U Marijinoj utrobi

O Marijo, bogatstvo Trojstva, svjetlo proroka: za čime su čeznuli proroci, ako ne za tvojim dolaskom? Kome su upućivali svoje vapaje, ako ne tebi? Ustvari, iščekujući Mesiju, znali su da se treba roditi od tebe. Ti nisi svjetlo židovskog naroda, nego cijelog ljudskog roda. Jednom im Mojsije utaži žeđ vodom iz stijene; a ti, Marijo, udarila si sa štapom tvrdu i nepomičnu stijenu vječnoga Oca. No kakav je to bio štap kojim si udarila tu tako čvrstu stijenu? O Marijo, reci mi! Ta to je poznato i učenima i neznalicama. To je jedna mala stvar, ali koja ima velike učinke. Što je slabija, to je moćnija, što više izgleda bezvrijedna, to čini veća djela. O Marijo, a kada si je udarila? Onda kada si spustila pogled na svoju utrobu i shvatila da nisi dostojna od službenice postati ona koja treba biti majka Njegovog Jedinorođenca. I tako jak bijaše ovaj udarac, da Vječni Otac nije mogao odoljeti a da ti ubrzo ne da svoju Riječ. I takoreći u jednom času, u tren oka, sišla je u tebe, a Duh Sveti je oblikovao ono lijepo tijelo Riječi, tako maleno. A opet Riječ bijaše, i jest, tako velika da je ni nebo ne može obuhvatiti, iako se želi zatvoriti u malu utrobu jedna djevice. Koje li će stvorenje ikada shvatiti tvoju uzvišenost? Tko bi mogao ikada shvatiti ljepotu onih okica, koje su gledale neprekinuto jedinstvo između Oca i Duha Svetoga, i sebe u tom istom jedinstvu? Koje će uho ikada moći razumjeti onaj govor tišine, koji je neprekidno izlazio iz tebe? Koji ti jezik može odati hvalu? A one ruke koje su stvorile nebo i zemlju, a koje su tako malene – tko bi ikada mogao razumjeti njihova velika djela? Doista, koji bi te um mogao ikada shvatiti?

Vidim te u isto vrijeme malenog u Marijinoj utrobi i na križu. Reci mi sada, o Riječi, gdje ti je bilo draže biti? Na križu ili u Marijinoj utrobi? Križ je posađen na jednom strašnom brdu, na zemlji suhoj, bezvodnoj i praznoj, a Marijina utroba je zemlja tako radosna, ugodna, blagoslovljena i plodonosna, koja je urodila Tobom, plodom života. Gol u utrobi Marijinoj, i gol na križu. U Marijinoj utrobi tvoje lice sja jače od sunca, a na križu nema više ni ljepotu ni dostojanstvo. U Marijinoj utrobi svi su tvoji udovi rasli i hranili se, a na križu su se takoreći smanjivali, jer su izgubili toliko krvi. U Marijinoj si utrobi mirisao slatke mirise plodova njenih brojnih kreposti, a na križu si mirisao veliki smrad onog užasnog brda koje je tako zaudaralo. U Marijinoj utrobi kušao si slatki napitak koji je neprestano kapao iz njenog čistog srca u usta tvoje duše, a na križu su ti gasili žeđ octom i žuči. U Marijinoj si utrobi slušao čistu hvalu koju ti je ona neprestano iskazivala – jer, koji to pozdrav ili hvalu može ljudsko srce iskazati, a koju ti Marija nije iskazala kad si bio u njenoj utrobi? A na križu si slušao one strašne psovke i pogrde koje su ti upućivali Židovi. Stoga, reci mi sada, o Riječi, gdje ti je bilo draže biti? U Marijinoj utrobi ili na križu? Na križu, na križu, na križu, jer ne bi ti bilo drago biti u Marijinoj utrobi, ako kasnije ne bi dospio na križ! Prebivajući u krilu Očevu, čeznuo si biti u krilu Marijinu, a prebivajući u krilu Marijinu, čeznuo si biti na križu.

sv. Marija Magdalena de Pazzi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.