karmel-bistrica-

Marija Bistrica

Bosonoge sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Temeljni kamen za ovaj Karmel MAJKE BOŽJE BISTRIČKE I BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA blagoslovio je 11. rujna 1994. papa IVAN PAVAO II. Iste godine kardinal Franjo Kuharić započeo je s izgradnjom samostana. Kada je 3. listopada 1998. papa Ivan Pavao II. svečano proglasio blaženim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, sestre karmelićanke uselile su u samostan. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i blagoslovio Karmel 12. veljače 2000., a sestre karmelićanke istoga dana zatvorile su se u klauzuru.

BLAŽENI ALOJZIJE BDIJ NAD OVIM KARMELOM I MOLI ZA HRVATSKI NAROD.

Jubilarne godine Gospodnje 2000

Vinograd u cvatu miriše – Karmel u Mariji Bistrici

U sjeni velikog događaja – dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Mariju Bistricu – 25. listopada 1998. doselilo se devet sestara bosonogih karmelićanki iz prvog hrvatskog Karmela u Brezovici u novi, još nedovršeni, samostan. Tako je započela život jedna oaza molitve, šutnje, sabranosti i predanja Bogu u neposrednoj blizini našeg Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke s druge strane Kalvarije. Kao što je prve pustinjake na Karmelu u Svetoj Zemlji privlačila njegova ljepota, osobito bogatstvo flore i faune, jer je izgledao kao cvatući vrt ili cvatući vinograd, što u prijevodu i znači riječ «Karmel», tako i današnje monahinje oduševljava i privlači Bogu ljepota brežuljaka oko Marije Bistrice.

Početak Karmelskog reda zabilježen je u povijesti početkom 13. st. kada sv. Albert Jeruzalemski između 1206. i 1214. potvrđuje Pravilo. Prvi su monasi na gori Karmelu sagradili kapelicu posvećenu BD Mariji i nazivali se Braća BD Marije od brda Karmela i uz to su njegovali duh Ilije, proroka, osobito geslo «Gorljivo sam revnovao za Gospodina nad vojskama». Otad karmelićani, a kasnije i karmelićanke, raznose svijetom štovanje Gospe Karmelske ili, u našim krajevima poznatije pod nazivom Škapularska Gospa. Slijedi zatim povlačenje monaha pred muslimanima iz Svete Zemlje u Europu. Tamo su ih dočekali novi uvjeti koji mijenjaju njihovu čisto pustinjačku fizionomiju te postaju prosjački Red kontemplativno – aktivnog stila života. Životne prilike dovele su i do slabljenja duha Reda pa su tijekom 14. i 15. stoljeća poduzimane obnove koje nisu imale nekog izrazitijeg odjeka. U 16. st. obnovu ženske grane Reda, koja je nastala u 15. st., poduzima velika žena, Španjolka, sv. Terezija od Isusa (de Ahumada) koja za reformu muške grane pridobiva sv. Ivana od Križa. Ta je obnova uspjela te se odvojila od stare grane i započela novi život s povratkom na prvotno Pravilo i strogoću Reda. Novi Red bosonogih karmelićana sv. Terezija je obogatila svojom molitvenom karizmom, a svojom je djelima, kao i sv. Ivan od Križa, obogatila mističnu literaturu koja je i danas mjerodavna i aktualna. Danas u svijetu ima oko 12000 karmelićanki u 878 samostana i oko 556 samostana karmelićana u kojima živi oko 4000 redovnika. Bosonoge karmelićanke žive čisto kontemplativni stil života, bez aktivnog apostolata. Njihov je apostolat molitva kako je to željela sv. Terezija Avilska. Sestre žive u omeđenom, ograničenom prostoru – klauzuri, a glavna osobitost njihova života jest da provode jednu vrstu pustinjaštva u maloj zajednici. Molitva i rad i odvijaju se u samoći, šutnji, a vrijeme za razgovore i druženje predviđeno je dva puta u danu oko dva sata.

Temeljni kamen za bistrički Karmel blagoslovio je 11. rujna 1994. papa Ivan Pavao II, a te iste godine kardinal Franjo Kuharić započeo je s izgradnjom samostana. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i blagoslovio samostan 12. veljače 2000. i zatvorena je klauzura samostana.

Samostan u Mariji Bistrici svojom izgledom plijeni pažnju mnogih hodočasnika koji s vrha Kalvarije motre to neobično zdanje, pa im vjerojatno sam pogled na njega duše upravlja Bogu. Kako je samostan na osami, pogodan je za sabranost i šutnju pa se preko dana mogu vidjeti osobe koje dolaze u kapelu da se u miru porazgovore sa svojim Bogom. Nakon posvete crkve i zatvaranja klauzure samostana, sestre su mogle započeti život po svim pravilima Reda. Iako su prije hodočasnici više dolazili da bi vidjeli unutrašnjost samostana i da malo zavire u nesvakidašnje prostore, danas dolaze jer su potrebni molitvene podrške. U našem narodu još uvijek jaka vjera u moć molitava. Preporučiti se u molitve, pitati za savjet to su najčešći razlozi mnogih posjeta. Dovoljno im je koji put reći neku blagu riječ utjehe koja pada kao melem na dušu i potrebnici odlaze utješeni. U hodočasničkoj sezoni dolaze veće skupine hodočasnika, a preko tjedna manje grupe vjeroučenika sa svojim vjeroučiteljima i drugi. Od crkvenih velikodostojnika, osim naših hrvatskih (nad)biskupa, posjetili su nas: kardinali: Josef Ratzinger, Tarsitio Bertone, Josef Tomko. Svakako, posjet prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana s pratnjom, ostat će u trajnom sjećanju ovog još uvijek «mladog» Karmela. Od ostale gospode iz javnog života, društvenog i kulturnog, koja su prošla kroz naš samostan, možemo izdvojiti, između ostalih: Juru Radića, Milana Bandića, Ante Simonića, Ivicu Percla i dr.

Prije četiri stoljeća u Hrvatsko je zagorje došla pobožnost Gospi Škapularskoj, kako to svjedoči «Zercalo marijansko vu Krapine…», a pred pet godina rodio se Karmel, u podnožju brežuljka rodnoga, u Mariji Bistrici. Na nekadašnjem župnom dobru, gdje je nekoć cvao vinograd, danas cvate drugi vinograd – Karmel i miriše.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

"U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom." (usp. Jr 2,7)