Neka se Isusovo otajstvo dogodi i u našoj duši

Ove svete noći trebali bismo svi zastati u šutnji i dati se obdariti najvećim mogućim darom – „jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan“ (Iz 9,5), darovao nam se sami Bog. U ovoj se svetoj i tihoj noći osjeća radost mnogih duša. Kada bi nas netko upitao: zašto se veselite, zašto noćas slavite, naš je odgovor jednostavan: Božić je, rodio se Isus, naš Spasitelj i Gospodin! Ovo je dan kada je na poseban način nebo na zemlji, kada na jedan način napuštamo ovaj naš svijet i kušamo nebeski. U obličju nevinog Djeteta, rođenog od Djevice u jaslicama kraj Betlehema, Bog je došao na zemlju, povijen i položen u jasle da bi se ostvarilo ono što je prorečeno od starozavjetnih proroka. Bog se javio u tijelu kao najobičniji čovjek. I nas želi ispuniti ljubavlju, preobraziti nas i ponijeti nas u krilo Očevo. Ali mi za to trebamo biti otvoreni. Nered koji je grijeh unio među nas treba biti preobražen silom Božje ljubavi. „Kada bi se Isus rodio i sto puta u Betlehemu, a niti jednom u tebi, u tvome srcu, isprazan je tvoj život“ – kaže pjesnik Angelus Silesius. A veliki učitelj duhovnog života sv. Efrem Sirski prodire u tajnu Isusovog utjelovljenja i njegove želje da nas preoblikuje. Tako sv. Efrem kaže: „Današnji dan je dan spasenja. On nas uči mudrosti. Današnja noć nosi mir i tišinu svijetu. Ova noć pripada Krotkome. Neka svatko svlada svoj gnjev i grubost. Ova noć pripada Poniznome. Neka svatko obuzda svoju oholost i neka ponizi svoju uznositost. Danas je sinuo dan milosti. Neka nitko ne progoni drugoga želeći se osvetiti za nanesenu uvredu. Nastupio je dan radosti. Neka nitko ne izaziva bol i tugu. Ovo je dan slavljenja. Nema mjesta za tvrdoću srca. Ovo je dan bez oblaka i jasan. Neka svatko obuzda ljutnju koja narušava mir i harmoniju. Ovo je dan kada je Bog sišao među grešnike. Neka se zasrami pravednik, koji se licemjerno uznosi nad grešnikom. Danas se samo Božanstvo uselilo u ljudsku narav, da i ona pohiti svemu Svetomu.“

Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić također je vrlo duboko proniknuo u Tajnu Isusovog djetinjstva. Tako kaže on: „Radujte se, jer se porodio kralj sviju kraljeva, porodio se Spasitelj svijeta. Evo, gledajte Boga neizmjernog i svemogućeg kao malo dijete! Budite djeca, jer dijete se najviše zna radovati! Što je to, kakav glas? Kakva radost? Kome je taj glas? Tko da se raduje? Svakome i svima! Svi se trebamo radovati. Svi trebamo biti djeca! O djetinjstvo, o doba prave radosti! Tko te ne bi želio? Nitko se ne zna radovati kao dijete. Ničija radost nije tako slatka kao dječja. Ničije srce ne zna za zloću, nije okaljano nepoštenjem, neurednom radošću. Samo se dijete zna iz sveg srca radovati, kad se čemu raduje ne misli ni na što drugo.“ A sv. Elizabeta od Trojstva doživljava upravo ono o čemu govori Angelus Silesius, kako se malo Dijete Isus u njoj utjelovljuje. Tako piše ona: „U ovoj hladnoj, siromašnoj štalici kako si lijepo, Djetešce Isuse! O milosti, o prekrasno čudo, koje samo zbog mene si došlo! Da, slatko Janješce, malo Djetešce, ti si vječno, istinsko svjetlo, koje živi u krilu Očevu i dolazi nam reći sve o Njemu… Vidjela sam svjetlucavu zvijezdu sjajnu kako mi pokazuje mog Kralja kolijevku. U miru i otajstvu noći, činilo se kao da ide prema meni. Zatim, ispunjena milinom, začuh glas Anđela Božjeg koji mi reče: ‘Saberi se, otajstvo se dogodilo u tebi samoj, u tvojoj duši. Isus, sjaj Očev, u tebi se utjelovio. Zagrli svog Ljubljenog skupa s Djevicom Majkom.’“

Pročistimo naše uši i srce zajedno sa sv. Elizabetom od Trojstva i sv. Efremom Sirskim kako bismo čuli i vidjeli Gospodina, kako bi se on utjelovio u nama i kako bismo ga zagrlili zajedno s Djevicom Majkom. Apostolu Ivanu, učeniku kojeg je ljubio Učitelj, bilo je dovoljno da vidi samo povoje u praznom Kristovom grobu i da povjeruje u Uskrsnuće. Nije mu bilo potrebno da čita knjige koje objašnjavaju taj događaj. On je vidio te male znakove, male kao što su male jasle pred kojima se mi ove noći nalazimo, i to mu je bilo dovoljno da povjeruje jer njegovo srce je već bilo pripravljeno za motrenje otajstva beskrajne Ljubavi Božje.

Ponekad je dovoljan jedan znak, nešto malo, da bismo povjerovali ako nam je srce pripravljeno i ako u njemu ima mjesta za slušanje glasa Duha Svetoga, koji zrači povjerenje i radost u onima koji vjeruju, darujući im osjećaj zadovoljstva i punine. Tada življenje radosti postaje moguće i u našem svijetu, unatoč stradanjima i svim mogućim bolestima.

Molimo Boga da nam udijeli svoju milost da pogledamo  jaslice, Isusovo rođenje, jednostavnošću pastira, kako bismo zadobili i radost s kojom su se oni vratili u svoje domove. Molimo da nam Bog udijeli poniznost i vjeru svetog Josipa kojima je on pogledao Dijete koje je Marija začela po Duhu Svetome. Molimo da nam Bog udijeli dar da pogledamo Dijete onom ljubavlju kojom ga je Marija gledala. Molimo da svijetlost, koju su vidjeli pastiri, prosvijetli i nas, kako bi se u svijetu ispunilo ono o čemu su u Betlehemu pjevali anđeli: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje.“ Amen.

o. Srećko Rimac

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.