Muzičke večeri u Karmelu II

U subotu, 6. prosinca 2014., uoči druge nedjelje došašća, na spomendan svetoga Nikole, biskupa, darovatelja djece i svih onih koji se osjećaju kao djeca, zajednica karmelićana iz Sombora, darovala je svojim sugrađanima koncert koji je drugi u nizu koncerata koji nose zajednički naslov Muzičke večeri u Karmelu – “Pjevajte Gospodu pjesmu novu”. Koncert je održala izvorna vokalna skupina “Kraljice Bodroga” HKUD-a “Bodrog” iz Bačkog Monoštora. Otpjevale su nam jedanaest pjesama koje su dio crkvene baštine Hrvata u liturgijskom vremenu došašća. Odjevene u svoje prekrasne šokačke narodne nošnje, svojim prodornim glasovima ispunile su prostor karmelićanske crkve svetoga Stjepana, kralja.

“Kraljice Bodroga” ove su godine izdale i CD s marijanskim pjesmama. Njihova vokalna skupina čest je gost raznih kulturnih događanja, koncerata, festivala i čisto vjerskih zbivanja u Bačkoj, a isto tako i u Hrvatskoj.

Koncert je bio popračen i duhovnim poticajima, promišljanjima, kako bismo svi ovo vrijeme došašća proveli u ozračju mira, prijateljstva, dobrih međuljudskih odnosa, kako bi se možda netko uputio putem obraćenja, istinske vjere, ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Svaki čovjek je po sebi dobar jer potiče od Dobroga. No, ta iskonska dobrota je toliko puta pomućena, umanjena, osakaćena. Ponekad imamo stisnuto srce i ne pokazujemo ljubav jedni drugima, a samo ljubav daje životnu snagu. Pobudimo plemenite osjećaje u sebi i prvenstveno ćemo se mi bolje osjećati.

Oduvijek čovjek vapi za trajnom srećom, za trajnim mirom, za trajnom uspostavom zdravih međuljudskih odnosa, za vječnim životom. I uvijek iznova to želi steći na svoj način, često koristeći sredstva, čak i sustave, koji još pogoršavaju dotadašnje stanje, a odbacujući Boga. O, kad bi čovjek barem prihvatio istinu da se odbacivanjem Boga to ne može postići!

Čovjek ne želi vidjeti uzrok današnje krize vrijednosti i moralnog pada, ne ljubavi, raščovječenja, mraka – upravo u svom nijekanju Boga, u odbacivanju Stvoritelja. Ako gledamo i samo ljudske odnose: što je čovjek koji se odriče pripadnosti svojoj krvnoj obitelji, koji se odriče svojih roditelja, ne priznaje ih svojima? Može li on biti sretan, može li samo tako ignorirati svoje podrijetlo bez da ga zapeče savjest što se stidi svojih korjena?! Mislim da ne može i da ne može biti sretan koliko god mu izvana život bio uspješan.

Vidimo da nijekanjem Boga nestaje i čovjek i život. Ne u fizičkom nego kvalitativnom smislu. No, sve je ovo Bog predvidio i spremio nam lijek: svoga Sina, koji je Život, Svjetlo i Ljubav. Za Isusa se kaže: “jer je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, ljubio ih je do kraja.” Baš u tome jest posebnost kršćanske ljubavi, ne prestajati ljubiti do kraja. Nije izvor naše ljubavi u nama samima, nego u Bogu. Vidimo što se događa kad ljubimo na svoj način. Tek kad dozvolimo da On ljubi u nama onako kako je Isus ljubio, tek tada smo ono što se zove čovjek. Iako smo takvi kakvi jesmo, Bog nas ljubi. I jer vidi da se sami ne možemo popraviti, šalje nam Spasitelja. “U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.”

U gradu Somboru ima puno kršćana, bilo katolika, pravoslavnih ili onih koji pripadaju crkvenim zajednicama proizašlim iz reformacije. Potrebno se zalagati za zajedničko dobro, za svakoga čovjeka, za prirodu, za lijepo! To nije lako, naravno, jer uvijek ima suprotivština. Ali se ne treba obeshrabriti. Kao što Bog nikada nije i nikada neće dignuti ruke od nas, svoje djece, tako se i mi ne smijemo umoriti u činjenju dobra. Samo gledajući naša dobra djela, netko se može zagrijati da bude kršćanin. Ova snaga se može dobiti samo od nadnaravnog poticaja. Majka Terezija iz Kalkute rekla je u jednom intervjuu: “Odanost vjeri mi iskazujemo primjerom u praksi. Božjom ljubavlju ljubimo svakoga na konkretan način. Naša djela siromašnima i napaćenima otkrivaju ljubav kojom ih Bog ljubi. Rezultat je uvijek predivan. Jednom mi prilikom u Indiji američki novinar, gledajući me kako dajem lijek osobi oboljeloj od gangrene, reče: ‘Ja to ne bih radio ni za milijun dolara.’ Odgovorila sam mu da ni ja to ne bih napravila za taj novac. ‘Radije to radim iz ljubavi prema Bogu. Ova osoba koja trpi u boli za mene predstavlja Kristovo tijelo.’

U Djetetu u jaslama, Bog nam se sam daruje po svome Sinu. On želi da se jednostavno to darivanje nastavi, a nastavlja se preko nas, Njegove djece. I svaki put kad učinimo nešto s ljubavlju, kad učinimo dobro, odražavamo nešto od Boga; makar mi i ne mislili o Bogu. Jer On je u našu narav preko glasa savjesti utisnuo jedan imperativ: čini dobro, a izbjegavaj zlo. Više sam čovjek ako više ljubim i više činim dobro; više sam čovjek koliko više u sebi gajim kreposti, vrline, dobre navike, spremnost na pomoć. Mi sebe ostvarujemo najviše kad se možemo darovati drugome. Kad se vrtimo samo oko sebe, nismo sretni. Zato je vrijednost svakoga čovjeka u onome što on jest, a ne u onome što posjeduje.

Želimo da nam ove muzičke večeri u Karmelu pomognu da budemo više čovjek, i da čovjek čovjeku bude brat, a ne vuk. Neka nam u tome pomogne i zagovor Blažene Djevice Marije, majke i kraljice Karmela.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.