Bogoslovi na duhovnim vježbama u Samoborskom gorju

Karmelićanski bogoslovi boravili su u planinarskom domu u mjestu Cerina u Samoborskom gorju od 29. ožujka do 1. travnja, te 2. travnja u Đakovu i okolici, obavljajući svoje godišnje duhovne vježbe pod vodstvom magistra bogoslova o. Darija Tokića. Ovogodišnje duhovne vježbe bile su malo drugačije nego inače – nisu se održavale u nekom od karmelićanskih samostana. Domaćini su nam bili udruga “Ekosspiritus” i volonteri planinarskog društva sv. Patrika koji organiziraju križne puteve i druge duhovne sadržaje.

Pristup duhovnim vježbama bio je osoban, s vlastitom organizacijom većine vremena i osmišljavanjem duhovnih sadržaja. Vrijeme smo nastojali provoditi što je više moguće u šutnji i traženju Boga i novih snaga na prekrasnim obroncima Samoborskog gorja te u staroj kamenoj kući iz 19. stoljeća preuređenoj u planinarski dom sa kapelicom. Jedan dio bogoslova noćio je u zajedničkoj velikoj sobi za planinare i goste, koja je neke podsjećala na vojne dane, a oni željniji samoće i avanture boravili su u šatorima na obližnjim livadama. Avantura doduše nije bila u planu, ali je tako ipak ispalo. Imali smo, naime, bliske susrete s divljim, ali i miroljubivim životinjama, što ipak u noći i nije bilo previše romantično!

Domaćini, gospoda Radovan i Vlado i gospođe Irena i Katarina s malim Josipom, svojim angažmanom i toplinom dodatno su nam uljepšali nezaboravno vrijeme. Domaća kuhinja, starinski namještaj i zaštićeni predmeti, cijepanje drva i loženje peći, donošenje vode s izvora, šetnja u veličanstvenoj prirodi, vodopad, potok, zajedništvo i samoća, samo je dio darova Božjih koje smo uživali kroz ovo milosno vrijeme. Jedini problem bilo je otići sa ovog čarobnog mjesta mira i prirodne ljepote.

Šećer na kraju bio je subotnji izlet u srce Slavonije, u Đakovo, u organizaciji Karmelskog svjetovnog reda (OCDS). U Đakovu smo prošetali gradom te posjetili najljepšu katedralu od Venecije do Istanbula, kako je rekao sv. papa Ivan XXIII. Grad smo vrlo brzo obišli, a još brže zavoljeli. Potom smo na uočnicu nedjelje Božanskog milosrđa posjetili svetište Božanskog milosrđa u Ovčari kod Đakovačke Trnave, gdje je svetu misu predslavio vlč. Miro Tomas, uz koncelebraciju o. Darija Tokića. Vlč. Tomas nas je prije mise upoznao sa svetištem i sa sv. Faustinom Kowalskom, od koje je krenuo pokret Milosrdnog Isusa. Istaknuo je da privatne objave sv. Faustine nisu ništa novo, dodatno i obvezujuće za Crkvu jer je cijela objava dana u Isusu Kristu, ali je Isus preko nje naglasio nešto što smo pomalo zaboravili i što nam je u ovom vremenu jako potrebno: shvatiti i tražiti milosrđe koje nam Bog žarko želi dati. O. Tokić je u propovijedi rekao kako to Božje milosrđe, koje smo besplatno i nezasluženo dobili od Boga, moramo dijeliti drugima, u protivnom ono nema smisla.

Prekrasan dan smo završili posjetom klauzurnim sestrama karmelićankama u Đakovačkoj Breznici. One su nas već tradicionalno počastile zakuskom i poklonima vlastite izrade, a najviše duhovnom okrepom, koje su prepune. Zahvalni Bogu, magistru i OCDS-u za svaki trenutak, vratili smo se u svoje Remete puni dojmova i nove duhovne snage, što je i cilj duhovnih vježbi. Posljednje riječi bile su: predivno, prekrasno i – kad ćemo opet!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.