Uskrs s Terezijom Avilskom

Na ovo uskrsno vrijeme neka nam progovori sama sv. Terezija Avilska koja ima vrlo prisan odnos s Isusom, Ocem, Duhom Svetim. Ona govori svoji sestrama kako moraju pratiti Isusov život, u njem sudjelovati kao što žena sudjeluje u životu svoga muža i obratno. I stoga piše:

„Tako, kako kažu, mora postupati žena da bi bila dobra supruga, sa svojim mužem; pa ako je on žalostan, mora i ona pokazati da je žalosna, a ako je veseo, makar ona to ne bila nikada, da je vesela (…). Tako istinski, bez himbe, čini Gospodin s nama; jer podložnim se čini on i hoće da budete gospodarica, te da On bude vama po volji. Ako ste vesele, gledajte Ga uskrsloga, jer će vas razveseliti sama pomisao na to kako je izišao iz groba. I s kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom veličanstvenošću, kako pobjedonosno, kako veselo! Poput nekoga tko je tako sretno izišao iz boja, u kojem je dobio tako veliko kraljevstvo koje hoće da cijelo bude za vas i On sam s njime. Pa zar je onda mnogo da na Onoga koji vam toliko daje, svrnete jedanput oči da Ga pogledate?

Ako ste u nevoljama ili tužne, pogledajte Ga na putu prema vrtu. Kakvu li je veliku tugu nosio u svojoj duši, budući da je On, premda je sama strpljivost, iskazuje i žali se na nju. Ili Ga, pak, pogledajte privezana uza stup, puna boli, cijeloga tijela izmrcvarenoga zbog toga što vas toliko ljubi; koliko li trpi, gonjen od jednih, pljuvan od drugih, zanijekan od svojih prijatelja, napušten od njih, bez ikoga tko bi se zauzeo za Njega, promrzao od zime, potisnut u takvu samoću da se uzajamno možete tješiti. Ili Ga pogledajte pod teretom križa, a da Mu nisu dali ni da predahne.

On će vas pogledati tako lijepim i samilosnim očima, punima suza, i zaboravit će na svoje muke zato da vama ublaži vaše, samo zato što se idete tješiti s Njime i okrećete glavu da Ga pogledate. »O, Gospodaru moj, istinski Zaručniče moj! (možete Mu vi reći, ako vam se srce raznježilo vidjevši Ga takvoga, pa ne samo što ćete Ga htjeti gledati, već ćete se radovati što razgovarate s Njime, ne sastavljenim molitvama, već patnjom vašega srca, jer on do njih vrlo mnogo drži).

Zar ste tako potrebiti, Gospodine moj i Dobro moje, da hoćete prihvatiti tako bijedno društvo, kao što je moje, i da vidim na Vašem licu da ste se utješili sa mnom? Pa kako je moguće, Gospodine, da Vas ostavljaju samoga anđeli i da Vas ne tješi čak ni Vaš Otac? Ako je tako, Gospodine, da hoćete sve pretrpjeti poradi mene, što je to što ja trpim poradi Vas? Na što se žalim? Ta već se sramim što sam Vas vidjela takvoga, pa želim pretrpjeti, Gospodine, sve tegobe koje me snađu i smatrati ih velikim dobrom zato da Vas nasljedujem u nečemu. Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći.«

A na drugom mjestu ona se kod Nebeskog Oca zauzima za Isusa:

“O Vječni Oče, gledajte da se ne smiju zaboraviti tolika bičevanja, nepravde i tako preteške muke! Ta, Stvoritelju moj, kako može podnositi tako milosrdno srce, kakvo je Vaše, da se ono što je učinjeno tako žarkom ljubavlju Vašega Sina i da Vama više ugodi (jer ste zapovjedili da nas ljubi) tako malo poštuje, kao što danas tako malo poštuju Presveti Sakrament ovi heretici koji Ga lišavaju Njegovih prebivališta, rušeći crkve?

Pa da je i preostalo nešto što On nije učinio da Vam ugodi, ali sve je u potpunosti izvršio! Zar nije bilo dosta, Vječni Oče, što nije imao gdje nasloniti glavu dok je živio, i uvijek u tolikim nevoljama, već Mu sada oduzimaju prebivališta koja ima da pogosti Svoje prijatelje (zato što vidi da smo slabi i da je potrebno da se oni koji trebaju raditi moraju hraniti tom Hranom)? Zar već nije i previše platio za Adamov grijeh? Zar uvijek, kada mi ponovno sagriješimo, to mora plaćati ovo prekrotko Janje?

Nemojte to dopuštati, Vladaru moj! Neka se već smili Vaše Veličanstvo! Ne gledajte na naše grijehe, nego na to da nas je otkupio Vaš Presveti Sin, te na Njegove zasluge i zasluge Njegove slavne Majke i toliko svetaca i mučenika koji su umrli poradi Vas! Jao jada, Gospodine, tko se to odvažio izgovoriti ovu molbu u ime svih! Kakva loša posrednica da budete uslišane, kćeri moje, koja je uputila molbu za vas! Mora još više ozlovoljiti ovoga Vrhovnoga Suca kada vidi da sam tako smiona, i to s razlogom i s punim pravom! Ali, svrnite svoj pogled, Gospodine, budući da ste Bog milosrđa; imajte ga za ovu jadnu grešnicu, crvića koji se pred Vama toliko osmjeljuje. Gledajte, Bože moj, na moje želje i suze s kojima Vas to molim i zaboravite moja djela, poradi Vas, te se smilujte tolikim dušama koje se gube i podupirite Vašu Crkvu. Nemojte dopustiti da bude još gubitaka među kršćanima, Gospodine. Obasjajte ovu tamu”. (Put, 3, 8-9)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.