OPIS DUHOVNE KRIZE SV. TEREZIJE

Prema o. Castellanu, karmelićaninu, dobrom poznavatelju djela sv. Terezije Avilske, u jednoj usporedbi između perioda života sv. Terezije i opisa stanja odaja u Zamku duše, Terezija proživljava stanja I, II, III i djelomično IV odaje od rođenja 1515. do 1544. godine kada ima 29 godina. Taj duhovni put opisan u Zamku duše može se sažeti ovako:

Prve odaje sadržavaju opis stanja duše koje žele autentičan kršćanski život ali su još zaokupljene svijetom, ne obaziru se na lake grijehe i sklone su moliti samo za svoje vremenite potrebe. Trebale bi bježati od prigoda za grijehe, ozbiljno se odlučiti za Krista i tražiti samoću i prilike da prodube svoju vjeru. Stanje ovih duša je sklono grijehu ako već nisu u grijehu, milost ih potiče na autentično obraćenje, a imaju prve molitvene stupnjeve koji se najčešće očituju u usmenoj molitvi.

Druge odaje predstavljaju duše koje već imaju neku odlučnost da žive u milosti, trude se oko molitve i ponekad oko mrtvljenja. Pa ipak, uz tolike napasti ne žele se potpuno odreći duha ovoga svijeta. Stanje ovih duša je označeno borbom, milost ih potiče i vodi prema ustrajnosti a razmatranje je molitva koja označava stupanj njihova duhovnog života.

Treće odaje označuju stanje onih duša koje su već uredile svoj nutarnji i vanjski život, ne padaju u svojevoljne ni teške ni lake grijehe. To je stanje jednog dosegnutog stupnja prividnog savršenstva kršćanskog života. Ali u njima je još prisutno u velikoj dozi duhovno sebeljublje i samodopadnost. Za daljnji put treba im više poniznosti i poslušnosti. Stanje duša je označeno jednom postojanošću kršćanskog života, Božja milost ih vodi u kušnje a molitva većoj otvorenosti prema Bogu. To je jedno stanje koje je naglašeno u molitvi sabranosti.

U jednoj usporedbi opisa paralelizma duhovnog puta sv. Terezije i sv. Ivana od Križa na ovom razvojnom stupnju duhovnog života za daljnji duhovni rast duša treba proći tamnu noć sjetila.

Duhovnu krizu koja je zahvatila sv. Tereziju, odnosno u vrednovanju negativnih aspekata koje svetica navodi u ovom vremenu da bi ih se dobro razumjelo treba shvatiti da je ona to pisala kada je već proživjela duboki mistični život milosti, treba ih shvatiti u cjelovitosti duhovnog puta svetice koja puno puta naglašava da nikada ne bi učinila svjesno teški grijeh. Valja primijetiti da ta asketska borba Terezije iako je bila jaka nije bila naglašenog pokorničkog tipa nego su to bile napetosti i padovi u volji i neka mala popuštanja u afektivnom dijelu bića. Uza sva nastojanja vlastite volje svetica ne uspijeva pobijediti svu nedosljednost i nedostatke koji će samo mistične milosti nakon ovoga perioda duhovnog života u njoj ostvariti, iako su mistične milosti bile na neki način već prisutne u ovom periodu duhovnog života.

U dobi od 27 godina Terezija je zadobila zdravlje i živi redoviti redovnički život u samostanu Od Utjelovljenja, ali na njenom duhovnom putu slijedi dugi niz godina krize u duhovnom životu. Iste godine 1542. papa Pavao IV u Rimu po uzoru na Španjolsku osniva rimsku inkviziciju koja će ipak biti fleksibilnija i manje tvrda od španjolske.

U svom duhovnom životu Terezija je morala kročiti sama, bez pravog duhovnoga vodstva i zbog toga kaže da nikada nije naišla na ispovjednika koji ju je razumio te joj je i to bila dodatna poteškoća koja ju je gurala unatrag (Ž 4,7; 5,3.10; 6,4; 8,11).

Prihvaća prijateljstva od ljudi izvana koja ju potiču na ispraznost (Ž 7,6). Terezija je imala srce koje je lako odgovaralo na naklonost i ljubav bližnjeg, a istovremeno iako i bez primisli teškoga grijeha u sebi je još živjela neusklađenost Božanske i ljudske ljubavi. Sama svjedoči: „Mogli su me osvojiti jednom sardinom.“ (Pismo 248).

Jednom zgodom svom rođenom ocu priznaje da se više ne bavi nutarnjom molitvom (Ž 7,12). Istovremeno kušala je taštinu u srcu (Ž 7,17) i nakon proživljene bolesti javljaju se čisto naravne želje.

Terezija kuša i Isusovu vjernost usprkos svega što proživljava: „Blagoslovljen budite Isuse uvijeke jer premda sam ja vas ostavljala vi niste ostavili mene samu, tako da ne bih opet ustala time što ste mi uvijek pružali ruku. Mnogo je puta Gospodine, nisam htjela, niti sam htjela shvatiti da ste me opet dozivali, kako ću sada ispričati“ (Ž 6,9).

/nastavlja se/

Izvor: Karmel Marija Bistrica

Jedna misao o “OPIS DUHOVNE KRIZE SV. TEREZIJE”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.