Bosonoge sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Temeljni kamen za ovaj Karmel MAJKE BOŽJE BISTRIČKE I BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA blagoslovio je 11. rujna 1994. papa IVAN PAVAO II. Iste godine kardinal Franjo Kuharić započeo je s izgradnjom samostana. Kada je 3. listopada 1998. papa Ivan Pavao II. svečano proglasio blaženim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, sestre karmelićanke uselile su u samostan. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i blagoslovio Karmel 12. veljače 2000., a sestre karmelićanke istoga dana zatvorile su se u klauzuru.
BLAŽENI ALOJZIJE BDIJ NAD OVIM KARMELOM I MOLI ZA HRVATSKI NAROD.
Jubilarne godine Gospodnje 2000
Vinograd u cvatu miriše – Karmel u Mariji Bistrici
U sjeni velikog događaja – dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Mariju Bistricu – 25. listopada 1998. doselilo se devet sestara bosonogih karmelićanki iz prvog hrvatskog Karmela u Brezovici u novi, još nedovršeni, samostan. Tako je započela život jedna oaza molitve, šutnje, sabranosti i predanja Bogu u neposrednoj blizini našeg Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke s druge strane Kalvarije. Kao što je prve pustinjake na Karmelu u Svetoj Zemlji privlačila njegova ljepota, osobito bogatstvo flore i faune, jer je izgledao kao cvatući vrt ili cvatući vinograd, što u prijevodu i znači riječ «Karmel», tako i današnje monahinje oduševljava i privlači Bogu ljepota brežuljaka oko Marije Bistrice.
Početak Karmelskog reda zabilježen je u povijesti početkom 13. st. kada sv. Albert Jeruzalemski između 1206. i 1214. potvrđuje Pravilo. Prvi su monasi na gori Karmelu sagradili kapelicu posvećenu BD Mariji i nazivali se Braća BD Marije od brda Karmela i uz to su njegovali duh Ilije, proroka, osobito geslo «Gorljivo sam revnovao za Gospodina nad vojskama». Otad karmelićani, a kasnije i karmelićanke, raznose svijetom štovanje Gospe Karmelske ili, u našim krajevima poznatije pod nazivom Škapularska Gospa. Slijedi zatim povlačenje monaha pred muslimanima iz Svete Zemlje u Europu. Tamo su ih dočekali novi uvjeti koji mijenjaju njihovu čisto pustinjačku fizionomiju te postaju prosjački Red kontemplativno – aktivnog stila života. Životne prilike dovele su i do slabljenja duha Reda pa su tijekom 14. i 15. stoljeća poduzimane obnove koje nisu imale nekog izrazitijeg odjeka. U 16. st. obnovu ženske grane Reda, koja je nastala u 15. st., poduzima velika žena, Španjolka, sv. Terezija od Isusa (de Ahumada) koja za reformu muške grane pridobiva sv. Ivana od Križa. Ta je obnova uspjela te se odvojila od stare grane i započela novi život s povratkom na prvotno Pravilo i strogoću Reda. Novi Red bosonogih karmelićana sv. Terezija je obogatila svojom molitvenom karizmom, a svojom je djelima, kao i sv. Ivan od Križa, obogatila mističnu literaturu koja je i danas mjerodavna i aktualna. Danas u svijetu ima oko 12000 karmelićanki u 878 samostana i oko 556 samostana karmelićana u kojima živi oko 4000 redovnika. Bosonoge karmelićanke žive čisto kontemplativni stil života, bez aktivnog apostolata. Njihov je apostolat molitva kako je to željela sv. Terezija Avilska. Sestre žive u omeđenom, ograničenom prostoru – klauzuri, a glavna osobitost njihova života jest da provode jednu vrstu pustinjaštva u maloj zajednici. Molitva i rad i odvijaju se u samoći, šutnji, a vrijeme za razgovore i druženje predviđeno je dva puta u danu oko dva sata.
Temeljni kamen za bistrički Karmel blagoslovio je 11. rujna 1994. papa Ivan Pavao II, a te iste godine kardinal Franjo Kuharić započeo je s izgradnjom samostana. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i blagoslovio samostan 12. veljače 2000. i zatvorena je klauzura samostana.
Samostan u Mariji Bistrici svojom izgledom plijeni pažnju mnogih hodočasnika koji s vrha Kalvarije motre to neobično zdanje, pa im vjerojatno sam pogled na njega duše upravlja Bogu. Kako je samostan na osami, pogodan je za sabranost i šutnju pa se preko dana mogu vidjeti osobe koje dolaze u kapelu da se u miru porazgovore sa svojim Bogom. Nakon posvete crkve i zatvaranja klauzure samostana, sestre su mogle započeti život po svim pravilima Reda. Iako su prije hodočasnici više dolazili da bi vidjeli unutrašnjost samostana i da malo zavire u nesvakidašnje prostore, danas dolaze jer su potrebni molitvene podrške. U našem narodu još uvijek jaka vjera u moć molitava. Preporučiti se u molitve, pitati za savjet to su najčešći razlozi mnogih posjeta. Dovoljno im je koji put reći neku blagu riječ utjehe koja pada kao melem na dušu i potrebnici odlaze utješeni. U hodočasničkoj sezoni dolaze veće skupine hodočasnika, a preko tjedna manje grupe vjeroučenika sa svojim vjeroučiteljima i drugi. Od crkvenih velikodostojnika, osim naših hrvatskih (nad)biskupa, posjetili su nas: kardinali: Josef Ratzinger, Tarsitio Bertone, Josef Tomko. Svakako, posjet prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana s pratnjom, ostat će u trajnom sjećanju ovog još uvijek «mladog» Karmela. Od ostale gospode iz javnog života, društvenog i kulturnog, koja su prošla kroz naš samostan, možemo izdvojiti, između ostalih: Juru Radića, Milana Bandića, Ante Simonića, Ivicu Percla i dr.
Prije četiri stoljeća u Hrvatsko je zagorje došla pobožnost Gospi Škapularskoj, kako to svjedoči «Zercalo marijansko vu Krapine…», a pred pet godina rodio se Karmel, u podnožju brežuljka rodnoga, u Mariji Bistrici. Na nekadašnjem župnom dobru, gdje je nekoć cvao vinograd, danas cvate drugi vinograd – Karmel i miriše.
Sestra M. Gabrijela od Otkupiteljeve Ljubavi (Batelja)
Iskreno čestitam i molim novoj predsjednici karmelićanske Udruge bl. Alojzija Stepinca svjetlo Duha Svetoga!
Srdačno pozdravljam Predsjednicu i sve sestre u Karmelu!
+Vlado Košić, biskup sisački
Drage sestre, molite za moje ozdravljenje od raka dojke po drugi put. Ako je volja Gospodinova da me čudesno ozdravi jer je njemu sve moguće. Bog vas blagoslovio…