Proslavljen blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa u Karmelu-Brezovici

U duhu obljetničkog slavlja, 75. obljetnice osnutka Karmela u Brezovici, proslavile su sestre karmelićanke, svećenici i brojni hodočasnici i prijatelji Karmela i sv. Terezije od Djeteta Isusa, u srijedu, 1. listopada, njezin blagdan. Svečano misno slavlje predslavio je vlč. Vladimir Cvetnić, župnik u Odri, Novi Zagreb, uz svećenike suslavitelje: msgr. Zvonimira Sekelja, župnika Sv. Blaža i generalnog vikara za grad Zagreb, msgr. Stjepana Bradice, kanonika i župnika u Lasinji, vlč. Dragutina Mostečaka, župnika u Čučerju, Zagreb, vlč. Norberta Ivana Koprivca, župnika središnje župe u Velikoj Gorici, vlč. Vjekoslava Pavlovića, župnika u Lučkom, Zagreb i domaćeg župnika vlč. Zvonimira Vukovića koji je biranim riječima pozdravio voditelja slavlja i sve prisutne, kao i svećenike koji su ispovijedali hodočasnike: vlč. Ivicu Zlodija, župnika Sv. Obitelji, Zagreb i vlč. Bornu Puškarića iz Zagreba. Misno slavlje animirao je zbor sestara karmelićanki, čuvarica svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Na Badnjak ove godine navršit će se 75. obljetnica osnutka ovoga Karmela. Na Badnak ga je službeno otvorio ondašnji zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, imenujući č. Majku Reginu Tereziju Trbljanić prvom poglavaricom Karmela. Tu počinje povijesni hod brezovičkog Karmela. Sestre karmelićanke prolaze ove godine svoj jubilarni hod u kojemu jače štuju svece, a posebno svoje svece, među kojima je i sv. Terezija od Djeteta Isusa, spomenuo je na početku zapažene homilije vlč. Cvetnić.

Zatim je usporedio sv. Malu Tereziju, Sveticu u znaku ruža s Ružarijem, duhovnim vijencem od 50 milosnih ruža darovanih Gospi u njezinom mjesecu listopadu, i podsjetio na riječi sluge Božjega Franje kardinala Kuharića: Krunica je Evanđelje u malom, te potaknuo sve na molitvu sv. krunice. A onda je usmjerio pogled na lik sv. Terezije od Djeteta Isusa, treće i najmlađe naučiteljice Crkve, orisao je ukratko njezin život, na kojemu se nadahnjujemo, spomenuo njezin zagovor kojemu se utječemo i njezinu pomoć koju očekujemo. Ponajviše se zadržao na središnjoj temi propovijedi, a ta je bila: Terezijin Mali put vjere, put duhovnog djetinjstva u nasljedovanju Isusa Krista. Naglasio je da je sv. Terezija ponajprije živjela vjeru, a onda je to što je živjela ostavila u svojim spisima, koji su bogatstvo lirike i duhovnosti, zlatni rudnik duhovnosti. Životom je pokazala kako se kršćanski i svetački živi, trpi i umire. Prema duhovnoj nauci Svetice iz Lisieuxa, najbolji put do vječnosti je taj da vršimo savjesno i odano svoje ljudske i kršćanske dužnosti. U tome je i sažetak njezinog malog puta koji je sazdan od vjere, predanja, ljubavi i pouzdanja u Gospodina. Terezijina jedina želja je: uvijek činiti volju Božju.

Na kraju je propovjednik uputio Svetici molbu da ispuni svoje obećanje svima koji joj se utječu, te da prospe i danas ruže milosti na hrvatski narod, na svećenike i Crkvu, na prvi hrvatski Karmel i na sve karmele u svijetu, kao i na svoje štovatelje, te završio stihovima pjesme: Zdravo Ružo Isusova. Blagoslov ruža nije izostao, a niti žarka molitva i pjesma, koje je miris tamjana uzdigao pred Lice Gospodnje.

Popodnevnu sv. misu slavio je don Anto Stojić, SDB, rektor salezijanaca na Knežiji, Zagreb. Svetište Gospe Karmelske je bilo premaleno za sve Terezijine štovatelje, prijatelje i hodočasnike, osobito malu djecu koju su roditelji donijeli ili doveli k Maloj Svetici. Misno slavlje uzveličao je svojim oduševljenim pjevanjem mješoviti zbor Sv. Cecilija iz Vukovine pod ravnanjem mo. Branka Pucekovića.

Netko je rekao da su pjesnici čuđenje u svijetu. No, daleko veće su čuđenje sveci koji su čitav životni korak ispred nas, rekao je na početku nadahnute propovijedi don Anto Stojić. To je primijenio na sv. Tereziju od Djeteta Isusa i Božjega Lica te naglasio da je Gospodin po njoj i po njezinom Malom putu duhovnog djetinstva činio i čini čudesna djela u Crkvi. Jednako tako spomenuo je i njezin misionarski duh kojim je gorjela za duše i postala zaštitnica misija, te Crkvu obogatila svojim plodnim molitvenim životom i krepostima.

Među brojnim krepostima koje su je resile, propovjednik je istaknuo dvije: Terezijinu poniznost i ljubav. Spomenuo je da poniznost i ljubav idu zajedno i da je Božja ljubav konkretna prema čovjeku, jer se Krist Gospodin, koji je ljubio Oca, zbog nas zaodjenuo u čovjeka da ga spasi. Sličnom ljubavlju za Crkvu i za duše gorjela je sv. Terezija. Zbog toga je i našla svoje mjesto u Crkvi, a to je: Biti ljubav u srcu Crkve! Dok je te ljubavi u Crkvi, Crkva je živa; dok je te ljubavi, bit će u Crkvi pravednika, mučenika, svetaca i sestara iza rešetaka…, ustvrdio je između ostalog propovjednik.

Govoreći o poniznosti, don Stojić je rekao da živimo u vremenu kada se poniznost uopće ne cijeni jer ju čovjek današnjice veže s poniženjem, dok on sebe smatra svemoćnim, velikim, snažnim, onime koji upravlja svijetom i koji Boga ne treba. No, Providnost se s čovjekom našalila i on može vidjeti da nije svemoćan. Događanja na Istoku i u prirodi nam govore suprotno: čovjek je nemoćan pred nasiljem, bolestima, elementarnim nevoljama. Ponizni ljudi su poput sv. Male Terezije, koji sve očekuju od Boga, naglasio je don Anto i zaželio današnjem čovjeku više vjere, poniznosti, ljubavi i molitve, jer sam neće ništa riješiti, te ga preporučio moćnom zagovoru sv. Male Terezije.

Miris blagoslovljenih ruža nije ni ovaj put izostao, kao ni pjesma Kraljici Sv. Krunice, te molitva sv. krunice prije misnih slavlja i devetnica Večernjih pohvala, meditacija i pjesama. Maštovitost Male Svetice i opet se pokazala u svojoj raskoši.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.