Elias y la nubecilla

Prorok Ilija

U svojim nastojanjima da slijede Krista izbliza karmelska obitelj nadahnjuje se životom starozavjetnog proroka Ilije. Nazivamo ga svojim ocem i utemeljiteljem i to ne u materijalnom već u duhovnom značenju tog pojma.

O povezanosti karmelićana sa Ilijom prorokom prvi je posvjedočio biskup Akka, Jacques de Vitry (+ 1240), koji tvrdi da karmelićani-pustinjaci žive kod vrela koje se zove Ilijinim vrelom: “Qui fons Eliae dicitur”, i da tamo žive kao nasljedovatelji njegovog svetačkog i samotničkog života.

carmel2Prema rubrici Konstitucija karmelićana iz 1281, Ilija i Elizej imali su svoje nasljedovatelje u Starom i Novom zavjetu. Karmelićani su nasljednici tih Ilijinih i Elizejevih sljedbenika u 12. st. Još jedan važan dokument je priopćenje dominikanca Burkarda od Siona koji je bio gost karmelićana “kod izvora” 1280. koji kaže:

“Nedaleko od Haife, ulijevo, kako se ide prema tvrđavi hodočasnika, na gori Karmelu nalazi se Ilijina spilja i boravište Elizejevo kao i izvor gdje su stanovali proročki sinovi a gdje danas stanuju braća od Karmela koje sam posjetio.”

U liku proroka Ilije divno se međusobno prožimaju kontemplacija i akcija. Njegovo iskustvo “stajanja pred živim Bogom” čini od njega gorljivog borca za Božju stvar. Živio je u podložnosti Božjoj volji nastojeći mu služiti čista i iskrena srca.  Njegovo iskustvo molitve rađa hrabrim zauzimanjem za Božju pravdu kao što možemo pročitati u Knjizi proroka Izaije: “šutnja je čuvarica pravednosti” i na drugom mjestu “u smirenom uzdanju snaga je vaša”. Sjećanje na Iliju osobito je živo na brdu Karmel gdje je, kako čitamo u Prvoj knjizi o kraljevima,  izazvao narod da prestane hramati na obMtcarmelfireje strane i odluči se kome će služiti – Jahvi ili Baalu. Ilijinu žrtvu na Karmelu progutao je oganj s neba, čime je obratio srca izraelskog naroda i dokazao da je Jahve jedini istiniti Bog.

Iz Knjige kraljeva razabire se kako Ilija, da bi postigao svoj cilj, radi u tri pravca:

  • iznosi razloge nepravde struktura društva koje skrivaju narodu pravo lice Jahve i želi ublažiti te nepravde.
  • Zatim potiče vjeru naroda, primjerice to čini po žrtvi na goru Karmelu kad su pobijeni proroci Baala.
  • I treće, potiče na jednakost zajednice naroda. Posebno ga smeta da je narodu ukradena svijest o Bogu i Savezu, što je najveće blago židovskog naroda.

Elijah and ElishaU 2. Knjizi o kraljevima ( 2 Kr 2,15) čitamo da je”duh Ilijin počinuo na Elizeju”, pa tako i na njegove privilegirane sinove. I današnji karmelićani i karmelićanke, ukoliko žele slijediti svoga oca Iliju, od njega traže da im u dio padne obilje njegovog duha. Ilija prorok, koji je imao misiju “obratiti srca sinova k ocima i srca očeva s sinovima” (Mal 3,24), treba tu svoju misiju nastaviti kroz one koji se nadahnjuju na njegovu životu. Njegova je proročka misija bila u tome da obnovi u narodu svijest prave vjere i značenje savezništva s Bogom.

“Ustao je prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja…”, kako piše Sirah (poglavlje 48,redak 1). Snagom svoga proročkog poziva iznosio je pred sinove Izraelove bitne istine vjere i morala koje još i danas vrijede. Bio je oruđe u Božjim rukama. Po njemu Bog je podržao židovski narod u pravoj vjeri, kad državne vlasti napuštaju pravoga Boga da bi opravdale svoje političke planove. Što je u tom kontekstu učinio Ilija, dramatično je opisano u spomenutoj Knjizi Sirahovoj ovim riječima:

“(Ilija) je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj (tj. onda kad je dao pogubiti svećenike boga Baala). Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima” (48, 2-9).

Iz dokumenta “Ratio Institutionis Vitae Carmelitanae. Formacija u Karmelu: put preobrazbe”:
Stopama proroka Ilije

Neki hodočasnici koji su dolazili sa zapada u Svetu zemlju odabrahu Karmel za mjesto pustinjačkog i bratskog života.  Smjestiše se kraj tzv. “Ilijinog vrela” nastavljajući tako jednu dugu tradiciju pustinjsko-monaške prisutnosti. Na tom mjestu još uvijek živi sjećanje na gorljivog Gospodnjeg proroka Iliju čija riječ plamti poput buktinje; proroka koji stoji u Božjoj prisutnosti uvijek spreman da Mu služi i vrši Njegovu Riječ; proroka koji upire prstom na pravog Gospodina kako bi narod prestao sjediti na dvije stolice; proroka koji potiče svoje da usmjere svoju egzistenciju jedino prema Gospodinu; proroka koji je pozoran na glas Božji kao i na jauk siromaha, koji zna zagovarati Jedinog i Njegove miljenike — posljednje.

Karmelićani se sjećaju i na određeni način iznova proživljavaju iskustvo proroka: sakrivaju se u pustinji tijekom suše i ulaze u okršaj sa lažnim prorocima mrtvog idola koji nije u stanju podariti život. Slijede ga na dugom putu natrag u pustinju stopama Otaca sve do gore Horeb gdje susreće Gospodina na nov i neočekivan način i spoznaje da je prisutan i ondje gdje se čini da je odsutan. Dijele njegovu žeđ za pravdom i osjećaju se na određen način kao Elizej, nasljednicima onog plašta koji se spustio s neba iz plamenova ognjenih kola.

 Kraj Ilijinog vrela

Ondje, “kraj vrela”, pustinjaci karmelićani učinili su svoje prve korake dugog hoda koji se nastavlja sve do nas stazama označenim “kartom” Pravila sv. Alberta. Tako je Ilija, za njih i za braću poslije njih, postao osoba koja je prva utjelovila ideal života koji ih je potaknuo da ostave svoje domove. Osjećali su se njegovim sinovima, baštinicima duhovnog bogatstva koje je različitim putevima došlo do njih.

Sakupljali su židovske i kršćanske spise koji su se ticali Ilije, iščitavali ih na njima svojstven način i kušali životnost tih tekstova. Ilija, koji je u monaškoj tradiciji smatran prvim monahom i uzorom kontemplativnog života, s vremenom je za karmelićane postao protulik mistika i prorok spreman podučiti zajednicu sljedbenika slavljenju Boga, branitelj Božjeg prava i borac u obrani posljednjih. Ondašnji i današnji karmelićani nazivaju Iliju svojim vlastitim “Ocem”, ne u povijesnom ili materijalnom smislu već zbog vrijednosti koje njegov lik predstavlja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

"U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom." (usp. Jr 2,7)