Blažena Djevica Marija

Jedna od istaknutih karakteristika karmelske duhovnosti je prisutnost Blažene Djevice Marije u našem životu; zajedništvo s njom, nasljedovanje njezinih kreposti i gajenje posebne pobožnosti prema njoj. Pokoljenja karmelićana, od početaka sve do danas, nastojala su oblikovati svoje živote po primjeru Marijinu. Karmel u Mariji vidi svoju Majku, Zaštitnicu, Sestru i Uzor. Ovaj posljednji naziv usko je vezan za shvaćanje Marije kao Prečiste Djevice. Ovo nisu samo naslovi ili predmeti pobožnosti. Oni na neki način odražavaju iskustvo Reda kroz mnoga stoljeća.

Majka

Prilikom dolaska prvih karmelićana u Europu, shvaćanje Marije kao duhovne majke već je bilo naširoko prihvaćeno, a tumačenje se oslanjalo na propovijedi cistercita Guerrica d’Ignya. Karmelićani su je počeli nazivati svojom Majkom i Djevicom kao što to možemo vidjeti u pjesmi “Flos Carmeli” (Cvijet Karmela): “Majko blaga, što muža ne poznaš”. Iz ovog vremena (1499.) potječe i grb na kojem stoji napisano: “Sum mater et decor Carmeli”, tj. “Ja sam majka i ures Karmela”. U liturgiji kasnog srednjeg vijeka spominje se naziv “Majka i divota Karmela” po Iz 35,2. Sveci karmelićani često govore o Mariji kao Majci pa je tako i sv. Terezija od Lisieuxa rekla:

“Ona je više Majka nego Kraljica”.

Zaštitnica

Our_Lady_of_Mt_CarmelNaziv “Zaštitnica Karmela” seže u daleku prošlost Reda. Prvi dokument o štovanju Majke Božje od strane pustinjaka gore Karmel potječe iz 1220.-1229, a nosi francuski naslov “La citez de Jerusalem”. To je putopis hodočasnika u Svetu zemlju. U tom dokumentu nalaze se riječi: “Na priobalnom dijelu iste gore (Karmela) ima puno lijepih i ubavih mjesta u kojima stanuju latinski pustinjaci koji sebe nazivaju braćom s Karmela i gdje se nalazi crkvica naše Gospe.” Karmelićani su ime “Braća Bl. Djevice Marije od gore Karmela” dobili po feudalnom mentalitetu tog vremena. Crkvica posvećena Majci Božjoj bila je “titulus” po kojoj su pustinjaci dobili ime. [pullquote]Poslije duge suše pokazao se čudesan oblačić i pokvasio zemlju na gori Karmelu. Čudesan oblačić koji označuje Gospu karmelsku koja je donijela na ovaj svijet blagoslovljenu kišu Isusa.      -o.Gerard[/pullquote]Dolaskom u Europu oko 1230. sve do 1380. Red se održao zahvaljujući upravo zagovoru i zaštiti Majke Božje. Krajem 13. st. nailazimo na dokumente u kojima piše da je Red osnovan na čast i slavu Marijinu. I obnovitelji Karmela, sv. Majka Terezija od Isusa i o. Ivan od Križa, iskusili su zaštitu i pomoć Blažene Djevice u svom životu. Po nekim izvorima, Ivana od Križa Marija je izbavila kad je još kao dječak upao u bunar, a on je i stupio u Karmel upravo zbog njegovog marijanskog obilježja. Sv. Terezija kaže da je obnova Reda uspjela zahvaljujući zagovoru Presvete Djevice i sv. Josipa. Spoznaja da je Marija zaštitnica Crkve, Karmela i svakog pojedinca ispunja nas povjerenjem i nadom pa se i mi s naše strane osjećamo ponukani da uzvratimo našoj Majci i Zaštitnici; da je častimo, služimo i ljubimo.

Sestra

Njihovim dolaskom u Europu, pustinjake s gore Karmel narod i jurističke vlasti nazivali su “Braćom Bl. Djevice Marije od gore Karmela”. Ovaj naziv označavao je njihovo podrijetlo, kao što je to bio slučaj i kod drugih redova, ali karmelićani su bili specifični po tome što su isticali Marijino sestrinstvo. Arnold Bostius († 1499.) koji je sintetizirao našu ranu tradiciju napisao je:

“Ubogi brat karmelićanin može klicati i pjevati od radosti: Gle! Kraljica Nebesa je moja sestra; mogu joj prići s povjerenjem i bez straha.”

Iako naziv “Sestra” možda nikad neće biti u tolikoj mjeri korišten kao “Majka” ili “Zaštitnica”, moramo se prisjetiti riječi Pape Pavla VI: “Svi smo mi Adamova djeca i imamo Mariju za sestru.” Na Mariju gledamo kao na našu stariju sestru koju slijedimo na putu prema zreloj vjeri.

Uzor i Prečista Djevica

Pojam Marije kao uzora nasljedovanja datira još iz prvih stoljeća kršćanstva, a pronalazimo ga u svim razdobljima povijesti Reda. Naši stari i suvremeni autori nastojali su pokazati kako je Marija na poseban način uzor u našem karmelskom stilu života. Tako je pisac John Baconthorpe († oko 1348.) u svom komentaru o Pravilu izveo niz zaključaka o sličnosti Pravila i Marijinog života. Kaže da se pustinjaci zovu braćom od Bl. Djevice jer su izabrali Pravilo slično onome što ga je ona slijedila. Autor zatim nastavlja uzvisujući njezinu poslušnost, čistoću i siromaštvo. Kao što je to zapovijedalo Pravilo, Marija je izabrala svoje obitavalište daleko od buke svijeta: u samoći nazaretske kućice, samotnoj betlehemskoj spilji, siromaštvu Egipta. Povezujući njezin život sa pravilom obdržavanja šutnje ističe Marijinu šutnju kako je zabilježena u sv. Pismu. Sve ove činjenice iz Marijinog života prikazane su kako bi pokazale redovniku da nasljeduje Marijin život brižljivo obdržavajući svoje Pravilo. U to vrijeme ova povezanost se odrazila i u umjetničkim djelima pa je Majka Božja često bila prikazivana obučena u habit karmelićana.

20120709_OurLadyMountCarmel_NB

Na poseban način Marija nam je uzor čistoće. Na izvanjski način zavjet čistoće simbolizira bijeli plašt koji redovnici i redovnice nose preko habita. Ljubav prema Djevici vidi se i iz posvete karmelićana Bezgrešnom Začeću i njihovo branjenje Marijinih privilegija prije proglašenja ove dogme. U 14. st. Mihovil Bolonjski komentirajući Pjesmu nad pjesmama tvrdi:

“Sva si lijepa i sva krasna si Marijo, prijateljice Duha Svetoga, Roditeljice Riječi, Vječnoga Oca suroditeljice istoga Sina, nema na tebi ljage istočnoga grijeha.

U Mariji gledamo Prečistu koja je nepodijeljena srca, potpuno otvorena Bogu (vrhovni model “vacare Deo”). Brojni su tekstovi koji govore o Mariji u kojoj se ostvaruje ideal kontemplativnog života i njezinoj podložnosti djelovanju Duha Svetoga. Tako sv. Ivan od Križa  u opisivanju utjecaja Duha Svetoga na dušu u dubokom sjedinjenju duše s Bogom navodi kao primjer takvog života Presvetu Bogorodicu:

“nije nikada imala utisnut u dušu oblik stvora, koji bi je pokretao na djelovanje nego pokreti su bili uvijek od Duha Svetoga”.

Bl. Tito Brandsma kaže:

“Ako se želimo suobličiti Mariji i sjediniti se s Bogom slijedeći njezin primjer očito je da trebamo biti druge Marije. Moramo dopustiti Mariji da živi u nama. Ona ne bi smjela biti izvan nas nego bi naš život trebao biti toliko sličan njezinom da živimo sa, u, kroz i za Mariju.

Cilj naše pobožnosti prema Mariji jest da budemo druge Majke Božje, da se Bog začne u nama i da ga nosimo svijetu. Otajstvo Utjelovljenja otkrilo nam je vrijednost čovjeka u Božjim očima, kako Bog intimno želi biti sjedinjen s čovjekom. Otajstvo nam govori o vječnom rođenju Sina od Oca kao najdubljem razlogu ovog otajstva Ljubavi.

Kad slavimo tri sv. Mise na Božić, u prvoj slavimo rođenje od Oca, u drugoj od Djevice Marije, a u trećoj rođenje Boga u nama samima.  Ovo ne činimo bez razloga. Trostruko porođenje mora biti shvaćeno kao otkriće vječne Ljubavi. Marija je kćerka Boga Oca, Majka Boga Sina i Zaručnica Boga i Duha Svetog. Ovo trostruko rođenje u njoj je ostvareno. I mi smo po Duhu Svetom izabrani za boravište, da imamo udijela u povlasticama kojima se divimo u liku Marije, a koje Bog želi udijeliti i nama. U tom pogledu, rekao bih da je misterij Utjelovljenja sažetak karmelske mistike, karmelske duhovnosti.”

ravennaiconinyork02Još od vremena II. Vatikanskog sabora Red nastoji poticati marijansku pobožnost koja bi bila čvrsto utemeljena na sv. Pismu. Ako su u prošlosti pisci i propovjednici Reda i bili skloniji naglašavanju čudesnog i neobičnog, također je u živućoj tradiciji prisutna i zdrava pobožnost koja suvremenom čovjeku pruža vitalan i prije svega svetopisamski lik Marije. Sv. Tereziju iz Lisieuxa nisu nimalo privlačile misli o Mariji koje nisu bile utemeljene na istini. Kad bi imala priliku održati propovijed o Mariji kaže da bi “najprije pokazala ljudima koliko malo znamo o njezinom životu”. Tako u svojim posljednjim razgovorima kaže:

“Da bi mi se svidjela neka propovijed o Blaženoj Djevici i da bih od nje imala koristi, trebam vidjeti njezin stvaran život, ne njezin vjerojatan život; i uvjerena sam da je njezin stvaran život bio posve jednostavan. Prikazuju je nepristupačnom, a trebalo bi je prikazati kao onu koju se može nasljedovati, istaknuti njezine kreposti, reći da je živjela od vjere kao i mi… Neka nam dakle svećenici pokažu kreposti koje se mogu nasljedovati! Dobro je govoriti o njezinim povlasticama, ali je posebno važno da je se može nasljedovati. Ona više voli nasljedovanje nego divljenje, a njezin je život bio tako jednostavan!”

U jednoj njezinoj pjesmi, “Zašto te ljubim, Marijo”, piše:

“Ja znam da si  u Nazaretu, o Majko puna milosti,

živjela posve siromašno, bez želje za ičim:

Nikakvi ushiti, ni čuda, ni zanosi

Ne uljepšavaju ti život, Kraljice izabranika!

Prevelika je četa malenih na zemlji,

Bez straha uvijek mogu k Tebi podići oči;

Posve običnim, zajedničkim putem,

neusporediva Majko,

Tebi se mili stupati da ih povedeš u nebo!” (PJ 54)

Gospa škapularska

our-lady-of-mt-carmel-plaque-with-stand-4-x-6-547x800Kako Gospa škapularska počinje biti središnji lik Gospe koju karmelićani štuju i šire je među vjernicima od 16. stoljeća na ovamo, preostaje nam da ispitamo kakvi su sadržaji tog štovanja i kako to štovanje danas ostvariti u Crkvi. Naziv “Gospa škapularska” uključuje i dalje sve ono što su karmelićani kroz povijest rekli za Gospu ukoliko je ­povezana sa sudbinom njihova posvećenog života. I po ovom nazivu ona je i dalje “patrona”, zaštitnica; ona je i dalje uzor svetosti kojoj teži karmelska duša; ona se i dalje štuje u liku Bezgrešne, u čiju je čast Red ustanovljen.

Njezina zaštita očituje se vidljivo po “daru” škapulara. Osim povijesnih problema glede viđenja sv. Šimuna Štoka i problema koji se odnose na samo njegovo postojanje, izvjesno je da trebamo podržavati i dalje širiti sveti škapular i isticati da se vjerni puk može nadati Gospinu zagovoru, tj. da će umrijeti u milosti ako za života nosi karmelski škapular i živi prema svome staležu.

Teološki to znači da se štovanje Gospe škapularske temelji na Marijinu duhovnom majčinstvu prema ljudima i na sveopćem Gospinu posredovanju. To se može podržavati na osnovi izjave pape Benedikta XIV. Po toj izjavi škapular postaje sakramental (blagoslovina) koji ima cilj staviti vjernika u posebni odnos s Presvetom Bogorodicom, u odnos koji ima značenje posvećenja jer uključuje u život Reda koji je posvećen Mariji od samoga svog utemeljenja. Uključujući se u Karmel, svi članovi i vjernici koji nose škapular uključeni su u marijansku duhovnost Karmela, što je jedan od vidova karmelskog kristocentrizma.

crivasmuralZa Karmelski red škapularska je Gospa objedinjenje svih vidova i elemenata koji su kroz dugu povijest Reda ušli u sklop suživota karmelićana s Presvetom Bogorodicom. Ona označuje povezanost Karmela i Majke Božje. U blagdanu Gospe od Karmela, koji se slavi 16. srpnja, stapaju se svi elementi tradicije po kojoj je Marija zaštitnica, Najsvetija, Bezgrešna, Djevica, Majka Karmela. Na taj dan svi joj karmelićani žele zahvaliti za zaštitu, za habit, za uzor, za sve darove što su u povijesti primili njezinim zagovorom i zaštitom.

Iz dokumenta “Ratio Institutionis Vitae Carmelitanae. Formacija u Karmelu: put preobrazbe”:

Vođeni Marijom duž puta

wadi_carmelPosvetivši Mariji, majci Gospodinovoj, svoj oratorij, naši praoci izabrali su je za zaštitnicu utječući se i posvečujući tako čitavu svoju egzistenciju njezinoj službi i slavi što se očitovalo ponajprije u životu, a zatim i u obredu. Tijekom povijesti karmelićani su iskusili i ispjevali brižljivu i trajnu prisutnost Majke Zaštitnice. Marija, mistična zvijezda gore Karmel, štiti, odijeva i vodi svoje sinove putevima koji vode radosti preobražavajućeg susreta s Bogom. Ona, koja je prva proživjela potpuno sjedinjenje s Bogom u Kristu, pomaže otkriti ljepotu poziva i podržava na mučnom usponu do “vrha gore koji je Krist Gospodin”. Škapular je znak i podsjetnik na njenu zaštitu i naše posvećenje njoj; njezini blagdani su prilika da zahvalimo Gospodinu za dar Marije koja je “više Majka nego Kraljica”.

Na putu s Marijom

Na putu ka Bogu karmelićani prepoznaju u prečistoj Djevici sestru, novu ženu koja se pušta  preobraziti djelovanjem Duha Svetoga. Kao hodočasnica vjere, Marija postaje znak onoga što oni žele biti u Crkvi.

Djevojka koja u Nazaretu sluša riječi anđela i prihvaća Riječ Božju, uvodi nas u misterij Sina Božjega i uči poslušnosti Duhu, a  time i potpunom prijanjanju uz volju Očevu.

Uputivši se žurno Elizabeti uči nas bratskom služenju i milosrđu, osnovama svakog bratskog zajedništva.

Kada u Betlehemu daje na svijet dijete Boga, Majka Božja poziva nas da budemo “donositelji Boga” u svakoj životnoj situaciji.

Bježeći s Djetetom i sv. Josipom u Egipat ukazuje na puteve uspona i čišćenja koji su vrata potrebna da se dođe do kontemplativnog iskustva Boga.

Marija koja čuva i prebire sve događaje u svom srcu uči nas kako tražiti i prepoznati znakove Božje prisutnosti u svakodnevici života i postati učenicima Gospodnjim slušajući Riječ i stavljajući je u praksu.

U Kani, pozorna na potrebe trenutka, pokazuje nam Isusa kao jedinog koji daje novo vino spasenja i poziva nas da učinimo sve što nam On kaže.

Podno križa uči nas da ostanemo vjerni pod svaku cijenu do posljednjeg trenutka.

Prihvaćena od apostola kao majka, postaje uzor Crkve moliteljice uvijek otvorene prihvaćanju i dijeljenju dara Duha.

Karmelićani žive intiman i blizak odnos s Marijom, svojom majkom i sestrom, koji se očituje u osobnom i bratskom životu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

"U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom." (usp. Jr 2,7)