Uskrs sa sv. Elizabetom od Trojstva

Uskršnja radost

Elizabeta je često govorila o Velikom tjednu, koji završava radošću uskršnjeg jutra. Prije ulaska u Karmel, napisala je Margareti Gollot: „Sjećaš li se naše molitvene noći na Veliki četvrtak? O, kakva uspomena! Ove godine nemam nikog s kim bih išla, ali nadam se ići na kratko u Karmel. Trebam li spomenuti da te neću zaboraviti u ovoj noći ljubavi? Na Veliki petak bit ću s tobom u podnožju križa do 3h. Moramo umrijeti s Njim, zar ne? Sve mora umrijeti, tako da možemo živjeti kroz Njega! U nedjelju ćemo uskrsnuti s Njim. O, čini mi se da će oni u Karmelu ovaj Uskrs proslaviti kao u Nebu. A kad On poziva, što znači smrt ili život, samo ljubav!“ (Pismo 42).

Iz Karmela piše svojim tetama: „O, da samo znate kako je lijep Veliki tjedan u Karmelu! Voljela bih da ste mogle prisustvovati našim molitvenim časovima, a osobito na lijepu svetkovinu Uskrsa. Tog dana pjevamo Matutinum (Službu čitanja) u 3 sata ujutro, ulazimo u kor u procesiji, oblačimo svoje bijele plašteve, svaka od sestara nosi svijeću i pjevamo Regina Coeli. U 5 sati imamo sv. Misu Uskrsnuća, nakon koje slijedi veličanstvena procesija u naš predivni vrt. Sve je bilo tako mirno, misteriozno, da se činilo kao da će nam se naš Učitelj ukazati kao nekoć Mariji Magdaleni. Iako Ga naše oči nisu vidjele, barem su Ga naše duše susrele u vjeri. Vjera je tako dobra. Ona je Nebo u tami. Ali jednog dana će veo biti podignut, te ćemo motriti Onoga koga ljubimo u Njegovom svjetlu“ (Pismo 162).

Nema ipak dvojbe da je u prvom dijelu svoga pisma o. Chevignardu najjasnije izrazila svoje misli o uskrsnuću, riječima koje će duboko dotaknuti srce svakog vjernika: „’Bog je slobodan od svega, osim od ljubavi.’ Ova rečenica, koja je mislim od msgr. Gaya, pruža tako mnogo mojoj duši, osobito u uskršnje vrijeme, kada je Krist – pobjednik nad smrću – želio ostati naš zarobljenik. I čini mi se da baš ovako i mi možemo uskrsnuti s Njim: hodajući kroz život slobodni od svega osim od ljubavi, dušom i srcem usmjereni na Boga, te ponavljajući riječi koje je sv. Katarina Sijenska voljela izgovarati u tišini svoje duše: ‘Ja sam nađena, ja sam ljubljena.’ To je istina, sve drugo je laž. O, kako bi bilo dobro, kako kažete, živjeti ovim životom Trojstva, koji nam je Isus Krist donio. Tako je često govorio da je On život i da nam ga je došao darovati u izobilju“ (Pismo 199). To za nas znači primiti novi život i dopustiti mu da nas prosvijetli.

Zračiti Bogom

Elizabeta je svojoj prijateljici Germaine de Gemeaux predložila da joj povjeri svoju dušu. Napisala joj je: „Ako mi zaista želiš dati svoju dušu, ja ću je posvetiti Presvetome Trojstvu, tako da te uvede u dubine svoga otajstva i da ta Trojica, koju obje tako ljubimo, mogu uistinu biti središte u kojem se odvijaju naši životi! Sv. Terezija kaže da je duša kao kristal u kojem se odražava Božanstvo. Jako volim tu usporedbu. Kad vidim kako sunce polako osvaja naše klaustre svojim zrakama, razmišljam o tome kako Bog tako osvaja dušu koja traži samo Njega! Draga moja, živimo u bliskosti s našim Ljubljenim kako bismo potpuno pripadale Njemu kao što On potpuno pripada nama“ (Pismo 136).

Sada kad je proglašena svetom, ne ustručavajmo se povjeriti naše duše Elizabeti, kako bi ih ona posvetila Presvetome Trojstvu. Tada ćemo moći zračiti Božjim svjetlom i postati učenici i misionari, kako je to napisala o. Beaubisu: „On se prigiba k nama sa svom svojom milošću, dan i noć, želeći komunicirati s nama kako bi nas ispunio svojim božanskim životom i učinio nas pobožanstvenjenim bićima koja zrače Njega posvuda. (…) ‘Apostol, karmelićanka’, sve je to jedno! Budimo potpuno Njegovi“ (Pismo 124).

Objašnjava svojoj prijateljici Germaine de Gemeaux: „Duša sjedinjena s Isusom je živi osmijeh koji zrači Njega i dijeli Ga s drugima“ (Pismo 252). Budimo svjedoci radosti i života Kristova. Neka nam uskršnje vrijeme, koje je započelo, pokazuje put! Bon voyage!

br. Didier-Marie Golay, OCD (samostan u Lisieuxu)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.