smislu gleda i Mješovita komisija pravoslavnih i katoličkih stručnjaka o kardinalu Stepincu, onda će ju biti moguće vidjeti kao logičnu i naravnu posljedicu takvog stava. Tko ispravno čita Radost evanđelja i ono što Papa govori svakoga dana, vjerujem da mu neće biti apsolutno ništa čudno u tom prijedlogu. On ne čini ništa protiv Hrvata, već je jednostavno vođen ekleziološkom vizijom koju predlaže od prvoga dana svoga pontifikata.” Napomenuo je također kako Papa cijeni kontemplativni život redovnica u klauzuri, te potaknuo sestre na autentično življenje karizme u duhu sv. Terezije Avilske.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.