Dvojica novih svećenika u vrtu Karmela

Subota, 15. lipnja 2013, bila je svečan i radostan dan, kako za cijelu Zagrebačku nadbiskupiju, tako i za našu karmelsku Provinciju. Naime, taj je dan zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zaredio jedanaest novih svećenika, a među njima i dvojicu naših karmelićana, o. Danijela Saleškog od Božje Ljubavi (Čolu) i o. Stipu od Božanskog Srca Isusova (Tomića).

U zagrebačkoj prvostolnici na svečanom misnom slavlju, uz uzoritog gosp. Kardinala, koncelebrirali su pomoćni zagrebački biskupi, provincijali i 150 svećenika, kao i nemali broj trajnih đakona. Osim toga, prvostolnica je bila ispunjena mnoštvom vjernika, među kojima su bili članovi obitelji, rođaci, prijatelji i župljani naših ređenika.

Neposredno prije homilije uslijedilo je pojedinačno prozivanje kandidata za ređenje, pri čemu je svaki od njih svojim „Evo me!“ potvrdio svoju spremnost da se posve preda Bogu u službi svećeništva. Nakon toga je uslijedila propovijed u kojoj je Uzoriti podsjetio na smisao službe prezbitera riječima: „Oni će biti suobličeni Kristu, vrhovnom i vječnom svećeniku, bit će sjedinjeni s biskupskim svećeništvom, posvećeni za prave svećenike Novog zavjeta da propovijedaju Evanđelje, da pasu Božji narod i da, osobito euharistijskom žrtvom, slave bogoslužje.“ Promišljajući o odgovornosti iste službe i njezinom značenju u suvremenom svijetu, Kardinal je posebno istaknu važnost molitve za život svećenika.„Razmatrajući Evanđelja nije teško primijetiti da je molitva imala veoma važno mjesto u Isusovu životu. Evanđelisti ga često predstavljaju u molitvenom zajedništvu s nebeskim Ocem, posebno u ključnim trenucima njegova poslanja. Isus je u Getsemanskom vrtu pozvao apostole: »Bdijte i molite da ne padnete u napast« (Mt 26,41). Molitva je, dakle, za apostole morala biti konkretan način sudjelovanja u »Isusovu času«. Tako treba biti i za nas svećenike. Bez molitve prijeti opasnost da se podlegne istoj napasti u koju su upali i apostoli kad su se suočili sa »sablazni križa« (usp. Gal 5,11).“ Stoga je Uzoriti očinski potaknu ređenike na ustrajnu molitvu riječima: „Dragi ređenici, poput Krista koji je poslanje što mu ga je povjerio Otac nebeski usko povezao s molitvom, dugom i postojanom, noći je provodio u molitvi, i vi ste pozvani u temelj svoje svećeničke egzistencije staviti molitvu. Ona će vam pomoći da uskladite život sa službom, da očuvate identitet i autentičnost svoga svećeničkog zvanja i poslanja.“

Nakon homilije je uslijedio sam obred ređenja. Prije svega obećanja vezana za svećeničku službu i poslušnost biskupu, koji su dali ređenici. Zatim je uslijedila prostracija kojim su oni izrazili svoje potpuno predanje Bogu, dok cijela Crkva molila za njih pjevane litanije. Nakon toga uslijedio je središnji dio obrede ređenja – polaganje biskupovih ruku u tišini kojim se predaje dar svetog reda. Nakon što je biskup položio svoje ruke, u znak svećeničkog zajedništva, svi prisutni pomoćni biskupi i svećenici su položili ruke na naše ređenike. Nakon toga su novozaređenim svećenicima braća svećenici pomogli da obuku svećeničko ruho. Našim novim karmelićanskim ocima Danijelu i Stipi su pomogli naš provincijal, o. Vinko Mamić, i odgajatelj bogoslova, o. Stjepan Vidak. Kad su novi svećenici bili obučeni Kardinal je svakom pojedinom pomazao ruke, i pružio kalež s vodom i vinom i pliticu s hostijom. Na kraju obreda ređenja uslijedio je cjelov mira Kardinala i novih svećenika.

Nakon obreda ređenja nastavljeno je euharistijsko slavlje, a naši novu svećenici su po prvi puta sudjelovali u prinosu euharistijske žrtve, a na kraju misnog slavlja, poslije Kardinalovog blagoslova, i oni su po prvi puta podijelili svoj mladomisnički blagoslov okupljenom mnoštvu.

Ispred katedrale su se naši ređenici imali prilike susresti s obiteljima, rodbinom i prijateljima, a potom su se sa subraćom i užom obitelji povukli u lijepi remetski samostan, gdje je bio upriličen svečani ručak.

Ako ste pomislili da je time ova radosna priča zaokružena, malo ste se prevarili. Naime, isti dan predvečer naši novi svećenici, o Danijel i o. Stipe su po prvi puta slavili svoju misu u okrilju starog nam svetišta Majke Božje Remetske, a tom prigodom je otac Provincijal propovijedao i ukratko iznio srž svećeničke službe. To je tzv. mlada misa za remetsku župnu zajednicu, a poslije nje su naši novi svećenici pojedinačno podijelili mladomisniči blagoslov svojoj subraći i svim prisutnim župljanima. Time je ovaj svečani i radosni dan završio.

I dok naše ređenike preporučujemo i dalje u vaše molitve, jer bez molitve nema ni svećenika, oni radosni s primljenih milosti zahvaljuju dragom Bogu na svemu, i sve vas izručuju u Božansko Srce, da vam ono uzvrati svakim dobrom za podršku koju se vi njima pružali.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.